Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije lako prelomila da ide ponovno na izbore za predsjednicu, i to zbog svoje djece, kćeri Katarine koja je otišla u Ameriku studirati na Harvard kako bi se riješila policijskog osiguranja i sina Luke koji ima 16 godina i želi studirati na FER-u. Sin Luka rekao joj je da je mislio kako je predsjednički posao gotov nakon pet godina, a kći je izabrala Ameriku i zato da je nitko ne bi gledao kao kćer predsjednice, otkrila je u razgovoru za Večernji list.
O podršci HDZ-a
“Dugo sam bila članica stranke koja me podržala u utrci za prvi mandat i koja mi sada daje potporu i za drugi mandat. Vjerujem u svakog člana i članicu stranke, bez čijeg predanog rada ne bih ni bila postala predsjednicom. Međutim, otkad obnašam dužnost Predsjednice nisam članica stranke. Predstavljam sve hrvatske državljane kao nadstranačka osoba te ne bi bilo korektno komentirati bilo koju stranačku politiku, pa ni politiku Hrvatske demokratske zajednice. No, naglašavam, iznimno sam ponosna što je moj politički i javni rad, pa i životni put, vezan uz Hrvatsku demokratsku zajednicu još od studentskih dana.Računam, dakle, na punu potporu HDZ-a i na potporu hrvatskoga naroda, svih hrvatskih ljudi, koji uviđaju i razumiju potrebe trenutka u kojem se danas nalazi Hrvatska, potrebu da očuvamo svoj način života, sigurnost naših granica, podižemo standard života i mladima osiguramo uvjete za ostanak u Hrvatskoj”, rekla je predsjednica.
O kritikama prema Vladi
“Kritiziram onda kada je to potrebno i to sam činila tijekom cijelog mandata, a u međuvremenu su se promijenile tri Vlade. Neki misle da treba stalno galamiti, prozivati, biti drzak, ciničan i bezobrazan i misle kako je to politika. Kritika da bi se pokazivali “mišići“, kritika samo da bih se nekome svidjela, to je vrsta lošeg populizma. Možda je to interesantno medijima, ali je štetno za državne interese, za interese ljudi, za cijelo društvo. Kritika ne može biti svrha sama sebi. Svaka je moja kritika bila praćena i prijedlozima rješenja problema o kojima sam govorila. Ponavljam, predsjednica je jamac stabilnosti državne vlasti i korektiv kada je to potrebno”.
O sloganu
“Vjera u Hrvatsku puno je više od slogana – to je svjetonazor. Cijeli svoj mandat zastupam interese Hrvatske i naših ljudi, iznad stranačkih i ideoloških tabora. Držim da sam Hrvatsku dobro zastupala u svijetu. Danas Hrvatska ima jaču poziciju i ugled u Europi i svijetu nego ikada prije. Čvrsto smo pozicionirani tamo gdje Hrvatska pripada, a to je srednja Europa i Mediteran, a ne „region“. Kroz inicijativu Tri mora, koju sam pokrenula i koja je prerasla u respektabilnu regionalnu inicijativu kojoj su se kao partneri pridružili i SAD i Njemačka, potičemo razvoj naših država u srednjoj Europi kako bi se standard života izjednačio s onim na “Zapadu“. Goruću temu demografije prva sam istaknula kao pitanje svih pitanja, čemu su se tada mnogi podsmjehivali. Danas svi vide da je to glavni hrvatski problem. Jamac sam stabilnosti državne vlasti, što i propisuje Ustav RH. Okupljala sam stručnjake i promovirala niz inicijativa, od decentralizacije, razvoja otoka i brdsko-planinskih područja, smanjivanja poreza i parafiskalnih nameta i povećanja plaća, poticanja poduzetništva i izvoza, do brendiranja. Kao vrhovna zapovjednica OSRH izrazito sam se brinula o našoj nacionalnoj sigurnosti, opremi naše vojske, ali i o poboljšanju životnih uvjeta svakoga vojnika i njihovih obitelji. Uspostavili smo sustav domovinske sigurnosti kao odgovor na nove sigurnosne prijetnje. Obnovila sam potpuno zapuštene veze s iseljeništvom, zagovarala i borila se za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Afirmirala sam mlade, tražila sam i predlagala rješenja za blokirane, borila se za reformu obrazovanja, posebice za afirmaciju STEM područja. Ukratko, sve vrijeme sam s ljudima u svakom dijelu Hrvatske, slušam što i kako govore i s kojim se problemima susreću u svakodnevnom životu. Ja sam jedna od njih i borim se za njih.”
