15. siječnja 2018. na portalu H-alter objavljen je članak pod naslovom ”Nasilje – svuda oko nas” u kojem je u dijelu koji se odnosi na nasilje, navedeno da je Udruga U ime obitelji ”…koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”. Autor članka je Goran Božičević, član Možemo, a više detalja o njemu donosimo u nastavku.
> H-alter mora platiti odštetu U ime obitelji: Urednik, član Možemo, plaćenim oglasom kuka
“Vijeće zagrebačkog Županijskog suda stavilo je točku na pet i pol godina staru pravosudnu trakavicu i pravomoćno presudilo: H-Alter mora platiti odštetu udruzi U ime obitelji zbog objavljenog mišljenja našega suradnika Gorana Božičevića da je ova, referendumskom kampanjom kojom se ljudima homoseksualne orijentacije nastojalo onemogućiti sklapanje braka, provela jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj. Postoje najmanje tri momenta zbog kojih je ova presuda zastrašujuća”, objavio je GONG s pozivom na novčanu pomoć H-alteru.
Naime, H-Alter se u članku Tonija Gabrića pod naslovom “U ime strukturnoga nasilja” požalio na presudu Županijskog suda u Zagrebu koji je preinačio prvostupanjsku presudu i donio pravomoćnu presudu u korist udruge U ime obitelji koja je tužila Udrugu za nezavisnu medijsku kulturu zbog teksta objavljenog na portalu H-alter.
Glavni urednik H-altera Toni Gabrić inače je i političar, član stranke Možemo, vijećnik je u Vijeću gradske četvrti Donji grad i sukreator programa stranke.
Što je Božičević napisao?
Autor teksta zbog kojeg je sud donio ovakvu presudu je Goran Božičević.
“No nije lagala. TO nam je tako u braku. I u obitelji. Bilo bi i bez postojanja udruge U ime obitelji koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”, naveo je Božičević u spornom tekstu.
Tko je Goran Božičević?
Kako se može naći na balkanmediation, Božičević je rođen 1962. Nazivaju ga ‘mirovnim aktivistom’, bivši je student nuklearne fizike(što god to značilo). Pridružio se Antiratnoj kampanji u Hrvatskoj 1993. godine. Suosnivač je Volonterskog projekta Pakrac 1993. godine i Centra za mirovne studije u Zagrebu 1997. godine, u kojem je obavljao funkciju prvog direktora i gdje predaje i dan danas. Pokretač MIRamiDA – Prvih treninga izgradnje mira u post-YU zemljama (od 1995).
Za H-alter piše od 2014. godine. Blizak je suradnik UK Quakers od 1996. godine i njihov ‘regionalni predstavnik za post-jugoslovenske zemlje’ u periodu 2002. – 2009. godine. Prethodno je bio član Mennonite Central Committee Advisory Board za Ukrajinu.
>Evo odličnog obrazloženja suca Andrije Krivka za odluku o Buljan Flander i portalu H-alter
Vlasnik je obrta za posredovanje i edukaciju ‘Mediator’ u Bujama.
“Dvadeset pet godina obrazovanja, života i posredovanja u poratnim i konfliktnim područjima pretvorilo se u savjetovanje. Fleksibilni smo, osjetljivi na kontekst i temeljeni na vrijednostima – poboljšavamo odnose, transformiramo sukobe nenasilno, gradimo okruženje za suradnju i podršku. Ljudi ispred profita. Ne nudimo vam knjižni pristup već intervenciju prilagođenu vašim potrebama”, navodi se u opisu.
Kandidat Možemo na parlamentarnim izborima
Božičević je bio kandidat Možemo u četvrtoj izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima(14. na listi) 2020. godine.
Ratno doba u Pakracu Božičević opisivao u Pupovčevim “Novostima”
U članku za “Novosti” Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca 2019. godine je pisao o 1993. godini: ” Nakon Pakraca u mirovnom radu ništa nije bilo isto. Krenule su MIRamiDE, iz njih izrasli Mirovni studiji, a iz našeg iskustva nastali su Volonterski centar Zagreb, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), pakrački Klub Žena i Centar za podršku i razvoj civilnog društva Delfin. Surađivali smo i rješavali probleme u hodu s kolegama i kolegicama iz Srbije u doba kada se to nije smjelo ni spominjati. Posjećivali su nas svjetski poznati sveučilišni profesori, medijatori Adam Curle i Merle Lefkoff, strane televizije i – David Byrne. Od domaćih pak samo Feral, Arkzin, novinar Saša Leković i fotoreporter Toni Hnojčik.”
