Skandal u Kninu – HOS-ovi veterani uhićeni lani zbog prijave državljanina Srbije koji se osjećao ‘ugrožen’!

“Iako vam ne smijem govoriti o konkretnim imenima prijavljenih osoba, mogu kazati da je prekršajni postupak u slučajevima remećenja javnog reda i mira tijekom proslave obljetnice akcije ‘Oluja’ u Kninu prošle i pretprošle godine još uvijek u tijeku i da se po tim slučajevima radi. Same riječi ‘Za dom spremni’ nije propisano kao prekršaj, ali kada je takav simbol pobudio kod nekoga osjećaj bilo kakve diskriminacije ili je potakao mržnju, onda će prekršitelj biti kažnjen. Mi sada pokušavamo utvrditi okolnosti pod kojima je sporni pozdrav izrečen i sukladno tome ćemo donijeti presude”, rekla je Marina Belak s Prekršajnog suda u Šibeniku za portal sibenik.in

A sada slijedi nešto zaista nevjerojatno – hrvatski ratni veterani HOS-a, proslavljeni junaci bitaka za Srđ, Škabrnju, Šibenik i  druge na čelu sa zapovjednikom obrane Škabrnje Marinkom Skejom uhićeni su lani na temelju prijave stranog državljanina i to ni manje ni više nego –  Srbije!

Državljanin Srbije, da dobro ste pročitali, hrvatske je ratne veterane i pobjednike Domovinskog rata prijavio s optužbom da “njihovo ponašanje zajedno s porukom ‘Za dom spremni’ koji su uzvikivali i nosili na sebi, kod njega izazvalo stanje velikog straha te je osjećao da mu je život ugrožen”.

Dakle, ponovno ista priča: strah i ugroženost.

Ista priča i isti razlog zbog kojeg su 1928. ubili Stjepana Radića, 1939. napali stvaranje Banovine Hrvatske, pa 1941. branili sebe zbog straha i ugroženosti tako da su klali djecu i trudnice u Srbu, Krnjeuši, Drvaru i drugdje, 1945. osjećaj ugroženosti  “naplatili” su ritualnim ubijanjima desetinama tisuća ljudi, pa su konačno i 1991. zbog ugroženosti počeli ubijati, razarati gradove, puniti jame s ranjenicima, iseljavati cijele gradove kao Ilok i Knin, čisto iz puke samoobrane zbog osjećaja ugroženosti.

Dakle, dok je ubojicu Gordana Lederera  Vrhovni sud Hrvatske proglasio slobodnim čovjekom i primijenio Zakon o oprostu nižeg suda, i ove i prošle godine policija privodi, a pravosuđe procesuira heroje Domovinskog rata jer se jedan čovjek iz strane države osjetio uplašen i ugrožen. Pravi motiv ne znamo, možda iz čiste pakosti i zlobe jer je država čiji je on državljanin izgubila rat s Hrvatskom pa i danas to teško podnosi kada se slavi Dan Pobjede. Ne zna se ni tko je on, možda je čak i sam pucao po Škabrnji kada su je 43 dana praznu i etnički očišćenu, poklanu i spaljenu, branili Marinko Skejo i HOS-ovi junaci, jer je mnogo ljudi iz njegove države dolazilo u Hrvatsku ubijati, krasti, silovati zazivajući “vođu da pošalje salate jer mesa imaju”. Pa kad je to radio donedavni predsjednik Srbije biran od državljana Srbije, onda je moguće da je to činio i onaj koji ga je birao…

Riječ ‘ugrožen’, dakle, bila je najčešće u uporabi kao opravdanje za ubijanje i razaranje Hrvata i hrvatske zemlje u Domovinskom ratu. Naravno, svi smo znali da je to laž i da su jedini ugroženi bili Hrvati što je razvoj događaja i potvrdio napadom JNA na Vukovar, a ne na ‘ugroženi’ Knin u kojem su stolovali ‘ugroženi’.

I sada, kada smo bili sigurni da je s tim gotovo, 2016. i 2017. opet ista priča!

“Ja mogu samo potvrditi da postoji osoba koja u svojstvu svjedoka treba biti saslušana na okolnosti optužbe vezano za remećenje javnog reda i mira u Kninu, a kako ta osoba nije naš državljanin, sudac je diplomatskom poštom poslao zamolnicu pravosuđu druge države da nam osigura njezin iskaz. Bez tog iskaza ne možemo dovršiti slučaj, iako raspolažemo fotografijama te video i drugim materijalima o događaju koje smo pribavili od medija i policije”, kaže sutkinja Belak koja u interesu prijavljenih osoba ne smije govoriti o njihovim imenima niti komentirati konkretne prekršaje.

Zanimljivo je kako je naš represivni i pravosudni sustav promptno  reagira na dvije stvari: osjećaj ugroženosti stranog državljanina iz (agresorske) Srbije i slijednog privođenja hrvatskih branitelja i junaka Domovinskog rata.

Na drugoj strani, nismo vidjeli takvu promptnu, dapače ikakvu,  reakciju kada svake godine u Srbu, Kumrovcu i drugdje širom Hrvatske se vade zvijezde petokrake, komunističke  zastave, partizanske kape ili parole podrške jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća Titu.  Ili kada se u blizini poklanog Vukovara priređuju četnički derneci, pale hrvatske zastave ili se dižu spomenici Belim Orlovima. A to sigurno izaziva osjećaj ugroženosti Hrvata.

To znakovlje koje se slobodno nosi po Hrvatskoj, a doista ugrožava desetine i stotine tisuća građana Hrvatske, ne samo zbog pokolja i terora od 1945., nego i 1991. kada su ih nosili ratni zločinci i generali kao Veselin Šljivančanin u Vukovaru dok je odvodio hrvatsku mladost na Ovčaru, te Ratko Mladić razarajući baš okolicu Knina i mjesta u kojima je tamo živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo. Tada su ‘neugroženi’ Hrvati, djeca, žene i starci Kijeva sa svojim policajcima spas potražili bježeći preko Dinare od ‘ugroženih’ iz Knina.

Zato sama riječ ‘ugrožen’ kod Hrvata i svih drugih koji su prošli strašan rat izaziva ne samo bijes i ljutnju, već i osjećaj vraćanja loših sjećanja, pa i prestravljenosti i straha, jer je ta riječ ‘ugrožen’ bila stožerna laž velikosrpstva i glavni okidač za početak pokolja i ubijanja 1991. godine u Hrvatskoj, te 1992. u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga se Hrvati, već pri kraju sa strpljenjem, pitaju: je li ovo stvarnost, a ako jest ima li ova tragikomedija kraja i postoji li odlučni premijer, političar ili stranka koja će ovoj farsi konačno stati na kraj?

Za kraj jedno pitanje za naše pravosuđe: što mislite koliko se ljudi prestravi kada čuje zlokobni pozdrav “Smrt fašizmu – sloboda narodu” koji zaista doslovno i priziva smrt na “fašiste”. A čuli smo da su mnogi zadnjih godina olako proglašavani fašistima, pa i sam Thompson. Nije li onda zapravo on ugrožen tim pozdravom, on kojega se i 2017. prijavljuje radi pozdrava sa početka pjesme Bojna Čavoglave? Pozdrava koji je na svojim uniformama hrvatska mladost dobrano oprala svojom krvlju u Domovinskom ratu.

Pod pozdravom “Smrt fašizmu, sloboda narodu” se ubijalo, klalo, otimalo, progonilo, punile jame, pečatirale sudske presude nevinima i presuđivalo na život i smrt.

Zašto onda nikada u ovih 27 godina nije protiv nikoga tko ga je koristio i koristi danas, a bilo je čak političara iz SDP-a, HNS-a i samih predsjednika Hrvatske koji su ga javno izvikivali, nije podignuta nikakva prijava kao što je protiv ratnih veterana HOS-a? Zašto nitko ko ga je nosio na majici, kao parolu ili ga uzvikivao nije priveden od strane policije? Zar zaista mislite da taj pozdrav nikoga ne vrijeđa ili ne potiče na osjećaj diskriminacije ili ugroženosti na koju se pozvao državljanin Srbije? Zašto taj pozdrav nije inkrimniran u medijima i na javnoj televiziji na način kako zaslužuje?

Pa pod tim pozdravom, štoviše urlikom, zatrpana je Huda jama tisućama živih ljudi puštenih  da umiru danima pobacani jedni na druge u najstrašnijim mukama. Kada se bacalo tisuće ljudi u Hudu jamu, zlikovci su zvjerski urlikali “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”. I bila je smrt koju su zazivali, tako strašna da  se čovjek ne usudi o tome ni razmišljati. I za to postoji i dokazi – to su ostaci tijela živih zazidanih ljudi u toj jami. Kao i brojnim drugim jamama u kojima se nalaze ubijeni Hrvati, dok utvrdiše speleolozi da u Šaranovoj jami  kod Jadovna nema nikoga, i hvala Bogu za to.

Kako onda da Hrvati nastave živjeti u miru kada se pomiriti sa svime što se događa ne mogu?

“Ne dirajte naše Svetinje”, pisalo je na jednom transparentu najvjernijih navijača Dinama. Samo to mi Hrvati želimo, i ništa više, jer za nas je prebolno sve drugo.