Pusić, Jandroković i Cipek o vanjskoj politici u 2014.

Hrvatsku vanjsku politiku u 2014. godini resorna ministrica Vesna Pusić ocjenjuje sadržajnom i uspješnom, jedan od njezinih oporbenih prethodnika Gordan Jandroković reći će sasvim suprotno, a politolog Tihomir Cipek smatra da je hrvatska diplomacija ove godine imala i pogodaka i promašaja.

Prva potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je Hini da je Hrvatska u 2014. vrlo dobro iskoristila svoje članstvo u EU i učvrstila svoj položaj i na europskom, ali i međunarodnom planu.

Pusić: Intenzivna i uspješna godina

Godinu je Pusić ocijenila “vrlo intenzivnom i uspješnom”, a među postignućima nabraja inicijativu za BiH, projekt uspostave regionalnog mehanizma protiv poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, promicanje gospodarskih interesa u inozemstvu u okviru projekta gospodarske diplomacije koji je pridonio rastu izvoza te formiranje Jadransko-jonske makroregije koju će RH i voditi u drugom dijelu 2015.

Formirana je i uhodana međuresorna koordinacija za definiranje stavova u EU institucijama, pokrenuto je rješavanje dugogodišnjeg problema talijanskog ometanja hrvatskih TV signala, riješen je problem nastao zbog švicarskog referenduma protiv masovne imigracije pa su Hrvati izjednačeni s ostalim građanima EU-a kroz Deklaraciju švicarske vlade.

“Kao što vidite, mnogo velikih projekata i inicijativa, ali i rješavanje vrlo praktičnih problema koji ljudima mijenjaju svakodnevicu. Za nas vrlo intenzivna i uspješna godina”, rekla je Pusić.

Jandroković bi se više okrenuo Bruxellesu, Cipek manje

Međutim, s njom se ne slaže bivši ministar vanjskih poslova, zastupnik HDZ-a Gordan Jandroković koji smatra da na vanjskopolitičkom planu Hrvatska ove godine nije ispunila očekivanja jer se nije čvršće integrirala u EU i NATO.

“Očekivao sam da će prvih godina punopravnog članstva hrvatska diplomacija intenzivno raditi na stvaranju saveznika i partnera unutar EU-a. Tu Hrvatska treba jačati svoju nazočnost, što snažnije se integrirati. Prostor jugoistočne Europe jest nama važan kao prostor gdje izvozimo, investiramo, važan nam je i zbog sigurnosnih razloga, ali jačim integriranjem s tim prostorom mi nećemo riješiti svoje gospodarske probleme niti krizu u koju smo upali. Rješenja se za nas danas nalaze u Bruxellesu”, istaknuo je.

Jandroković hrvatskoj vanjskoj politici zamjera i to što se u temama koje nisu presudne i koje mi mogle štetiti hrvatskim interesima, poput priznavanja Palestine, istrčava, dok u drugima ne reagira.

Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova nerijetko je predmet kritike medija i oporbe zbog izostanka jasnih stavova o važnim svjetskim pitanjima i kriznim žarištima. Šefica diplomacije to odbacuje, navodeći da Hrvatska ima “jasne stavove” o situacijama u Ukrajini, Iraku ili na Bliskom istoku.

Profesor Tihomir Cipek sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, pak, smatra da Hrvatskoj najviše šteti nedostatak jasnih stajališta. “Morate imati jasne stavove i o politikama EU-a i o pitanjima kao što je priznanje Palestine. Ako baš nikada nemate nikakav stav ljudi ne znaju koji su vaši interesi, a onda ih ne mogu ni uvažavati. Ne možete dobiti saveznike… i potpuno vas marginaliziraju.”

Dodaje da nije dobro prepuštati sve odluke nadnacionalnim europskim institucijama. “To nije dobar put. Osnova je politike da moraš poštivati pravila igre koja si prihvatio, ali unutar tih pravila igre svatko treba slijediti vlastite interese i za te vlastite interese nalaziti saveznike. Mislim da je to ključ.”