Božičević smatra da Hrvate povezuje ‘ugroza od Srba i Srbije’
Govoreći o procesu mirne reintegracije Podunavlja za dnevnik.hr je početkom ove godine rekao: “S vremenske distance vidimo da mir kao vrijednost nikada nije bio prioritet u stvaranju hrvatske države. Dijelom to objašnjavam potkapacitiranošću političkog vodstva, no bojim se da je uzrok ipak dublji. Mir kao pojam, stav, koncept, uvažava sve ljude bez obzira na etničko podrijetlo i druge različitosti. Bojim se da je problem u tim ”različitostima” koje, ako se prihvate politički jednakopravno, postaju prijetnja konceptu jedne nacije, jedne vjere, jednog jezika i imaginarnog zajedništva koje se stalno spominje i zapravo nameće. Ukratko, mirna reintegracija iz perspektive vladajućeg konzervativnog nacionalizma više je bila nužno zlo nego nešto čime se može hvaliti.”
“Aktivna je jedino opstrukcija jer je ugroza od Srba i Srbije možda i jedina kohezijska točka koncepta hrvatstva u kojem su nedodirljivi Domovinski rat i Crkva. Neki bi je najradije nazvali Crkva u Hrvata, a ne rimokatolička, kako se zapravo zove i čijeg se trenutačnog lidera također ”podnosi”, a ne poštuje, baš poput Mirne reintegracije”, smatra Božičević.
Pakrac kao ‘šarena laža’ za donatore
“Novosti” su 2017. prenijele njegove riječi:
“Rekli smo da nema smisla ovo što sada nazivamo Centrom za mirovne studije osnivati u Pakracu: to bio bila samo šarena laža radi donatora, jer bi nam ondje bilo lakše dobiti novac. Hajdemo mi otići glavni grad, kazali smo si, pa donijeli za sve nas tešku, ali jako važnu i dalekosežnu odluku da se maknemo iz Pakraca.”
H-alter optužio U ime obitelji za ”strukturno nasilje”
15. siječnja 2018. na portalu H-alter objavljen je članak pod naslovom ”Nasilje – svuda oko nas” u kojem je u dijelu koji se odnosi na nasilje, navedeno da je Udruga U ime obitelji ”…koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”.
Autor teksta na taj je način uvrijedio UiO i optužio udrugu za ”strukturno nasilje” zbog uspješne organizacije prikupljanja potpisa za referendum o braku. U ime obitelji je prikupila više od milijun potpisa hrvatskih birača, a referendum o braku održan 1.12. 2013. je jedini narodni referendum, dakle referendum održan na inicijativa građana od samostalnosti RH. Gotovo dvije trećine birača odlučilo je 2013. Ustavom zaštititi brak kao zajednicu žene i muškarca.
Nakon pet godina i jednog vraćanja suđenja na početak, Županijski sud u Zagrebu ovih je dana donio pravomoćnu presudu kojom daje za pravo udruzi U ime obitelji.
Prema pravomoćnoj presudi, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu dužna je udruzi U ime obitelji isplatiti iznos od 1.990,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2018. do 31. prosinca 2022.
Tome treba pridodati i sudske troškove od 1.468 eura sa zateznim kamatama koje je izdavač h-altera dužan isplatiti UIO-u, kao i nešto više od 300 eura za trošak žalbe koju je udruga U ime obitelji podnijela na prvostupanjsku presudu. U prvostupanjskoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odbijen je zahtjev UIO za isplatom 40 tisuća kuna i naknade parničnog postupka te je naloženo UIO da podmiri te troškove s 1.202 eura plus kamate.
UIO je putem odvjetnika Krešimira Matekovića podnijelo žalbu i u drugom stupnju Županijski sud u Zagrebu presudio je u korist tužitelja tj. udruge U ime obitelji.
Više o presudi čitajte ovdje:
