Prof. Zlatko Miliša: U Hrvatskoj svaka općina i grad trebaju imati centre za mlade

Foto: Zlatko Miliša

Centri za mlade bi trebali poticati pozitivne vibracije među mladima i za mlade, a temeljni moto, po mom mišljenju bi bio – “perspektivno za mlade, a neprofitabilno za pojedince”

Uzroke eskalacije nasilja nad i među mladim treba tražiti u vladama koje ne potiču preventivne programe, nego programe rehabilitacije ili (u najboljem slučaju) resocijalizacije, kao i ostale “vatrogasne mjere”. Zlo vlada, a vladajući se ponašaju kao socijalni nojevi. Državne institucije ne rješavaju probleme, nego ih umnažaju. S onim tko to ne razumije ili negira ne želim polemizirati. Pametnome dosta! Wilhelm Heitmeyer, ravnatelj Zavoda za interdisciplinarno istraživanje nasilja na Sveučilištu Bielefeld, uzroke nezaineresiranosti mladih i porasta nasilja pronalazi u desetljećima fermentiranog nezadovoljstva, ponajprije mlade, izigrane generacije.

Škola je odavno izgubila utrku glede privlačnosti mladima u odnosu na izvaninstitucionalni angažman mladih, a u centrima za mlade bi mladi i najbolji stručnjaci kreirali sadržajno i koncepcijski slobodnovremenske aktivnosti. Mi odrasli samo rezignirano konstatiramo kako je škola nemoćna, a da su ulica, vršnjaci i mediji preuzeli primat u socijalizaciji mladog naraštaja. 

Preporuka iz Nacionalne strategije za mlade – mrtvo slovo na papiru

Kada bi centri za mlade bili obligatorni za sve općine i gradove onda bi svi mlade pridošlice znali gdje je glavni punkt mlade generacije. Ovdje napominjem da se u Nacionalnoj strategiji za mlade, koju je usvojila Vlada RH u siječnju 2003. godine, preporučuje jedinicama lokalne samouprave osnivanje takvih centara. Međutim to je ostalo mrtvo slovo na papiru. To je bio sam povod da sa suradnicima 2004. godine napišem monografiju “Zašto Zadru treba centar za mlade?” Rezultati prvog preliminarnog anketnog ispitivanja (iz te knjige) su među ostalim pokazali da 16 % ispitanih srednjoškolaca i studenata prve godine studija ondašnjeg Filozofskog fakulteta u Zadru iskazuje da ne sudjeluje u nikakvnim aktivnostima izvan nastave, njih 34 % – vrlo rijetko, a 29% – ponekad. Poslije te monografije objavili smo i drugu opširniju knjigu s istim ciljem da ukažemo na posljedice iznimno loše oranizacije slobodnovremenskih aktivnosti mladih u gradz Zadru. Vidjeti u .: Klarin M., Miliša, Z, Vrkić Dimić, J. (2006). Izvanškolske potrebe mladih u gradu Zadru. Zadar: Znanstvena knjižnica Zadar, 223 str.  

Anketiranjem smo tada dobili njihove interese za slobodnovremenskim aktivnostima budućeg centra: savjetovališta za probleme ovisnosti i pitanja seksualnosti, fotografska, kulinarska, plesna, ekološka, filmska, likovna, dizajnerska i informatička radionica, radionice za mlade književnike i strane jezike, volontiranje, škola za vizašiste, učenje za kritičko mišljenje i medijske kompetencije, tribine o zdravlju, edukacija za mlade roditelje, savjetovalište za depresivne, joga, radionice koje potiču vjerske teme, pomoć pri odabiru škole i zanimanja, savjetovalište o obiteljskim problemima…

