Vrhovni sud kojem je na čelu Radovan Dobronić, pilatovski je ovotjednim priopćenjem oprao ruke od nevjerojatnih pravnih dubioza koje su isplivale na svjetlo dana po izbijanju afere Zambija. Nakon što je postalo očito da međudržavna posvajanja djeca nisu gotovo pa nikako regulirana i nalaze se u pravnoj sivoj zoni, pogotovo ona iz DR Kongo, države iz koje je posvojeno više od stotinu djece, Vrhovni sud razotkrio je sav talog sustava. Za vas smo izdvojili nekoliko spornih točaka iz priopćenja Vrhovnog suda.
Kaos koji je objelodanila afera Zambija pokazao je kako se pojedine institucije i resori u ovom međuresornom problemu, tek parcijalno, svaki u svom djelu odgovornosti, očituju o pravnom vakuum u kojem se nalaze međudržavna posvojenja. Pa se tako očituje jedno ministarstvo, pa drugo, treće…Pa jedan sud, pa Vrhovni…
Svatko se iz svog djelokruga pokušava zaštiti i obraniti “da to nije u njihovoj nadležnosti”
Problem je dobro na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport o aferi Zambija detektirala prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
”Opet se tim problemom ne bavimo međusektorski i preventivno, nego svatko iz svog djelokruga pokušava se zaštiti i obraniti ‘da to nije u njihovoj nadležnosti’. I da će neka tijela i neka povjerenstva ispitati slučaj. Niko ne postavlja važna pitanja, a i kada ih postavi nema sugovornika na pozicijama koji će ponuditi jasan odgovor”, kazala je.
I nije mogla više biti u pravu.
Priopćenje Vrhovnog suda
Najzorniji je primjer priopćenje koji je u utorak odaslao Vrhovni sud, najviše sudbeno tijelo u Hrvatskoj.
”Vrhovni sud priopćio je kako je istražio postupke hrvatskih sudova u svezi s posvajanjem djece iz Demokratske Republike Kongo u kontekstu afere Zambija.
Sudovi koji su odlučivali o posvajanje djece iz DR Konga svoju nadležnost su temeljili na čl. 52. Zakona o međunarodnom privatnom pravu. Prema toj odredbi svaki je sud kojemu je podnesen prijedlog bio nadležan za odlučivanje s obzirom na to da predlagatelji imaju uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, odnosno imaju njezino državljanstvo.
Iz obrazloženja predmeta proizlazi kako hrvatski sudovi nisu posumnjali u vjerodostojnost odluka sudova DR Kongo i vjerojatno zbog toga nisu provodili poseban postupak ispitivanja njihove vjerodostojnosti (legalizacija).
Postupak koji su provodili sudovi provodio se kao izvanparnični postupak priznanja strane sudske odluke. Dakle prema općim pravilima o priznanju inozemnih sudskih odluka, kojim nije izrijekom propisano da bi u takvoj situaciji sud trebao primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona”.
Što je sve tu sporno?
Za početak, Vrhovni sud ima ovlasti ući u sve detalje rješenja koja su donošena oko međudržavnih posvajanja s naglaskom na posebno problematičnu DR Kongo.
Javnost tu opciju nema, a nemaju ni mediji.
Samo portal Narod.hr tjednima pokušava od Općinskog suda u Zlataru doznati zašto je najviše rješenja o posvajanju iz DR Kongo doneseno upravo na tom sudu i zašto su tri od četiri u Zambiji uhićena para izabrala baš taj sud iako im je prebivalište u Zagrebu.
>Afera Zambija: Sud iz Zlatara za Narod.hr potvrdio da tri para nemaju prebivalište u Zagorju
S Vrhovnog suda nakon provedenog nadzora, o tome ni riječi.
Legalizacija javnih isprava
Nadalje, u famoznom priopćenju navode ”kako hrvatski sudovi nisu posumnjali u vjerodostojnost odluka sudova DR Kongo i vjerojatno zbog toga nisu provodili poseban postupak ispitivanja njihove vjerodostojnosti (legalizacija)”.
Kako je to moguće i kako to nije smatrano pogreškom, kada je država bila obvezna provesti legalizaciju javnih isprava iz DR Kongo?
Naime, kako nam je nedavno potvrdilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, DR Kongo, osim što nije, kako je od ranije i poznato, potpisnica Haške konvencije koja regulira međunarodno posvajanje, nije ni potpisnica Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava.
>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije
>Dr. Markić: Tomašević laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom Noom Kraljević, a Grlić Radman pomaže Možemo
Kako nam je potvrdilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ”DR Kongo nije zemlja ugovornica Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (Haag, 5. listopada 1961.) te je za korištenje javnih isprava DR Konga u pravnom prometu u RH prethodno potrebno provesti postupak njihove pune legalizacije”.
A taj postupak nije odrađen ni u jednom od ova četiri postupka posvajanja.
”S obzirom da RH nema diplomatsko/konzularno predstavništvo u DR Kongu, niti DR Kongo ima diplomatsko/konzularno predstavništvo u Republici Hrvatskoj, legalizacija (nadovjera) javnih isprava se obavlja u trećoj državi u kojoj obje države imaju diplomatsko/konzularno predstavništvo. U predmetnom slučaju nijedno diplomatsko-konzularno predstavništvo RH nije bilo uključeno u postupak pune legalizacije javnih isprava izdanih u DR Kongu”, odgovorili su nam iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
>Zaokret u aferi Zambija: Ministarstvo za Narod.hr potvrdilo – dokumenti o posvajanju nisu odgovarajuće legalizirani
Stav Vrhovnog suda: Sud nije trebao primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona?!
Dakle, ni izostanak legalizacije javne isprave o posvajanju koje su uhićeni parovi predočili na sudu u Zlataru i Varaždinu, nije zazvonio na uzbunu niti jednom službeniku.
Osvrnimo se na još jednu “sitnicu” iz priopćenja Vrhovnog suda. Možda i najproblematičniju.
”Postupak kojeg su provodili sudovi provodio se kao izvanparnični postupak priznanja strane sudske odluke, dakle prema općim pravilima o priznanju inozemnih sudskih odluka, kojim nije izrijekom propisano da bi u takvoj situaciji sud trebao primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona”, piše Vrhovni sud.
Nije izrijekom propisano da sud treba primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona?! Glavnog i osnovnog zakona koji regulira posvajanje djece?!
Dakle hrvatski sudovi su samo ovjerili odluku suda iz Konga. Je li to usklađeno s našim Obiteljskim zakonom? Nebitno očito.
Dakle jasno je kako je proces posvajanja djeteta u Hrvatskoj znatno kompliciraniji i zakonski uređeniji od procesa međudržavnog posvajanja, pa čak i ako je riječ o posvajanju djece iz države koja nije potpisnica dvije važne konvencije.
A u takvim bi situacijama, logika nalaže, kontrole trebale biti strože, a ne blaže. I labavije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
