“Mi na sve to moramo dati odgovore. Jesmo li za Bosnu i Hercegovinu, ili smo za njezinu podjelu. Ako smo za (njezinu) podjelu, mislim da je sada momenat da to kažemo. Gospodo, Bosna se ne može održati kakva je sada – jedino rješenje je podijeliti, pa neka ostane mala Bosna sa Muslimanima”, riječi su Josipa Manolića sa sjednice VONS-a 1993., prema pisanju Večernjeg lista.
Predsjednik Tuđman ponovno uzima riječ iza Manolića, te brani BiH kao cjelovitu državu i govori:
“Ja sam im sada, sve do Clintona rekao – jesmo za održavanje Bosne i Hercegovine, ali na temelju sveukupnog iskustva, Bosna i Hercegovina se ne može drugačije održati, ne može se održati kao unitarna država, može se održati (jedino) kao zajednica tri konstitutivna naroda na konfederalnim osnovama.”
Sjednica Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) pod predsjedanjem dr. Franje Tuđmana održana je u Predsjedničkim dvorima 11. svibnja 1993. Sjednica je trajala dva sata, od 20.30 do 22.30 sati, a na njoj su bili Stjepan Mesić, Josip Manolić, Hrvoje Šarinić, Jure Radić, Vladimir Šeks, Gojko Šušak, Ivan Jarnjak, Zdenko Škrabalo, Janko Bobetko, Antun Tus, Nikica Valentić, Ivo Sanader, Tomislav Šutalo i Branimir Jakšić.
Jedna od točaka dnevnog reda zvala se “Problemi u svezi hrvatsko-muslimanskih sukoba u Bosni”. U takvoj situaciji Tuđman nazočnima obrazlaže zajedničku hrvatsko-tursku inicijativu kojom bi se pokušalo vratiti povjerenje između Hrvata i Bošnjaka, ali i da bi stao na kraj spekulacijama kako je on za diobu Bosne.
Tada je Manolić izjavio gore navedene riječi, a Tuđman mu replicirao gore navedenim o potrebi održanja Bosne i Hercegovine!
Ovaj spektakularni obrat (potkrijepljen pisanim transkriptom) skida veo sa mnogih izjava Josipa Manolića i Stjepana Mesića o krivnji Franje Tuđmana za podjelu Bosnu i Hercegovinu.
Zašto je hrvatska javnost sustavno godinama obmanjivana i lagana o ulozi Franje Tuđmana upravo od onih koji su predlagali podjelu susjedne države? Mogu li se nadležne institucije i istražni organi očitovati o tim lažima, i zapravo specijalnom ratu koji je godinama vođen protiv Franje Tuđmana i njegove borbe za samostalnu i neovisnu Hrvatsku?
Ili ćemo sve zaboraviti, kao i sve „antifašisitčke“ podvige od 1945. do danas?
