Plenkovićev ministar zdravstva Vili Beroš, kao da je iz SDP-a, počeo je vršiti pritisak na ginekologe s prizivom savjesti. Sve to odvija se nakon slučaja Čavajda, koja je tražila feticid, tj. usmrćivanje svog nerođenog djeteta kojem je u visokoj gestacijskoj dobi dijagnosticiran tumor na mozgu.
Plenkovićev ministar vrši pritisak na ginekologe s prizivom savijesti
Narod.hr u posjedu je Beroševa proglasa koji se, prema informacijama koje smo dobili iz više bolnica, čita na jutarnjim sastancima na ginekološkim odjelima i klinikama po cijeloj Hrvatskoj. Prema svemu sudeći Plenkovićev ministar pokušava natjerati ginekologe koji ne žele prekidati živote nerođene djece i koji koriste priziv savjesti da žene upućuju onim ginekolozima koji to čine. U proglasu se, uz ostalo, traži da se odbijanje prekida života nerođenog djeteta pisano zabilježi, da se pacijentici daju ime i prezime te kontakt podaci liječnika u istoj bolnici koji obavlja pobačaj. Od bolnice Beroš traži vođenje evidencije o radnicima koji se pozivaju na pravo na priziv savjesti i u slučaju priziva savjesti svih ginekologa Beroš traži informaciju na koji se način osigurava dostupnost prekida života nerođenog djeteta.
Proglas možete pogledati ovdje:
Zahtjevi Plenkovićeva ministra zdravstva pravno su neutemeljeni
Ovakav zahtjev Plenkovićeva ministra ograničava pravo na priziv savjesti, koje je zajamčeno Ustavom. Ustav jamči slobodu savjesti, zakoni potvrđuju to pravo i ono se ne može ograničiti na ovaj način (tražeći od ginekologa koji ne žele prekidati živote nerođene djece i koji koriste priziv savjesti da – žene upućuju onim ginekolozima koji to čine). Na ovaj način Beroš pokušava vršiti pritisak na liječnike koji ne žele usmrćivati nerođenu djecu da pomažu ženama da to čine – samo kod drugog liječnika. Ovakav je pristup protuzakonit i protuustavan – jer implicira moralnu suradnju u činu koji se odbija provesti iz moralnih razloga.
>Tko su donatori zaklade Solidarna koja traži donacije za usmrćivanje nerođene bebe Čavajde?
Isto tako, Beroš se u svom proglasu i dopisu poziva na pravo na slobodno odlučivanja o rađanju djece, kao da je prepisao zahtjeve iz prijedloga zakona SDP-a i Možemo kojim su željeli osigurati da se pobačaj u Hrvatskoj može raditi do poroda. Pa se tako Beroš de facto u demokratskoj Hrvatskoj poziva na članak 272. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, pozivajući se na nešto za što u Republici Hrvatskoj uopće ne postoji pravna osnova.
Plenkovićev ministar i dodvoravanje SDP-u, Možemo i dijelu medija
Nerođeni sin gospođe Čavajde, mali Grga, bio je u dobi u kojoj nerođena djeca mogu preživjeti izvan majčinoj tijela, tj. 22 tjedan nakon začeća. U Hrvatskoj nijedan ginekolog nije želio napraviti feticid – usmrtiti bebu Grgu i zatim izazvati prijevremeni porod. Pa čak ni ginekolozi koji inače rade pobačaje. Ili ginekolozi koji se zalažu za pobačaj i iznose teške optužbe na račun kolega ginekologa poput 71-godišnje ginekologinje Jasenke Gruić.
Više ginekoloških klinika, na kraju i KBC Zagreb, njihova Drugostupanjska komisija, odgovorili su na zahtjev majke, gđe Čavajde, i njezine odvjetnice, da mogu, prema zakonu, za dijete koje izgleda teško bolesno izvesti prijevremeni porod i onda djetetu pružiti svu potrebnu skrb – tzv. comfort care. Političke stranke Možemo, SDP i feminističke grupe vršile su pritisak na ministra Beroša da se ili napravi feticid ili da HZZO plati feticid u inozemstvu. Svakom nepristranom promatraču bilo je neugodno gledati dodvoravanje ministra Beroša lijevim strankama i dijelu medija koji su skupa s njima stvarali pritisak. Zato ne čudi da je Plenkovićev čovjek od povjerenja, ministar koji je cijelo vrijeme korone funkcionirao kao politički izvršitelj – nastavio u tonu Možemo i SDP-a, napadati liječnike koji koriste priziv savjesti i ne rade pobačaje.
