Nedostatak nepristranosti ili balansa u sudskoj praksi liberalnih demokracija je značajka liberalne demokracije. Sudska praksa konzistentno naginje progresivnim agendama neovisno o tome koja politička opcija obnaša izvršnu, zakonodavnu ili sudbenu vlast, što pokazuju i brojni promjeri.
U prethodnim tekstovima (1., 2., 3.) o granicama između slobode govora i govora mržnje, utvrdili smo čvrstu vezu između protestantizma i progresivnih agendi (liberalizma) koje se promiču kompliciranim međunarodnim, pravnim ljudskopravaškim mehanizmima. Nadalje spomenuli samo neke od brojnih primjera iz sudske prakse u Republici Hrvatskoj koji otvaraju pitanje političke funkcije i zloporabe zakona kojima je navodna svrha sprječavanje javnog poticanja na nasilje i mržnju.
Sudska praksa
Ti primjeri pokazali su učestalo kažnjavanje javnog govora kojeg bi pripadnici lijevog političkog spektra okarakterizirali kao poticanje na nasilje, mržnju, ksenofobiju, seksualnu diskriminaciju, ali i izostanak bilo kakvog kažnjavanja onog javnog govora kojeg bi pripadnici desnog političkog spektra okarakterizirali kao poticanje na nasilje, mržnju i vjersku netoleranciju. Pri tome, sudska praksa konzistentno naginje progresivnim agendama neovisno o tome koja politička opcija obnaša izvršnu, zakonodavnu ili sudbenu vlast.
Iako bi “optužba” da uopće postoji zloporaba zakona bila vrlo ozbiljna, pitanje je može li se govoriti tek o “pukoj zloporabi zakona” budući da bi smo prvo morali pronaći one primjere koji pokazuju jednak pristup prema svim eventualnim prekršiteljima zakona. U prethodna tri teksta, primijetili smo kako su pravosudni sustavi u liberalnim demokracijama neminovno podložni samo jednom zajedničkom cilju – daljnjoj liberalizaciji društva, odnosno stvaranju “tolerantnog okruženja”, “jednakosti” i “pluralizma” koje nužno uključuje omogućavanje takozvanih “većih prava” za ugrožene i/li manjinske skupine bilo kojeg tipa.
Sukob liberalnih i konzervativnih principa
Stoga ćemo se zadržati na tezi da zakoni, kako u Republici Hrvatskoj, tako na razini Europske Unije i SAD-a imaju svoju jasnu političku funkciju, a to jest učvršćivanje liberalnih principa u svim sporama društva. Primijetimo i kako su konzervativni principi poput zaštita obitelji, majki s djecom, autohtonog stanovništva i uopće naravne društvene hijerarhije direktno u sukobu s liberalnim principima.
>Velika analiza Tabletmaga: Vodič kroz borbu protiv dezinformacija, najveću prijevaru stoljeća
Konzervativni i liberalni principi su takvoj suprotnosti da se osoba konzervativnih stavova gotovo uvijek u javnom govoru preventivno nalazi u defanzivnoj poziciji kako joj se ne bi dogodilo da završi pod “budnim okom” represivnog aparata zahvaljujući permanentnim državnim službenicima poput ombdusmana (pučkih pravobranitelja) koji po zakonu imaju takve ovlasti da im se ne smije davati upute i naloge za njihov rad.
Širi mozaik struktura moći
Iz te perspektive političku funkciju zakona valjalo bi promatrati kao dio šireg mozaika struktura moći. Strukture moći u liberalnim demokracijama stacionirane su na a) akreditiranim sveučilištima i u b) etabliranom tisku. Sveučilišta kao takva – formuliraju javne politike, a mediji kao takvi formuliraju javno mnijenje o istim politikama. Uz njih, imamo i već spomenute c) permanentne državne službenike koji tu istu politiku provode kroz zakonodavne mehanizme te d) formalno izvandržavne tzv. nevladine organizacije čiji je cilj utjecati na implementiranje javnih politika.
Tako gledajući, postaje jasnije zašto novinar Marko Jurič jest osuđen zbog govora mržnje, a novinar Zoran Šprajc nije. Nije riječ o dvostrukim kriterijima. Nedostatak nepristranosti ili balansa u sudskoj praksi nije pogrješka u liberalno demokratskim sustavima. Nedostatak nepristranosti ili balansa u sudskoj praksi liberalnih demokracija upravo i jest poanta; značajka liberalne demokracije. Liberalna demokracija je očito pristrana – u korist liberalizma, zakonski mehanizmi su nebalansirani u – koristi liberalizma. Propusta u rasuđivanju ili zloporabe zakona nema. Asimetričnost zakonodavstva ciljano je ugrađena u samu njegovu srž, odozgora prema dolje kao moćni alat za postizanje svih progresivnih agendi spomenutih u prvom tekstu.
LGBT, Hamas, politički identiteti i mržnja
To možemo čak vidjeti i u najnovijim previranjima na Bliskom Istoku između Palestine i Izraela. Mnogi se pitaju, kako je moguće da progresivne liberalne skupine na Zapadu, među njima i vrlo snažni LGBT lobiji zdušno podržavaju islamističke teoriste, iste teroriste koje bi ih osudili na smrt prvom prilikom. Svaka odrasla osoba zna da je homoseksualnost postojala u nekom obliku kroz ljudsku povijest. Ali “gay”, “transeksualni” i “queer” identiteti su fundamentalno politički identiteti koje je ljevica proizvela kako bi razmontirala ono što većina ljudi smatra Zapadnim vrijednostima. (Hamas također želi razmontirati takav Zapad).
Nova ljudska prava
A kada je riječ o granici između sloboda govora i mržnje, ona je zapravo jasnija, ako se na ljudska prava ne gleda kao na ona koja vrijede za sve bez obzira na dob, spol, rasu, etničku, vjersku i svaku drugu pripadnost. Ironično, u liberalnim demokracijama ljudska prava postoje kao alat za stvaranje novih političkih identiteta. Uz navedene LGBT političke identitete imamo i identitete migranata, etničkih manjima i drugih. Zakonski mehanizmi jasno će djelovati ukoliko se za neki govor može tvrditi da je usmjeren na štetu manjima, a neće djelovati ili će djelovati selektivno ukoliko zakonom nije točno određeno da se ne smije poticati na javno nasilje i mržnju protiv katolika, heteroseksualaca, bijelaca.
Kada u članku 235. Kaznenog zakona o Javnom poticanju na nasilje i mržnju stoji;
“Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”
u liberalnim demokracijama zakon se primjenjuje u skladu progresivnih agendi.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
