Što se stvarno događalo i da li je Hrvatska MORALA dostaviti dokumente koji su uzrokovali uhićenja Hrvata u Bosni i Hercegovini?
Sve to se jasno ogleda iz dokumenta na koji se poziva glavni državni odvjetnik Cvitan, a potpisanog 2013. pod imenom “Protokol između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločna, zločina protiv čovječnosti i genocida”:
Loading...
Reload document 
Open in new tab Pregledom dokumenta već na prvi pogled je jasno da štete od dokumenta može imati samo Hrvatska i osobito Hrvati u Bosni i Hercegovini.
Poznato je da je na temelju Washingtonskog sporazuma (potpisanom od predsjednika Tuđmana i Izetbegovića) iz 1994. Hrvatska vojska aktivno sudjelovala u oslobađanju Bosne i Hercegovine od okupacije Srba. Danas nakon više od 20 godina počinju stizati optužnice samo u jednom smjeru – iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, prije svega zato što se većina spornih događanja i akcija HV i HVO-a događala na teritoriju susjedne zemlje.
Pitanje jest: zašto je tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić potpisao dokument koji danas politički, moralno i na svaki drugi način nanosi ogromne štete Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini?
Zato se postavljaju slijedeća pitanja i traži:
1. Očitovanje Mladena Bajića o potpisanom dokumentu pred hrvatskom javnosti i davanje odgovora na sva pitanja, kao i da se zatraži njegova odgovornost u svemu.
2. Potreba osnivanja komisije s ciljem da se vidi kako se dostavljala dokumentacija i da li je bilo zlouporabe istw.
3. Potreba utvrđivanja činjenice tko je sve imao dostup dokumentaciji i arhivskoj građi, te da li su poštovane procedure o pristupu i izdavajanju građe koja je dostavljena u BiH.
4. Potreba utvrđivanja činjenice eventualnog neovlaštenog pristupa ljudi iz Tužiteljstva BiH dokumentacijskoj građi.
5. Potreba utvrđivanja kolike štete, a kolike koristi Hrvatska i Hrvati u BiH mogu imati od potpisanog dokumenta.
U daljnjem tekstu izdvajamo neke ključne točke iz gore potpisanog Protokola iz kojih se vidi da štetu prvenstveno mogu imati Hrvati u Bosni i Hercegovini, te hrvatski časnici i vojnici koji su temeljem dogovora dviju država ratovali u BiH:
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: sudionici)
Točka 1. Na temelju ovog Protokola, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske MOŽE DOSTAVLJATI Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine i dokaze o postupcima za kaznena djela ratnih zločina počinjenih na državnom području Republike Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, čiji počinitelji imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ili dvojno državljanstvo i koji imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini.
4. Nakon razmatranja početnih podataka i obavijesti, sudionici će sukcesivno DOSTAVLJATI jedni drugima PRESLIKE DOKAZA iz spisa po redoslijedu prioriteta koji usaglase glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, glavni tužitelj Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, radi donošenja odluke o poduzimanju kaznenog progona.
7. Nakon razmatranja preslika spisa, podataka i dokumentacije, sudionik će u primjerenom roku pisano obavijestiti drugog sudionika o svojoj odluci o poduzimanju progona te dostaviti zahtjev za dostavljanje dokaza o konkretnom predmetu.
8. Pisana obavijest iz točke 7. ovog Protokola DOSTAVLJA SE GLAVNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU Republike Hrvatske..
Dokument je u ime Hrvatske potpisao Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a u ime Bosne i Hercegovine Glavni Tužitelj Goran Salihović
Popis svih dokumenata i bilateralnih ugovora Hrvatske i BiH:
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/bilateralni-odnosi/pregled-bilateralnih-medunarodnih-ugovora/bosna-i-hercegovina,17.html
O kojim dokumentima iz 2005. priča Cvitan?
Slučaj se dodatno komplicira jer je Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan izjavio da ne misli da je kriv itko iz Državnog odvjetništva, a spominjao je dva sporazuma iz 2005. (uz ovaj iz 2013.) temeljem kojih je stvorena suradnja Tužiteljstava (od kojih je imala, ima i imati će posljedice samo Hrvatska). Na koje je dokumente Cvitan mislio ne znamo jer se radi o četiri dokumenta potpisana 2005. od kojih nijedan nema veze sa slučajem u Orašju:
Ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihove obitelji
Memorandum o suglasnosti između Ministarstva financija Republike Hrvatske, Ureda za sprječavanje pranja novca i Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Državne agencije za istrage i zaštitu, Financijsko obavještajnog odjela o suradnji i uzajamnoj pomoći u vezi razmjene podataka povezanih s otkrivanjem i sprječavanjem pranja novca sprječavanjem financiranja terorizma
Zapisnik s četvrte sjednice Zajedničkog odbora za provedbu Ugovora o slobodnoj trgovini između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Protokol o suglasnosti u ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva/Tužilaštva Bosne i Hercegovine 21.1.2005.
Gospodine Cvitan, možete li pojasniti malo detaljnije o čemu govorite ili je sve samo bacanje prašine u oči?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