Srbija i uzajamne tužbe za genocid

Nakon što je u siječnju pozdravila službeno otvaranje pregovora između EU-a i Srbije, Pusić je u veljači boravila u posjetu Beogradu gdje se sa svojim tadašnjim kolegom vicepremijerom Aleksandrom Vučićem složila da će Srbija i Hrvatska po uzajamnim tužbama za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu rješavati probleme iz prošlosti, a da će aktualna politika i odnosi Zagreba i Beograda biti okrenuti sadašnjosti i budućnosti.

Usmena rasprava u postupku u kojem se Hrvatska i Srbija međusobno optužuju za genocid u ratu u Hrvatskoj 90-ih godina završena je 1. travnja. Najviši UN-ov sud saslušao je svjedoke i dokaze hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid nad Hrvatima u Domovinskom ratu, kao i za protutužbu Srbije za genocid nad Srbima u vojno-redarstvenoj akciji “Oluji”. Presuda ICJ-a, koja se očekuje u veljači 2015., obvezujuća je, konačna i bez prava na žalbu.

Presuda ne bi smjela pokvariti odnose, smatra Jandroković, jer se odnosi ne mogu graditi na povijesnoj neistini i nepravdi. “Vjerujem da će sud u svom pravorijeku kakav god on bio precizno i jasno definirati povijesni tijek događaja, a svi koji smo živjeli na ovom prostoru se sjećamo kako je sve krenulo…. Nama je iznimno bitno da jedna takva međunarodna institucija jasno definira povijesni tijek događaja, a Srbija to jednostavno mora prihvatiti.”

Cipek kaže da će presuda “narušiti odnose kakva god ona bila”. “Doći će do nekog zaoštravanja u politici, ali mislim da to neće biti trajno.”

Slučaj Šešelj

Početkom studenoga Haški sud je pustio optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja na privremenu slobodu zbog bolesti, a on je odmah po povratku u Beogradu krenuo sa starom ratnohuškačkom retorikom i izazvao burne reakcije u Hrvatskoj. Ali i nikakve reakcije u Srbiji. Premijer Zoran Milanović otkazao je odlazak na summit CEEC-a u Beograd zbog izostanka reakcije srbijanskih vlasti na Šešeljeve provokacije.

Europski parlament je u studenome u rezoluciji osudio Šešeljevu retoriku, pozvao Srbiju da se od njega distancira, a Haški sud da preispita odluku o puštanju na privremenu slobodu. Rezoluciju je potaknuo Andrej Plenković, a podržali je svi ostali hrvatski eurozastupnici. Haško tužiteljstvo reagiralo je na taj pritisak i zatražilo da raspravno vijeće vrati Šešelja u Haag. Odluka se još čeka.

“Odnosi Hrvatske i Srbije pokvareni su ovim ekscesom za koji Srbija nije odgovorna, ali bi pomoglo i bilo bi korisno da su se vlasti u Srbiji naprosto distancirale od njega jednom rečenicom i cijeli ovaj cirkus jednog marginalnog lika, mogao je ostati samo eksces koji nema utjecaja na odnose”, rekla je Pusić.

Pusić je odbacila kritike da Hrvatska nije pravodobno reagirala na slučaj Šešelj. “Na dan objavljivanja odluke o puštanju odmah smo reagirali”, rekla je ministrica, podsjećajući da je reagirao predsjednik Josipović pismom predsjedniku Haškog suda te da se ona obratila ministrima vanjskih poslova EU-a.

Cipek se slaže da je Hrvatska dobro reagirala. “Nisu pokidani odnosi, a pokazala je svoje nezadovoljstvo.”

Jandroković, međutim, misli da su prve reakcije bile iznimno mlake i slabe. “Predsjednik je govorio o žaljenju zbog tog čina Haškog suda, a ministrica vanjskih poslova, što smatram krajnje neprimjerenim, izrazila je sućut Beogradu. Sućut se isključivo može koristiti kada se obraćaš žrtvi ili nekome tko je stradao”, kazao je.

