Dr. Mijo Korade je rekao da ono što je kardinal Stepinac bio za sjever Hrvatske, za jug Hrvatske je bio biskup Josip Marija Carević. On se zalagao već u Dubrovniku za hrvatska prava – kao što znate, Dubrovnik je u to vrijeme bio pripojen Crnoj Gori, tj. Zetskoj banovini. Bilo je puno besmislica koje su izgovorene protiv njega, još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a napose nakon rata, kada je došlo vrijeme u kojem se šutjelo o mnogim temama.
Priča o mukama, patnji i smrti postala je gotovo javna tajna o kojoj se nije smjelo govoriti zbog prijetnji i diktature koja je uspostavljena u Jugoslaviji. Ali ljudi su između sebe o svemu govorili. Prema navodima, partizani su prije smrti biskupu gulili kožu, rezali udove, jahali, tukli, ponižavali na sve moguće načine. Veliki duh i čovjek ljubavi im je uzvraćao milosrđem, prema svjedočanstvu stranica Zagrebačke nadbiskupije.
>Samobor kao mali Bleiburg: Partizanska mučenja i ubijanja zarobljenika u gradu i okolici
Nadbiskup Alojzije Stepinac bio je vrlo blizak s biskupom Carevićem, te ga je upravo on pozvao u Zagreb za vrijeme rata, jer je bio izložen životnoj opasnosti. Po svojoj vlastitoj želji, usprkos nagovaranju Stepinca da ostane u Zagrebu, veliki intelektualac i čovjek biskup Carević otišao je u Hrvatsko Zagorje da služi ljudima. Tamo je bio omiljen i pomagao je svima u potrebi, čak i partizanima kada su bili uhićeni. U Hrvatskom Zagorju je završio život mučen i ubijen od onih kojima je pomagao, od partizana. Samo mala tabla na kapeli u selu Strmec svjedoči o jedinom ubijenom biskupu u II. svjetskom ratu.
>Zločini Titovih boljševika: Mladog pjesnika, Dubrovčanina Borisa Krasovca (HSS) zatukli šipkama u Lepoglavi
Photo: zg-nadbiskupija.hr
Mons. dr. Josip Marija Carević, rođen 1883. u Metkoviću, bio je dubrovački biskup u razdoblju od 1929. do 1940. godine. Bio je prepoznat kao „dobri pastir i otac siromaha“, a dao je podići i križ na Srđu zbog kojeg ga je na metu uzela srbijanska žandarmerija i beogradski režim.
Mučen je i ubijen 1945. godine u selu Strmec u Hrvatskom Zagorju.
To je jedini hrvatski biskup koji je otvoreno smaknut odmah po dolasku partizana na vlast. Za grob mu se ni danas ne zna, jer je nakon strašnog mučenja bačen na nepoznato mjesto.
>Civilizacijska sramota: Kako Njemačka održava groblja svojih vojnika diljem svijeta, a kako Hrvatska
Poznato je da je prije smrti bio strašno mučen, te je prema svjedočanstvima ljudi iz Zagorja, bio skinut gol i masakriran. Vjernici i župnik su godinama pokušavali pronaći, tjelesne ostatke biskupa na više lokacija, ali nisu uspjeli. Premda su imena ubojica gotovo bila javna tajna, oni su umrli na slobodi, a prema navodima vjernika velikim dijelom u mukama sličnim kakve su priredili pokojnom biskupu (knjiga Mirko Ivanjek: Veliki Petak 1945.)
Biskup Carević došao je u Dubrovnik u teškom vremenu nakon šestosiječanjske diktature 1929. godine, kojom su bila zabranjena i vjerska okupljanja što je bio razlog i za odgađanje postavljanja križa na Srđu u povodu 1900. obljetnice Kristove smrti. Tada su žandari htjeli i ubiti biskupa Carevića, jer je jako ometao planove Beograda da se Dubrovnik srbizira i postane potencijalno dijelom Srbije. Njegovu zauzetost za najsiromašnije prepoznali su Dubrovčani nazvavši ga “dobri pastir i otac siromaha”, a to je bio samo nastavak njegova pastoralnog rada u Splitu, gdje su Splićani posvjedočili da je Carević “spasitelj sirotinje i otac nas siromaha”.
>Tko je zagrebački industrijalac Arko kojem Možemo, Goldstein i Klasić žele uzeti ulicu?
Mnoge misli o biskupu Careviću nisu mogle biti izrečene i zabilježene upravo zbog stroge cenzure, nasilne unifikacije te specifične situacije Dubrovnika koji je, u to vrijeme bio priključen Zetskoj banovini sa sjedištem u Cetinju. Zbog svoga otvorenog hrvatskog stajališta biskup Carević mnogima iz vlasti nije bio simpatičan tako da njegovo zauzimanje pred oružjem žandara za vjernike koji su pjevali i hrvatske pjesme nakon postavljanja križa na Srđu 1935. nije bilo bez stvarne životne opasnosti.
Nije poslušao Stepinca koji ga je prijateljski upozoravao krajem rata da se vrati u Zagreb umjesto da pomaže župniku u jednoj seoskoj župi u Hrvatskom Zagorju.
Ubijen je na brutalan način, nakon puno mučenja, a gotovo pola stoljeća bilo je uopće zabranjeno govoriti o tome. Čak i danas se ova ubojstva obavijena velom šutnje, premda stotine ubijenih svećenika je zločin koji vapi do neba i koji mora imati svoje mjesto u kolektivnom pamćenju vjernika i hrvatskog naroda.
Sve navedeno, s puno detalja o životu hrvatskog velikana i mučenika biskupa Carevića, možete pročitati u knjizi ‘Veliki petak 1945.’ Mirko Ivanjek
Opširan životopis, veličinu i ljubav velikog biskupa Carevića, i njegovu strašnu smrt možete opširno pročitati na stranicama Zagrebačke nadbiskupije:
Život i smrt biskupa Carevića:
Nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić dobio je jedno pismo 1995. godine, u kojem svjedok navodi da su biskupa Carevića iz sela Vižovlja odvela četiri partizana. “Pogubljen je u šumi “Puškara” na području župe Luka.” Dok su ga vodili na pogubljenje, zlostavljali su ga, jahali i mučili.
“Morao si je iskopati grob. Prije smrti svakom je posebno prorekao sudbinu!”
Nakon tog užasnog zločina, Terezija Jambrošić je prodala kuću u Vižovlju gdje je biskup bio dvije godine na stanu, i otišla je k svojima u Zagreb.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