Što je priziv savjeti?
Priziv savjesti je odluka pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće pravni sustav. Svojevrsno je osobno opravdanje za neizvršavanje određene radnje te je odraz prava na slobodu savjesti i često vjeroispovijesti, a motiviran je moralnim, etičkim ili religijskim uvjerenjima.
“Pravo na priziv savjesti vrsta je temeljnog ljudskog prava koje je višeg ranga od nekih drugih prava jer je Ustavom propisano da se ne može ograničiti čak ni u slučaju ratnog stanja”, istaknuo je ranije doc. Mato Palić s Katedre za ustavno i europsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku na tribini u Hrvatskom liječničkom zboru u povodu Svjetskog dana priziva savjesti.
>Koji su hrvatski političari napadali pravo na priziv savjesti i što su sve tvrdili?
>Priziv savjesti kao ljudsko pravo zajamčeno međunarodnim dokumentima i Ustavom RH
Kako je regulirano pravo na priziv savjesti?
Zakonodavstva razvijenih zemalja vođena zaštitom ljudske slobode, identiteta, savjesti i dostojanstva dopuštaju priziv savjesti kao pravno dopuštene radnje ograničenog opsega. Da bi priziv savjesti bio legitiman, mora se zasnivati na moralnim principima pojedinca koji shvaća značenje pravnih normi, a ne na osobnim interesima. S druge strane, bitno je da pravo jednog pojedinca ne ugrožava ili isključuje prava drugih ljudi.
Ustav Republike Hrvatske, kao i međunarodni dokumenti, jamče pravo na priziv savjesti. Ustav tako regulira mogućnost priziva savjesti i onima koji zbog svojih uvjerenja nisu pripravni obavljati vojničke dužnosti u oružanim snagama. Na sličan je način uredba o prizivu savjesti uvrštena i u zdravstvene zakone.
Povijesno je kao ljudsko pravo priznat nakon Nirnberških procesa, kada se rađa cijela moderna doktrina ljudskih prava i Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Priziv savjesti zajamčen je i Općom deklaracijom o ljudskim pravima Čl. 18. (svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere); Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Čl. 9.1 (isto pravo, uz navođenje mogućih ograničenja u demokratskom društvu); Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini broj 1763/2010 od 07.10.2010.g., St.1. (koja kaže da niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, ni biti smatrana odgovornom … zbog odbijanja da izvrši, omogući, potpomogne … izvršenje bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija).
Kome je priznato pravo na priziv savjesti?
Danas je u Hrvatskoj – izuzev prigovora savjesti protiv vojne službe koji je izrijekom priznat u čl. 47. Ustava RH – zakonima izrijekom priznat i prigovor savjesti liječnicima, medicinskim sestrama i stomatolozima protiv sudjelovanja u medicinskim zahvatima (poput pobačaja). Pravo na priziv savjesti je zakonski priznato svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima, u pogledu postupaka medicinski pomognute oplodnje.
U osiguranju prava na priziv savjesti u Republici Hrvatskoj zdravstveni djelatnici pozivaju se uz Ustav i Konvenciju i na stavak 1. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini, broj 1863/2010 od 7. listopada 2010., članak 20. Zakona o liječništvu Republike Hrvatske, te članak 2. točka 15. Kodeksa medicinske etike i deontologije, koji je identičan već citiranomu članku 20. Zakona o liječništvu, te također članak 38. Zakona o medicinskoj oplodnji.
Izvan medicinske sfere u Hrvatskoj pravo na priziv savjesti može se naći u članku 24. Zakona o obrani koji propisuje da je osobama koje zbog svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama dopušten prigovor savjesti, a nalazi ga se i u etičkim kodeksima raznih struka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
