Aktualna predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec jedna je kandidatkinja za deset praznih mjesta na Ustavnom sudu koja je danas odgovarala na pitanja članova Odbora za Ustav.
Odgovarajući na pitanje je li prihvatljivo da Ustavni sud o nekom predmetu odlučuje 20 godina, Omejec odgovara da nijedan razuman čovjek ne može reći da je to prihvatljivo. No u ovom slučaju, a tu je riječ o pravu na pobačaju, kaže ona, o jednom jedinom predmetu, a ne redovitoj pojavi, navodi Večernji list.
“Kad sam dolazila na Ustavni sud pitala sam tadašnjeg predsjednika Crnića zašto to nije riješeno, a on mi je rekao – vidjet ćete zašto. Drugi sastav Ustavnog suda nije imao kapacitet rješavati to pitanje i dobro da nije. Od 2011. sazrelo je vrijeme da se time bavimo. Ja to što nismo to odradili shvaćam kao osobni neuspjeh, ali nisam imala dovoljno snage da to stavim na sjednicu”, rekla je.
Zahtjev o ocjeni ustavnosti, kako mu je puno ime, Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece podnio je 1991. Hrvatski pokret za život i obitelj.
Pravo na prekid života nerođenog djeteta nije ljudsko pravo
Tzv. “pravo na pobačaj” ne postoji u međunarodnom pravu, niti u pravnom poretku Republike Hrvatske. O aktivističkom djelovanju članova UN-ovih tijela i preporuci UN-ova Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije (CEDAW) možete pročitati ovdje.
U Hrvatskoj je još na snazi zakon o pobačaju iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, iz 1978. godine kad nije bio dostupan niz tehnika niti znanja koja danas imamo o razvoju ljudskog života, od trenutka začeća. Tako na primjer, ultrazvučne snimke danas dostupne svakoj majci, baš kao i neosporne znanstvene činjenice koje pokazuju da život pojedinca započinje spajanjem jajne stanice njegove/njezine majke i spermija njegova/njezina oca te da su u trenutku začeća određeni spol, boja očiju, kose, visina, muzikalnost ili sklonost nekom sportu.
Isto tako, istraživanja pokazuju da 75% žena koje su napravile pobačaj navode kao razlog ekonomske razloge i pritisak okoline, što bi u razvijenom, demokratskom društvu trebalo biti potpuno neprihvatljivo.
U Hrvatskoj broj pobačaja pada iz godine u godinu od kraja 80-tih, što pokazuje da Hrvati imaju vrlo rašireno poštovanje prema ljudskom životu. U 2014 godine je bilo nešto više od 3,000 pobačaja.