On smatra da se tu ne radi o nekakvom sukobu Hrvatske i Srbije, kako pokušavaju prikazati neki u Beogradu, nego da je Srbija u stvari u sukobu s europskim vrijednostima.

“Nije ovdje samo bitan Šešelj, on je ukazao i na nevjerodostojnost Haškog suda, pogreške u njegovu radu, ukazao je na to da u Srbiji i dalje živi ideja velike Srbije, da aktualno srpsko vodstvo u stvari nema snage, hrabrosti, želje ograditi se od te politike”.

Arbitraža sa Slovenijom

U lipnju je usmenom raspravom završena arbitraža pred Arbitražnim sudom u Haagu u postupku rješavanja spora o razgraničenju između Hrvatske i Slovenije na moru i kopnu, a presuda, koja je obvezujuća, očekuje do ljeta 2015.

Dvije države sklopile su 2009. godine Sporazum o arbitraži u skladu s kojim sud odlučuje o toku morske i kopnene granice Hrvatske i Slovenije, o vezi Slovenije s otvorenim morem i o režimu upotrebe relevantnih morskih područja.

“Pitanje granice više nije u sferi politike nego je to postalo pitanje međunarodnog prava. Očekujemo odluku arbitraže i po mom mišljenju Hrvatska ima vrlo dobru poziciju i iz svih kontakata koje sam imao mislim da imamo razloga očekivati povoljnu odluku”, rekao je Jandroković.

Po riječima Cipeka, “to bi mogla biti neugodna odluka, ali kako su se obje strane složile oko arbitraže, mislim da neće zaoštriti odnose”.

“S arbitražom isto kao u svakom sporu, nikad nisu svi do kraja zadovoljni, ali mislim da će članstvo u Uniji jedne i druge države amortizirati tu potencijalnu napetost”, naglašava hrvatski politolog.

Izručenje Perkovića i Mustača i početak suđenja

Hrvatska je krajem siječnja izručila Josipa Perkovića Njemačkoj temeljem europskog uhidbenog naloga zbog povezanosti s ubojstvom političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Njegovim izručenjem okončan je spor koji je zasjenio ulazak RH u EU. Hrvatska je odbijala poštivati EUN i izručiti Perkovića pozivajući se na to da nacionalni zakoni priječe izručenje, ali je zakon izmijenila pod pritiskom EU-a, posebice Njemačke.

U travnju je njemačkim vlastima predan i drugi dužnosnik jugoslavenske tajne službe Zdravko Mustač, također zbog upletenosti u Đurekovićevo ubojstvo. Suđenje je počelo sredinom listopada pred sudom u Muenchenu.

“Hrvatska je u ovom slučaju primijenila važeće europsko zakonodavstvo, odnosno postupila je u skladu s EUN-om, a suđenja koja su u tijeku ne mogu komentirati”, rekla je Pusić.

Jandroković je uvjeren da je to najveći ovogodišnji vanjskopolitički promašaj. “Mi smo pokvarili svoj odnos s Njemačkom kao ključnom zemljom EU-a nakon slučaja lex Perković i bez obzira na sva uvjeravanja da tu nije došlo do zahlađenja – došlo je do spuštanja razine tih odnosa i to smatram ključnim promašajem”, rekao je.

Cipek se ne slaže. “Mislim da se značenje tog sudskog postupka predimenzionira. Kakva god presuda bila, to ne može bitno utjecati na hrvatsku unutarnju politiku, a onda ni na vanjsku”, rekao je.

Ljubljanska banka

Presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u srpnju, u predmetu Ališić i drugi protiv BiH, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije, u povodu tužbi državljana BiH vezanoj uz pitanje štednih uloga u Ljubljanskoj banci (LB) i Investbanci, utvrđeno je da je Slovenija odgovorna za dug prema svim štedišama LB te da su štediše izvan Slovenije, uključujući i one hrvatske, neopravdano dugo čekale na povrat štednih uloga.

Sud je odlučio da je Slovenija dužna u roku od godinu dana poduzeti sve nužne mjere kako bi se osobama u konkretnom slučaju, kao i svim ostalima u identičnoj situaciji i poziciji, uključujući hrvatske štediše, omogućio povrat “stare” devizne štednje.

