U Hrvatskoj se trenutno pod krinkom zaštite žena od nasilja nameće ratifikacija Istanbulske konvencije, koja državama koje su je ratificirale nameće “rodnu ideologiju”. Podsjetimo na nekoliko činjenica o Istanbulskoj konvenciji.
1. Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor donesen u okviru Vijeća Europe 2011. godine u Istanbulu kao “sveobuhvatni pravni okvir” za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, s ciljem da se žrtvama nasilja omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Konvencija sadrži mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja od kojih se većina već nalazi u nacionalnim zakonodavstvima velikog broja europskih država.
2. Za države koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju postoji obveza da potpuno promjene društvenu svijest o problemima koji čine predmet Konvencije (čl. 12. 1.) – o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju. Ta je obveza problematična s obzirom da Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“ i tumači nasilje kao “rodno utemeljeno”. Prema definiciji u Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takva definicija unosi dihotomiju između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije.
3. Definicija pojma „rod“ nakon ratifikacije postala bi pravno obvezujuća za Hrvatsku što bi dovelo do sljedećih promjena: Rodna ideologija bila bi uvedena u obrazovni sustav izmjenom kurikula; ograničila bi se primarna uloga roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece – u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima; Sloboda vjeroispovijedi bila bi ugrožena zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije; Pojava kampanja i programa koji za cilj imaju promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima i medijima.
4. Odluku o potpisivanju Istanbulske konvencije donijela je SDP-ova Vlada Zorana Milanovića. Ratifikaciju konvencije traži premijer Plenković iako je prije izbora 2016. javno obećao da se “protivi nametanju rodne idoelogije”. Poznato je da zakoni temeljeni na ‘rodnoj ideologiji’ mijenjaju određene stvari poput izgradnje ‘rodno neutralnih’ javnih zahoda, zakoni omogućuju da osoba promijeni svoj spol u osobnim dokumentima na temelju obične izjave nadležnom tijelu.
5. Istanbulsku konvenciju dosad su ratificirale države kao što je Švedska, Španjolska, Portugal, Crna Gora, Srbija, Francuska, Poljska, Finska, Slovenija, Italija, Danska, BiH, Austrija, Andora, Monaco i Malta. Hrvatsko zakonodavstvo nakon donošenja novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 7. srpnja 2017., usklađeno je s najsuvremenijim primjerima dobre prakse zaštite žena od nasilja, pa i pozitivnim odredbama Istanbulske konvencije, te istu nije neophodno ratificirati, s obzirom na to da ona u ovom obliku predstavlja sredstvo nametanja “rodne ideologije”.
> Istanbulska konvencija – Podvala pod krinkom zaštite žena usmjerena protiv svake tradicije
Građani se mogu uključiti u javnu raspravu o Prijedlogu Zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije te se izjasniti protiv ratifikacije Istanbulske konvencije i nametanja opasne i štetne “rodne ideologije” hrvatskom društvu. Javna rasprava putem platforme E-savjetovanja traje do 3. kolovoza 2017.
