Prof. Hrabar: Smatram da nitko ‘transrodan’ ne udovoljava pretpostavci za podobnost i prikladnost za posvojenje djeteta

“Gospodin Kraljević jest za pravni sustav u braku,  no pitanje je bili se njega u postupku procjene podobnosti za posvojenje isključilo kao neprikladnu odnosno nepodobnu osobu. Smatram da nijedna “transrodna” osoba ne udovoljava  pretpostavci za podobnost i prikladnost“, poručuje prof. dr. sc. Dubravka Hrabar u razgovoru za Narod.hr.

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu u intervjuu za Narod.hr progovorila je o “transrodnosti” i posvojenju djece, posebno na primjeru Noe Kraljevića i Ivone, koji su se vjenčali u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi, izigrali Ustav i zakone i upustili se u proces posvojenja djeteta. Trenutačno su s još tri para u zatvoru u Zambiji, suočeni s optužbama za trgovinu djecom.

> Podignuta nova optužnica u Zambiji: Uz Hrvate za trgovinu ljudima optužena i imigracijska službenica

Narod hr: Profesorice Hrabar, afera Zambija i dalje je glavna tema u hrvatskoj javnosti. Razotkrila je brojne manjkavosti sustava, pokazala kako je moguće izigrati Ustav RH i zakone. Možete li objasniti je li “transrodnost” zapreka za posvojenje djeteta?

Prof. Hrabar: Obiteljski zakon jasan je glede pretpostavki za posvojenje na strani potencijalnih posvojitelja. Određuje da dijete mogu posvojiti bračni drugovi, izvanbračni drugovi i osobe koje nisu u braku odnosno u izvanbračnoj zajednici, dakle samci. Propisuju se i druge pretpostavke (npr. državljanstvo, dobna razliku i dr.), ali i one koje su u stvari zapreka za posvojenje. To su dvije pravne okolnosti na strani posvojitelja (lišenje poslovne sposobnosti i lišenje prava na roditeljsku skrb). Jednako su važne i dvije činjenične okolnosti u osobe koje ju isključuju iz posvojenja – da „dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb o djetetu.“

Među osobine nedvojbeno možemo podvrstati i “transrodnost”, a kako to vrlo jasno, za slučaj posvojenja kao negativnu osobinu navodi kongoanski Obiteljski zakon. Budući da se posvojenje zasniva istodobnim ispunjenjem svih pretpostavki iz zakonodavstva države kojoj pripada dijete kao i posvojitelja, onda je jasno da transrodne osobe nikako ne mogu posvojiti djecu iz DR Konga. 

S time u vezi zasigurno psihijatri koji se bave rodnom disforijom, “transrodnošću”, tranzicijom i sličnim stanjima mogu dati jake argumente u smislu da je “transrodnost” nepoželjna osobina za posvojenje djeteta. Laički mi se nameće odgovor da dijete treba – spolno gledajući – majku i oca, jer svi smo mi začeti i rodili se upravo od takvih, a ne “transrodnih roditelja”.

Narod.hr: Vi ste na Saborskom odboru za obitelj, mlade i sport o međunarodnom posvajanju djece rekli da su Noah Kraljević i njegova partnerica u legalnom braku. Znači li to da mogu kao bračni drugovi posvojiti dijete?

Prof. Hrabar: U slučaju koji spominjete osoba je “promijenila spol”, koliko je iz medija vidljivo, samo parcijalno i začudo na takvom temelju dobila je dopuštenje za upis promjene spola. Kao osoba muškog spola sklopila je vjerski brak s građanskim učincima, bez obzira što sad vidimo da se neki pastori ograđuju od toga. Je li u vjerskim propisima te zajednice to dopustivo – ne znam, no čini se da je tu riječ o manipulaciji. Dotična osoba figurira kao muško, pa je pravno gledajući ispunjena pretpostavka za postojanje braka. Posljedično – mogla bi gledajući na činjenicu da je u braku i posvojiti dijete, ako ispunjava ostale pretpostavke. Dakako, baš u ovome slučaju je riječ o izigravanju ustavne i zakonske definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca, te pretpostavki za postojanje braka koje su jasno definirane različitošću spolova.

> Ekskluzivno doznajemo: Trans-vijećnik Možemo iz afere Zambija sklopio vjerski brak u Evangeličkoj crkvi

Nedavno sam na saborskom Odboru za obitelj, mlade i spor jasno rekla – ali me gospođa Benčić u jednoj TV emisiji citirala samo djelomice, istrgnuvši moju rečenicu iz konteksta i stavivši točku na pogrešnom mjestu. Tad sam tamo rekla da gospodin Kraljević jest za pravni sustav u braku,  no da je pitanje bili se njega u postupku procjene podobnosti za posvojenje isključilo kao neprikladnu odnosno nepodobnu osobu. Smatram da nijedna “transrodna” osoba ne udovoljava  pretpostavci za podobnost i prikladnost.

Narod.hr: Znači li to da je “promjena spola” način kako izigrati zakonske odredbe o posvojenju?