Spor Hrvatske i Slovenije oko LB-a naizgled je riješen Memorandumom iz Mokrica iz 2013., ali je vrlo brzo došlo do novog prijepora u njegovu tumačenju. Slovenija tvrdi da dokument predviđa obustavu svih sudskih postupaka pred hrvatskim sudovima protiv LB sve dok se pitanje štednje ne riješi u okviru sukcesije. Hrvatska misli da je memorandum omogućio samo privremeni zastoj tužbenih postupaka kako bi se dalo vremena za nalaženje bilateralnog rješenja.

“Mislim da smo i tu u dobroj poziciji s obzirom na odluke suda u Strasbourgu. Treba biti strpljiv, nema razloga ni za kakvo uzmicanje”, rekao je Jandroković.

“S obzirom na ovu presudu, mislim da je Hrvatska tu u prednosti. Vidi se da je hrvatska pozicija tu bila ispravnija od slovenske”, dodaje Cipek.

Hrvatska kao članica EU

Nešto više od pola godine nakon ulaska u EU, Europska komisija pokrenula je postupak prekomjernog deficita protiv Hrvatske, a službeni je Zagreb dobio rok za poduzimanje konkretnih mjera u svrhu okončanja prekomjernog deficita do 2016. Međutim, gotovo da nema nikakvih izgleda da se takav plan i ostvari. Pusić smatra da je ključno voditi svoju politiku i koncentrirati se na rast te da se ekonomija ne spašava smanjivanjem deficita. “Smanjivanje deficita je rezultat gospodarske politike, a ona se mora bazirati na gospodarskom rastu. To je naša glavna zadaća.”

Hrvatska je isticala da joj je nakon ulaska u EU i mnogih koristi koje je time dobila najvažnija zadaća mobilizacija svih snaga kako bi što više iskoristila europske fondove koji su joj na raspolaganju. Mnogi misle da taj posao nije odrađen dovoljno dobro.

Potpredsjednik vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić tvrdi, pak, da je Hrvatska odradila maestralan posao u privlačenju novca Europske unije, po čemu je bolja od dobrog dijela članica EU.

“Dolaskom u vladu zatekli smo projekte za 250 milijuna eura, dok danas svota dogovorenih projekata iznosi 920 milijuna eura. To je maestralan posao, no provedbu tek treba odraditi, a provedba svakog projekta traje nekoliko godina. Činjenica je zato, kada je riječ o realizaciji, da smo tek na 40 posto”, kazao je Grčić.

Jandroković smatra da je za prekomjerni deficit, kao i za slabije iskorištavanje fondova, kriva vlada “koja nije dovoljno sposobna da se uhvati u koštac s tim izazovima.”

Cipek ne smatra da se tu radi o nedostatku stručnjaka nego da nedostaje jasna politika nacionalnih interesa. “Ako vi ne znate koji su vaši interesi, s kojim bi mjerama, projektima mogli profitirati, onda vam ne mogu pomoći ni najveći stručnjaci na svijetu”. On misli da je glavni uzrok u tome što je jasna državna politika vezana za EU zamrla ulaskom Hrvatske u njezino članstvo.

Tijekom 2014. godine Hrvatska je uspjela usuglasiti s Europskom komisijom ključne dokumente koji su uvjet za povlačenje europskih sredstava u sljedećem sedmogodišnjem razdoblju.

Energetika

Hrvatska je sada jedna od važnih energetskih točaka na karti Europe, rekla je Pusić, koja to smatra jednim od najvećih hrvatskih vanjskopolitičkih ostvarenja ove godine.

“Za to smo zaista iskoristili naše članstvo i Hrvatska danas ima dva od naših nekoliko ključnih energetskih projekata na listi strateških energetskih projekata EU-a: LNG terminal i Jadransko-jonski plinovod”, rekla je. Po njezinim riječima, to nije samo gospodarsko pitanje nego i pitanje samostalnosti i neovisnosti Hrvatske, a pridonijet će i većoj energetskoj neovisnosti jugoistočne Europe.

