Nakon što je Hrvatska seljačka stranka Kreše Beljaka jučer na elektroničkoj sjednici Glavnog odbora prihvatila Sporazum o zajedničkom izlasku na izbore za Hrvatski sabor sa SDP-om, u hrvatskoj javnosti ponovno se otvara pitanje političke etike predizbornog koaliranja, kao modela koji se lako može zloupotrijebiti za svrhe političke trgovine.
Je li HSS novi HNS?
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić pokazao se velikodušnijim i od svog prethodnika Zorana Milanovića jer će HSS na novim parlamentarnim izborima dobiti i jednog zastupnika više nego ih ima sada – dakle šest.
U sporazumu piše da bi dvije stranke izišle zajedno na izbore u svim jedinicama.
> SDP ponudio HSS-u čak šest mjesta u Saboru, Beljak prihvatio
Na listama bi HSS imao ukupno 15 zastupnika od čega bi njih šest bilo na izglednim mjestima za ulazak u Sabor s obzirom na to da im se nudi drugo mjesto u drugoj jedinici, treće u četvrtoj, drugo u petoj, treće u šestoj, drugo u sedmoj pa čak i četvrto mjesto u prvoj izbornoj jedinici.
U hrvatskoj političkoj praksi, predizborno koaliranje zapravo predstavlja mehanizam izbjegavanja volje birača. U toj trgovini mandatima, u kojoj je do prošlih izbora, također u suradnji sa SDP-om, prednjačio HNS, strankama čiji je samostalnan ulazak u Sabor i više nego upitan omogućava se participacija u zakonodavnoj vlasti Republike Hrvatske.
> Koliko HNS danas škodi SDP-u: Zašto SDP već 17 godina nosi HNS?
Primjer posljednjih parlamentarnih izbora pokazao je kako blokovske koalicije, poput one koju je i tada predvodio SDP, među biračima ne prolaze bolje od onih samostalnih, poput HDZ-ove. Poštena ‘politička utakmica’ bila bi ona u kojoj SDP ne bi u Sabor uvodio stranke koje tamo same ne bi mogle ući, nego koja bi pokazala pravi odnos snaga svih relevantnih stranaka.
Kakve je promjene izbornog zakona tražila UIO?
Podsjetimo, potreba promjene izbornog sustava postala je važna tema u Hrvatskoj nakon što je građanska inicijativa U ime obitelji organizirala od 21. rujna do 5. listopada 2014. izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma kojim bi se u Ustav RH unijela načela glasovanja koja potiču demokratizaciju izbornog sustava i političkih stranaka u Republici Hrvatskoj.
> Kakve je promjene izbornog zakona tražila UIO, a zaustavio SDP-ov ministar uprave?
Jedna od točaka prijedloga udruge U ime obitelji bila je i zabrana predizbornih koaliranja, uz snižavanje praga za ulazak u Sabor.
Udruga U ime obitelji tada je predložila onemogućavanje zajedničkih kandidacijskih listi dviju ili više političkih stranaka, kako bi se svaka politička opcija (stranka ili nezavisna lista) samostalno predstavila, svojim programom i kandidatima, biračkom tijelu i na temelju stvarne potpore na izborima participirala u raspodjeli mandata u Hrvatskom saboru. Slična praksa propisana je primjerice Ustavom Norveške, a propisana je i njemačkim izbornim zakonom.
Po razmjernom sustavu koji je bio predložen, s velikim izbornim jedinicama i relativno niskim izbornim pragom od 3 %, nema nikakve potrebe za zajedničkim kandidacijskim listama političkih stranaka i time ni na koji način nije ugroženo načelo višestranačkog sustava.
Nužno je da svaka stranka posjeduje iste uvjete i mogućnosti ulaska u Sabor, neovisno o svojem koalicijskom partneru, s kojim će tek nakon provođenja izbora moći udružiti snage radi formiranja vlade ili oporbenog bloka na temelju izbornih rezultata.
Nadalje, birači bi trebali imati mogućnost glasanja za jedinstven politički program stranke, a dvije ili više stranaka sa zajedničkom listom ne mogu ponuditi homogeni politički program, jer bi se inače prethodno ujedinile u jednu stranku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