O drugom mandatu
“Kao i dosad bit ću na liniji interesa hrvatskog naroda i države. Svima nam je dužnost surađivati u interesu Hrvatske. Tako radim sada, a tako sam i radila kada su premijeri bili Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Katkad ide lakše, katkad teže. Nema tu nikakve mistifikacije. Plenković i ja obnašamo ove dužnosti dok narod to bude htio. Svi smo mi prolazni, a Hrvatska ostaje. A što se tiče lupanja šakom o stol, katkad sam doista to i učinila – figurativno, verbalno. To je slika kojom sam željela reći da neću šutjeti ni o jednom bitnom državnom pitanju. I nisam šutjela. Možda sam ponekad nešto krivo rekla, možda sam ponekad trebala biti glasnija, ali šutjela nisam. Ako bi lupanje šakom o stol trebao biti znak autoriteta, ne vjerujem u takav autoritet. Hrvatskoj je dosta razlupanih stolova, nosova, što, čujem, neki najavljuju. Vjerujem da se autoritet stječe samo radom, vjernošću hrvatskim interesima, promicanjem zajedništva. Svatko, dakle, ima svoju odgovornost: ja svoju, Vlada svoju, Sabor svoju, pravosuđe svoju”.
O mišljenju protukandidata o ovlastima predsjednika
“Jedni bi željeli od predsjednika Republike napraviti faraona, a drugi marionetu. Prijedlozi promjena predsjedničkih ovlasti koje smo do sada čuli jednostavno nisu provedivi, dapače neki su i opasni. To je politička improvizacija, pokušaj da se na brzinu nešto profitira, računajući na nedovoljnu upućenost dijela građana u ustavnopravnu problematiku. Politički sustav je kao sustav spojenih posuda. Želite li izmijeniti bilo koju ovlast jednog tijela državne vlasti, u ovom slučaju predsjednika Republike, nužno zadirete u ovlasti drugoga tijela. Jasno je da su ustavna poboljšanja moguća i potrebna, da je potrebno preciznije formuliranje dijela ovlasti, ali o svemu tome ne može se kvalitetno raspravljati u uzavrelosti izborne kampanje koristeći se nedomišljenim improvizacijama kao sredstvom za pridobivanje birača. To je zapravo prijevara birača. U tome neću sudjelovati.”
O Miroslavu Škori
“O njegovu diplomatskom radu mogu govoriti prije svega oni s kojima je radio i kojima je trebao služiti dok je bio u Pečuhu kao generalni konzul. Cijenim ga kao estradnog umjetnika.”
O odlascima iz Hrvatske
“Istraživanja pokazuju da su materijalni momenti tek na četvrtom-petom mjestu u razlozima odlaska, dok je prije toga ono što bismo mogli nazvati nedovoljno uređenom državom. Ljudi, jednostavno rečeno, nemaju povjerenja u političare, u državne i lokalne institucije, ogorčeni su birokratskim mentalitetom administracije na svim razinama, korupcijom, nepotizmom, pogodovanjem u poslovanju i zapošljavanju. Ima, naravno, podosta dobrih primjera poštene i učinkovite administracije, u što sam se uvjerila prošavši svaki pedalj Hrvatske, no ovo je prevladavajuća percepcija. Ljudi koji odlaze često se vode motivom da će u nekoliko godina rada u inozemstvu riješiti sve probleme i usput osigurati neku mirovinu. Neki uspiju, neki ne. Ima mnogo onih koji nisu zadovoljni, ali teško je onda priznati da ti se nisu ispunila očekivanja i vratiti se. S druge strane, ima mnogo Hrvata u svijetu, posebice u Južnoj Americi, čak iz četvrte i pete generacije, koji pokazuju interes doći studirati, raditi, živjeti u Hrvatskoj, no mi to nedovoljno stimuliramo. Nismo dovoljno ozbiljno kao država i politika ušli u tu problematiku. Zato sam, nakon konzultacija s demografima, svojedobno zagovarala posebno ministarstvo koje bi se bavilo samo demografskom problematikom, od problema prirodnog kretanja stanovništva do razmještaja stanovništva i migracija, kako vanjskih tako i unutarnjih, koje bi imalo najveće moguće ovlasti u kreiranju ukupne demografske politike. To nije prošlo, ali nisam odustala, nego sam podastrla opsežan prijedlog mjera populacijske politike. No naglasila bih da to nije samo pitanje ove ili one Vlade nego i oporbe, tvrtki, HNB-a i banaka, akademske zajednice, vjerskih zajednica. To je, budimo realni, biti ili ne biti za nas kao državu, za nas kao narod.”
O podijeljenoj radnoj verziji njezinog govora
“To uopće ne smatram propustom, greške se mogu dogoditi. Nitko, naravno, nije smijenjen jer to bi značilo da imam veliki ego koji ne trpi greške. Didaskalije su često sastavni dio govora svih državnika, pa Obama je u svojim govorima imao napisano “pauza”. Često sam sjedila u prvom redu pa sam to mogla vidjeti. Ponekad brzo govorim pa si stavim zvjezdice koje me podsjećaju da trebam usporiti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