Nakon odustajanja Rusije od projekta plinovoda Južni tok, premijer Milanović je rekao da Hrvatska želi biti energetsko čvorište toga dijela “starog kontinenta” kroz budući LNG terminal na Krku i Transjadranski plinovod iz Azerbajdžana. “To Hrvatskoj i našim partnerima u srednjoj Europi stoji na raspolaganju”, naglasio je.

Cipek se slaže da Hrvatska tu može iskoristiti loše odnose između Rusije i EU-a i potrebu za diversifikacijom energije, kao i rusko odustajanje od projekta Južnog toka, za svoj projekt LNG terminala na Krku, što podržavaju i EU i SAD.

Hrvatska i regija

Hrvatska se snažno angažirala da Albanija dobije status kandidata te oko pokretanja pregovora sa Srbijom i napredovanja Kosova, a proljetos je predložila i novi pristup Unije prema BiH.

Inicijativa za BiH krenula na poticaj Hrvatske, nastavljena je kao britansko-njemačka inicijativa da bi se u studenome službeno pretvorila u europski pristup. Europska unija je promijenila redoslijed poteza koje BiH treba učiniti da bi se pomaknula s mjesta i krenula putem europskih integracija, kazala je Pusić, koja novi pristup BiH smatra i velikim hrvatskim uspjehom.

Po Jandrokovićevoj ocjeni, ta je incijativa pozitivna, ali suštinski ništa ne mijenja. Kako je istaknuo, europeizacija BiH mora biti vrhunski prioritet hrvatske vanjske politike zbog Hrvata koji tamo žive.

Premijer Milanović posjetio je Hrvate u BiH početkom prosinca obećavši im daljnju potporu RH, a Pusić ističe da Hrvatska pripada trima regijama – Mediteranu, srednjoj Europi i jugoistočnoj Europi, “a ova posljednja naš je prioritet”.

“Mi smo vitalno zainteresirani da zemlje jugoistočne Europe napreduju na europskom putu i preuzmu europski model kao model vlastitih država”, rekla je Pusić dodajući da je to Hrvatskoj najvažnije iz sigurnosnih razloga, odnosno da na svojim granicama ima “stabilne države”.

Cipek smatra da Hrvatska vodi dosta dobro osmišljenu politiku prema regiji. Što se tiče BiH, Hrvatska se uspjela afirmirati kao zemlja koja dobro poznaje situaciju u BIH i koja joj može pomoći u procesu pregovaranja i pristupanja Uniji.

Borba protiv Islamske države

Hrvatska je ove godine postala dio koalicije za borbu protiv Islamske države, koja ima šezdesetak članica, a prvi formalni sastanak te skupine održan je početkom prosinca u Bruxellesu.

U rujnu je State Department objavio da je Hrvatska jedna od pedesetak članica međunarodne koalicije koja će se pod vodstvom Amerikanaca suprotstaviti brutalnim džihadistima Islamske države, koji kontroliraju velike dijelove sjevernog Iraka i Sirije. Hrvati su tu vijest doznali iz medija, a ne od hrvatske vlade.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao je da Hrvatska neće slati vojsku u borbu protiv IS-a i da je dio međunarodne koalicije u borbi protiv terorističke skupine u političkom smislu.

Jandroković je nazvao još jednim propustom činjenicu da su hrvatski građani saznali od druge države da je RH članica koalicije. Međutim, naglasio je da u tom članstvu nema ništa sporno. “Hrvatska je zaista zemlja koja s tim državama dijeli iste vrijednosti i interese i pripada toj integraciji tako da je to po meni trebalo prezentirati hrvatskoj javnosti, a ne to skrivati pa da izađe iz nekog trećeg izvora.”

Cipek je tu istaknuo primjer Slovenije, također jedne male države, koja je, za razliku od Hrvatske jasno zauzela svoj stav i rekla da je bez pitanja svrstana među članice koalicije i pritom je još naglasila da se ne može vojno intervenirati u jednoj suverenoj državi bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr/h