Djeca i mladi provode slobodno vrijeme u rizičnim okolnostima 

Slovenska znanstvenica Marija Ule u svojim radovima otkriva da proces suvremenog života mladih obilježava odmak od zahtjevnog rada, a “prema svijetu slobodnog vremena, zabave i potrošnje”. U Hrvatskoj je najzastupljenija slobodnovremenska orijentacija dokoličarenje (gledanje televizije, “surfanje” po internetu, slušanje radija, čitanje revija, časopisa, novina, sve do izležavanja ili lutanja po gradu, trgovačkim centrima i sl.), potom orijentacija na zabavu (odlazak na koncerte, izlazak u diskoklubove, odlazak na kućne zabave), obiteljska orijentacija (odlazak u crkvu, sudjelovanje u tradicijskim igrama, tj. u obiteljskim igrama, i briga o kućnim ljubimcima), orijentacija na sport (aktivno, rekreativno bavljenje sportom, odlazak na sportske priredbe) i posljednja – kulturna orijentacija (odlazak u kazalište, posjet izložbama, čitanje knjiga, polaženje tečajeva…) [iz istraživanja: Miliša, Z., Mlinarević, V. i Proroković, A. 2007.g. “Slobodno vrijeme mladih u procesima modernizacije”]. 

I rezultati anketnog istraživanja kulturnih potreba mladih 2019. kojeg su realizirali docenti Željka Tonković i Krešimir Krolo, (na uzorku od preko 2 000 ispitanika – učenika/ca srednjih škola grada Zadra, studenata te studenta/ica Sveučilišta u Zadru su pokazali da većina učenika srednjih škola, osobito strukovnih smjerova, pokazuje vrlo slab interes za kulturne sadržaje.

Djeca i mladi provode slobodno vrijeme u rizičnim okolnostima. Najviše ga „troše“ na ulici, u kafićima ili pred  ekranima. Mlade obitelji provode sve više slobodnog vremena u “novim religijama” – (mega)trgovačkim centrima koji, osobito u zemljama u tranziciji, niču kao gljive poslije kiše. Što smo im drugo ponudili?

Društvo mladima pruža vrlo malo, obrazovni sustav guši kreativnost

Dosada je novi porok djece i mladih. S dosadom čovjek osjeća “svoje ništavilo, svoju izgubljenost, nedostatnost, ovisnost, nemoć i prazninu” (Pascal u Mislima). Danski filozof S. Kierkegaard poučno ju opisuje: “Ona je korijen svih zala”.

Relacije između mentalnog zdravlja, kvalitete života i životnih stilova, uključujući načine provođenja slobodnog vremena opisane su u knjizi Lea Hendry-a (Young People’s Leisure and Lifestyles). Na velikom uzorku ispitanika (10 000), njegova empirijska istraživanja potvrdila su važnost načina provođenja slobodnog vremena kako za kvalitetnu socijalizaciju i psihološki razvoj pojedinca, tako i za pojavu rizičnog ponašanja.  Glavni istraživač apelira: “Čini se da mladi ljudi nemaju puno toga na svoj strani. Dobar dio ljudi i dalje misli da su mladi lijeni, neaktivni, ne želi raditi i nije je briga ni za koga drugog… Podsjećam vas da mladi ljudi i nemaju na čemu biti osobito zahvalni. Društvo im u cjelini pruža vrlo malo i nimalo, obrazovni sustav guši kreativnost…, a razvoj pojedinca uglavnom je prepušten osobnom angažmanu. “

Centri za mlade bi trebali poticati pozitivne vibracije među mladima i za mlade, a temeljni moto, po mom mišljenju bi bio – “perspektivno za mlade, a neprofitabilno za pojedince”.