Prof. Hrabar: Može li osoba koja je “promijenila spol” sklopiti brak – to je ključno pitanje u odnosu na to kako ga mijenja – kirurškim putem, potpunim zahvatom ili djelomice? Ono što bode u oči to je ponajprije da se europski pristup tom problemu, kroz različite agende i sudsku praksu, okrenuo prema mogućnosti da osoba čak i pukom izjavom o životu u drugom rodnom identitetu promjeni spol i postane drugog roda. Nepodnošljiva je lakoća stvaranja kaosa i potiranja vladavine prava ne samo u nas, već i u europskom kontekstu.

>Milanović Litre državnom tajniku Salapiću: Kako je moguće da je transrodna osoba uopće opcija za posvajanje djeteta?

Zabrinjavajuće je što se promjena spola i život u drugom rodnom identitetu u Hrvatskoj – kao pravno pitanje rješava pravilnikom, a ne zakonom, kako to čine druge uljuđene države (primjerice Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i dr.). Naime, pravnotehnički gledajući, pravilnici su niže pravne snage od zakona i oni služe tome da razrade pojedine zakonske odredbe, kako zakonski tekst ne bi bio opterećen nepotrebnim. A zakoni trebaju uređivati prava i obveze adresata pravne norme.

U nekoliko sam navrata nekadašnje ministre zdravstva upozoravala da moramo donijeti zakon o “promjeni spola” koji bi uredio tko može, pod kojim uvjetima i kad mijenjati spol, kome se to ne treba dopustiti, mogu li osobe koje su u braku mijenjati spol, što ako imaju djecu, mogu li se „vraćati“ na prvotni spol itd. No, odgovora nikad nije bilo. Dakle, zaključila bih da je skandalozno da o ljudskim pravima odlučujemo na temelju pravilnika.

>Na sjednici Odbora za obitelj, mlade i sport o aferi Zambija govorili dr. sc. Hrabar, dr. sc. Buljan Flander..

Narod.hr: Je li sustav dao konačno odgovor koliko je u Hrvatskoj djece stranaca posvojeno tzv. međudržavnim posvojenjem?

Prof. Hrabar:  Meni nije poznato, a mislim niti široj javnosti. Brojke nikako „ne štimaju“. Osobno me zanima mnoštvo pojedinosti, pa tako i koliko je u Hrvatskoj djece posvojeno iz Konga nakon njihove suspenzije međudržavnih posvojenja. Ono troje koje bilježi statistika sigurno nisu djeca posvojena u Hrvatskoj, a uvjerena sam da ih od 2016. u Hrvatskoj imamo desetke. Dakle, sve su to bila ilegalna posvojenja.

Ne znamo koliko je djece brojem, koliko njih ima prebivalište u Hrvatskoj, iz kojih su država (osobito afričkih) posvojena, jesu li njihove dokumentacije kompletne, koja su tijela donijela i koje odluke (u upravnom i sudskom postupku), jesu li uopće strane odluke legalizirane u skladu s propisima. Ništa ne znamo, a danas doista nije tehnički problem te podatke prikupiti, a nije riječ o tisućama djece. Kad bi se svi ti podatci prikupili onda bismo mogli reći je li Hrvatska postupala u skladu s međunarodnim pravnim okvirom koji nas obvezuje.

>Doneseni zaključci saborskog Odbora o aferi Zambija: Posvajanja iz ovih zemalja žurno zabraniti!

Ponovno ističem kako izgleda da je mala razina znanja ili se namjerno sve zataškava. I jedno i drugo je pogubno i opasno. Jesu li neke osobe dio lanca trgovine djecom treba ispitati u okvirima kaznenopravnih aktivnosti, no ne zaboravimo da je Hrvatska ratificirala i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji koji definira prodaju djece kao „svako djelo ili transakciju u kojoj dijete prenosi neka osoba ili skupina osoba drugim osobama za naknadu ili bilo kakvu drugu nagradu“ te kaznenim djelom mora biti obuhvaćen, među inim i „nepropisno dobiven pristanak, kao pretpostavka za posvojenje djeteta kršenjem važećih međunarodnih pravnih instrumenata o posvojenju“.

I pokušaj izvršenja ovih djela, suučesništvo ili sudjelovanje u ovim djelima Fakultativni protokol definira kao kazneno djelo. Važno je reći da se ovaj protokol primjenjuje na državljane potpisnice bez obzira gdje su djela prodaje i u kojem obliku počinjena. Ne zaboravimo da su ilegalna posvojenja danas definirana kao moderan oblik ropstva o kojemu podosta govori i Protokol iz Palerma o sprječavanju,  suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, osobito ženama i djecom na snazi i u Hrvatskoj.

Obveze država prema različitim međunarodnim instrumentima u sprječavanju nezakonitih posvojenja su jasna – kako u odnosu na inicijalni korak – potrebu ispitivanja i revizije pa do naknade štete nezakonito posvojenoj djeci, tako i stvaranja sustava koji će spriječiti buduća nezakonita međudržavna posvojenja. Mislim da je krajnje vrijeme da se ovaj lanac trgovine djecom razbije, a prvi korak je revizija učinjenog.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija