“Stipe Mali je skrivećki, kao zaštićeni svjedok, išao svjedočiti u Haag (1998.) u postupku Blaškić, čime je postavio temelj optužbi za udruženi hrvatski zločinački pothvat u BiH. A Stipe Veliki se vratio iz Haaga s lažnom pričom kako je bio krunski svjedok u slučaju za Ovčaru protiv bivšeg vukovarskog predsjednika općine Slavka Dokmanovića”, pisala je novinarka i publicistkinja Višnja Starešina o ulozi Stjepana Mesića u davaju podrške tužiteljstvu Haškog suda.
Višnja Starešina: Stipe Veliki i Stipe Mali
“Stipe Mali je kao predsjednik Republike Hrvatske mirno gledao kako Haaški sud kažnjava hrvatske novinare (između ostalih i Josipa Jovića iz Slobodne Dalmacije) jer su se usudili u interesu javnosti objaviti njegovo tajno svjedočenje, a istodobno je u predsjedničkom uredu dilao tužiteljstvu Tuđmanove transkripte i sve što je moglo pomoći konstruiranju priče o hrvatskom zločinačkom pothvatu u BiH”, dodala je u istoj kolumni.
Tihomir Blaškić bio je general HVO-a kojega je Haški sud osudio za zločine nad Bošnjacima počinjene u razdoblju 1992.-1994. Presudom iz 2000. osuđen je na 45 godina zatvora.
Izjava Stjepana Mesića na njegovu suđenju nedostupna je javnosti.
Godine 2000., neki su hrvatski mediji objavili izjave i transkripte ovog svjedočenja, nakon čega dolazi do “Naredbe o trenutačnom prekidu kršenja mjera zaštite svjedoka” Sudskog vijeća Međunarodnog suda za ratne zločine.
“Tjednik “Globus” u broju od studenoga i dnevnik “Slobodna Dalmacija” u svojim izdanjima od 28., 29. i 30. studenoga objavili su izjave ili transkripte svjedočenja zaštićenog svjedoka pred ICTY-em”, pisalo je u Naredbi Haškog suda te upozorio da će u slučaju da se hrvatski list ogluši o sudsku naredbu, ICTY pokrenuti sudski postupak protiv odgovornih osoba.
Višnja Starešina: Šestorka na vješalima
“Vrhunac posebnosti bilo je ponašanje hrvatske države i političkog vodstva Hrvata u BiH prema procesu vlastite kolektivne kriminalizacije. Otkad je Stipe Mesić (još uvijek) zaštićeni haaški svjedok na temu podjele Bosne, stigao na Pantovčak, a proces detuđmanizacije odnosno razdržavljenja službeno započeo, kamioni dokumenata iz herceg-bosanskih i hrvatskih arhiva su otišli u haaško tužiteljstvo, u hrvatskoj su se politici i javnom prostoru promovirale teze tužiteljstva”, navela je Starešina drugom prilikom u svojoj kolumni i objasnila njegov doprinos nepravednoj presudi haškog suda.