Kako su Francuzi organizirali kuće za mlade i kulturu

U zapadnim europskim zemljama za mlade postoje posebna ministarstva koja se isključivo bave njihovim problemima. U većini zemalja Zapadne Europe nastajale su i razvijale se specifične inicijative poznate pod nazivima “informativni centri za mlade”, ”savjetodavne agencije mladih”, ”službe za mlade” i slično. U istoj monografiji smo iznosili poticajne primjere iz inozemstva, a ovdje izdvajam samo jedan primjer iz Francuske…

U Francuskoj godinama postoji Ministarstvo mladeži i športa (Ministère jeunesse et sport). Model koji se pokazao uspješnim već više od 60 godina je francuski model MJC – Maison des jeunes et de la culture ili u prijevodu “Kuća za mlade i kulturu”. Brojne udruge, sportski klubovi i sekcije nisu, primjerice, u Francuskoj umanjile potrebu za stvaranjem kuće za mlade pa danas u cijeloj Francuskoj postoji više od 600 takvih kuća u kojima je više od 300 000 članova i 1,5 milijuna korisnika s 2 000 stalnih zaposlenika (animatora, administratora, različite usluge…), 2 500 povremenih animatora i veliki broj vanjskih suradnika. 

Realno je pretpostaviti da u hrvatskim okvirima sve ove brojke mogu biti podijeljene s 10 ili 15. Glavni razlog ovako velikim brojkama leži u činjenici da kućni i školski odgoj nisu pokazali dovoljnu efikasnost za osmišljavanje slobodnog vremena i otporu utjecajima ulice, vršnjaka ili medija. Francuski ministri zaduženi za nacionalni odgoj (Education Nationale) upravo su poticanjem ovakvih ustanova stvorili koncept kojim se mladima prenijelo pravo značenje pojma slobode i odgovornosti. 

Uza sadržajnu privlačnost takvih ustanova, gdje se mogu kombinirati aktivnosti kojima se mladi pojedinac želi baviti, u sklopu ustanove održavaju se kino i kazališne predstave i koncerti. Lokacija ovih kuća najčešće je povezana uz neke sportske komplekse čime se mladima daje veći osjećaj slobode, dobiva na privlačnosti i stvara odmak od lokacija uobičajenih obrazovnih ustanova. 

U Hrvatskoj imamo tek neke poticajne primjere centara za mlade

Mi imamo tek neke poticajne primjere Centara za djecu, mlade i obitelj u Velikoj Gorici, Belom Manasiru, Rijeci… Oglednih primjera nema više od desetak u Hrvatskoj. 

Idejni sam pokretač osnivanja Centra za mlade u Zadru, a sadašnji gradonačelnik Branko Dukić je prije četiri godine za medije izjavo “kako se radi o završetku sage koja traje još od 2006. godine, tijekom koje su Grad i Ministarstvo državne imovine i njegovi prednici izmijenili čak 33 razne isprave”! Naravno da se administracija stavi na put svakoj inicijativi koja nije profitabilna! Da je to bio prioritet gradskih vlasti davno bi oni riješili birokratske zavrzlame! Uostalom to govorim “iz prve ruke” jer sam u Zadru živio i radio 26 godina, do 2012. godine. 

Projekti Zdravih gradova  – preventivne umjesto vatrogasnih mjera

Centre za mlade kao i projekt “Zdravi gradovi” trebamo promatrati kao dio preventivnih programa. Oni su dobrodošle, a ne “vatrogasne mjere” kada saniramo posljedice rizičnog ponašanja djece i mladih.  

Dva su glavna strateška načela zdravih gradova: multisektorski pristup i aktivna participacija građana. Projekti “Zdravih gradova” afirmiraju holističku prirodu zdravlja, ukazujući na međuzavisnost fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije zdravlja. Ovaj se proces zajedničkog djelovanja na poboljšanju zdravlja označuje terminom “intersektorsko ili međuresorsko djelovanje”. (Vidjeti dokument WHO-a “Zdravlje za sve za 21 stoljeće” , eng. Health for All for 21st Century; World Health Organization, Regional Office for Europe, Copenhagen). 

Gradovi se mogu interesno okupljati oko pojedinih tema koje prepoznaju kao značajne u svojoj sredini (kao npr. zdravlje djece i mladih, zrdrav okoliš, kvaliteta života osoba s posebnim potrebama, starijih sugrađana/ki, zdravstvenog odgoja, zdrava prehrana i dr.) te svoja iskustva razmjenjivati nacionalno i međunarodno (Multy-City Action Groups). 

Što bi sve trebalo biti u Centrima za mlade 

U monografiji koju sam ranije spomenuo, na temelju izraženih potreba ispitanika predložili smo sljedeće radionice, a koje su i realizirane u okviru udruge CINAZ koju sam tada vodio, a i danas je iznimno aktivna u gradu Zadru.  Jedna od iznimno važnih je vršnjačka pomoć. Nadalje, predložili smo smo i realizirali radionicu učenja za kritičko razmišljanje. Iznimno posjećena je bila i novinarska radionica. Pored njih tu su i radionica škole u prirodi, terapijskog jahanja za djecu s posebnim potrebama, ekološka radionica. Sljedeća je radionica za međunarodnu suradnju učenika i studenata. Cilj umjetničke radionice je poticanje razvoja svijesti za umjetničkim izričajem i razumijevanje različitih formi izražaja umjetnika – od slikarstva, kiparstva, restauracije, književnosti, fotografije i slično. Već tada smo pokrenuli INFO – tip aktivnosti, gdje bi cilj bio izrada brošure za mlade u kojoj bi bile na jednom mjestu dostupne sve informacije o aktivnostima, programima i ljudskim resursima koje u različitim institucijama, nevladinim udrugama i ostalim ustanovama, doprinose rješavanju problema mladih. 

Posebna i vrlo značajna radionica bila je savjetovalište za mlade s naglaskom na  pitanja seksualnosti i sprječavanje neželjene trudnoće. Cilj radionice za ispitivanje javnog mišljenja bio je pomoć mladima u njihovu osmišljavanju korištenja slobodnog vremena. Radionica za rad s darovitom djecom, od osnovnoškolskog uzrasta do fakulteta, bila bi svojevrsni vid tečaja za kreativnu radionicu. S ciljem osposobljavanja budućeg kadra za zadarski samostalni profesionalni kazališni ansambl, ili u budućnosti formiranje Kazališta mladih, poput onoga u Splitu, predlagali smo i realizirali dramski studio.     Atraktiva i aktualna je bila i radionica – odgovorno roditeljstvo. 

Zaključne misli 

U Zadru su godinama nalazili izlike za neotvaranje centra za mlade. Ipak, nakon sedamnaest godina i elaborata koji sam izradio sa suradnicima o potrebi za osnivanje Centra za mlade, iz medija saznajem da će ipak biti završen slijedeće godine. 

Centar će funkcionalo biti u sklopu Gradske knjižnice Zadar, koja je još od ranijeg ravatelja Ivana Pehara postala “magnet” i/ili utočištem mladima po brojnim kulturnim aktivnostima. Centar će imati respektabilnih 1 700 metara četvornih gdje bi se trebale naći najbolje udruge s najkreativnijim mladim ljudima i dokazanim stručnajcima u radu s djecom i mladima. 

Neovisno o tome koliko sam prosvjedovao i apelirao na savjest gradskih vlasti zbog stalnog prolongiranja u realizaciji tog elaborata, sada im sve opraštam i ujedno zahvaljujem jer će ipak to biti još jedan “brend” gradu za dar! To me raduje, a sve moje kritičare koji su onda imali obračun sa mnom samo iz njima znanih razloga želim da se sada aktivno uključe u projekt koji je konačno pred nama!

Kada u Hrvatskoj profunkcioniraju centri za mlade, to će biti dokaz da su nam  konačno važniji preventivni programi nego centri za izvanbolničko liječenje i (navodno) odvikavanje od droga. Kada taj projekt profunkcionira na nivou države to će značiti da konačno uvažavamo potrebe i preferencije djece i mladih i da nam je stalo do kvalitetnog provođenja slobodnovremenskih aktivnosti djece i mladih. Nadam se da sam ovim tekstom naveo neke važne razloge i primjere zašto u Hrvatskoj svaka općina i grad trebaju imati centre za mlade!

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr