“Mislim da je to sve skupa prilično neozbiljno i Dan antifašističke borbe ne bih pretvorio ni u spomendan. Mislim da to treba skinuti s našeg dnevnog reda jer je neminovno povezano s baštinom jedne diktature.”, istaknuo je povjesničar prof. dr. sc. Ivo Banac u razgovoru za N1.
Na pitanje zašto Hrvatska toliko često i s toliko različitih razmišljanja te pristupa mijenja svoje blagdane i datume koji obilježavaju povijest dr. sc. Ivo Banac rekao je sljedeće:
“Zato što ne postoji svijest o tome odakle smo došli i gdje smo – to je jedini odgovor koji mogu dati. Nepromišljenost ovog novog prijedloga zakona je tako golema da se ja ne mogu dovoljno načuditi. Recimo, da se eliminira 25. lipnja. Svaka zemlja ima svoj dan nezavisnosti. Dobro, zvali smo ga nekako drugačije, ali tad je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost. I odjednom to nestaje. A razni, ja bih rekao, posve drugorazredni datumi, su odjednom afirmirani kao nešto ključno.”
“Mogli bismo govoriti o problemima svakog od ovih prijedloga, tako da se meni čini da oni koji odlučuju o ovim stvarima, a posebno u ovom trenutku, baš ne razmišljaju o povijesti, što me ne čudi jer inače ne bismo bili gdje jesmo.”
Rekao je i što misli o prijedlogu da se Dan antifašističke borbe svede na obilježavanje spomendana te je li taj prijedlog povijesno utemeljen.
“To je vrlo komplicirano pitanje jer za sobom povlači jednu vrlo dubioznu povijest. Kao što znate, u komunističkoj Jugoslaviji svaka je republika slavila svoj dan ustanka. Budući da su išli u stanovitom privilegiranom redu, prvi ustanak je bio u Srbiji, potom Crnoj Gori i onda negdje na kraju u Hrvatskoj. Tuđman je, naravno, kao stari partizan mislio da je to na neki način uvreda za ono što su on i njegovi borci učinili u početku ustanka protiv okupatora.”
“Tako da je on bacio datum na trenutak kad je 22. lipnja 1941. godine napadnut Sovjetski savez. To kao nije važno, važno je da se u Sisku jedna grupica otišla u šumu i tamo se nešto dogovarali. U tom čitanju povijesti Hrvatska ima nekakvu prednost,” dodao je.
Još je istaknuo i sljedeće: “Ja mislim da je to sve skupa prilično neozbiljno i ja ne bih to pretvorio ni u spomendan. Ja mislim da to treba skinuti s našeg dnevnog reda jer je neminovno povezano s baštinom jedne diktature.”
“Ono što se u Europi događa i ja bih to predložio kao rješenje ovih vječnih sukoba je da se slavi 9. svibnja kao Dan Europe, ali ne u smislu kako to Rusi rade (Dan pobjede), nego u smislu kako je to započelo u Europi – kao Dan Schumanove deklaracije, gdje je rečeno da je ključ za širenje europskog koncepta u pomirenju, u prvom redu, između Francuske i Njemačke.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
