Azra Imamović Subošić, jedna od protagonistica u aferi Zambija, govorila je u kraćem intervjuu za emisiju Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovića, koja se emitira na javnoj televiziji. U istoj emisiji gostovao je njezin suprug Zoran Subošić, poznat kao gitarist Hladnog piva. U sat vremena emisije mogli smo čuti o svemu, naravno samo s njihovog gledišta, osim o doista važnim pitanjima. Umjesto da čujemo odgovore na pitanja koja zanimaju javnost, čuli smo priču kojom se pokušava izazvati suosjećanje kod gledatelja. No, izašle su tu i zanimljive priče o ‘troškovima posvajanja’ i donacijama sirotištu.
> Priznaje li ovom izjavom Azra Imamović iz ‘afere Zambija’ da su diplomatskim pritiskom izvučeni iz zatvora?
Što je rekao Subošić?
Subošić je rekao da se u Zambiji nije mogao previše baviti pisanjima medija i mišljenjem javnosti o njihovom slučaju.
”U tom trenutku smo imali puno pametnija posla, dokazati da mi nismo nikakvi trgovci djecom, da nismo imali namjeru eksploatirati tu djecu”, objasnio je.
Ali istaknuo je da je bilo prilično teško čitati komentare na društvenim mrežama koji kako navodi “nemaju veze s mozgom”.
”Sada kada sam se vratio pokušavam to ostaviti iza sebe i živjeti dalje svoj život. Imamo svoju priču koja je takva kakva je, netko može misliti da je ona istinita, a netko može misliti da nije. To je više problem onoga koji to misli nego moj”, kazao je Subošić.
Voditelj je pitao Subošića zašto se ta situacija dogodila baš njima iako su prije njih posvojitelji bez problema posvajali djecu iz Konga. Subošić je odgovorio da im je njihov odvjetnik u Kongu rekao da mu se čini da se tu radilo o “pokušaju iznude koji je krenuo u krivom smjeru”.
”U zatvoru su nam tumačili da je moguće da su ljudi iz imigracije mislili da ćemo se mi uplašiti u zatvoru i da će onda tražiti novac od nas”, naveo je kao jednu od teorija Subošić.
Procedura posvajanja
Subošić je, u emisiji ”Nedjeljom u dva”, kazao da su se supruga i on u Centar za socijalnu skrb prijavili 2021. godine i da su dogovorili termin. Dodaje da su prošli sve provjere i edukaciju.
”Provjeru bih nazvao vrlo temeljitom i vrlo rigoroznom”, rekao je.
”To je trajalo od prosinca do kolovoza kada smo dobili pozitivno rješenje Centra za socijalnu skrb da smo podobni kao roditelji”, dodao je. Rekao je kako su supruga i on na edukacijama shvatili da ih pripremaju za posvojenje teško posvojive djece. U razgovoru s parom koji je posvojio djecu više dobi shvatili su da je vrlo teško u Hrvatskoj posvojiti dijete niže dobi u kraćem vremenskom periodu.
”Azra je s nekim razgovarala i dobila informaciju da je moguće posvojiti dijete iz Afrike”, rekao je.
Nakon informiranja o takvoj vrsti posvajanja supruga i on počeli su prikupljati potrebnu dokumentaciju.
Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike već je ranije za Narod.hr otkrilo kako nisu zaprimili ”zahtjeve potencijalnih posvojitelja iz Republike Hrvatske za posvojenje djece iz Konga u skladu s Konvencijom o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenje (Hag, 1993.)”. Kao što smo naveli DR Kongo nije potpisnik Haške konvencije o posvojojenju, tako da smo Ministarstvu odmah poslali dodatni upit. Pitanje je zašto četiri uhićena para iz Hrvatske nisu pri resornom ministarstvu podnijeli zahtjev za posvojenjem djece iz Konga. Jer, upravo državu od kuda su djeca moraju navesti u tom zahtjevu. A ministarstvo nam je tada potvrdilo kako takve zahtjeve nemaju.
Kontaktirali su s biološkom majkom
Komentirao je i optužbe da nije bilo stupanja u kontakt s biološkom majkom.
“Mi smo stupili u kontakt s biološkom majkom jednom. Ona nije mogla doći kada su djecu doveli iz Konga u Ndolu, trebala je doći, međutim, rekao nam je Emanuel da je ona bolesna i da jednostavno nije mogla doći. Ali rekla je da čim se vratimo u Hrvatsku da želi ostati u kontaktu. Onda se dogodilo to što se dogodilo i sve te veze su pukle”, rekao je.
Potvrdio je da će nastaviti s održavanjem kontakta.
“Naravno, zato što je to jedan mit, koji sam vidio u raznim napisima. Provlači se ta teorija. Dijete koje je posvojeno, mora znati da je posvojeno. Pitanje je samo u kojem trenutko ćete to reći i na koji način”, nastavio je.
(Ne)posvajanje po teritorijalnoj pripadnosti, mjesto suda…
Govorio je o tome zašto postupak nije pokrenut u Zagrebu.
“Mogu odgovoriti s protupitanjem, zašto sam išao u Sisak na edukaciju. Zašto nisam išao u Zagreb. Zato što bih čekao, pitanje je bi li ušao u registar posvojitelja ove godine. Čuo sam da se u Krapinu odnesu papiri, rješenje o pravomoćnosti presude i rodni list, koji morate prevesti kod ovlaštenog sudskog tumača sa francuskog jezika na hrvatski. Ja sam to odnio u Krapinu. Ja sam to predao i mi smo čekali skoro dva tjedna. Rekli su da ćemo imati ročište i da je ono u Donjoj Stubici”, rekao je.
Inače, tri od četiri para iz afere Zambija povezuje odluka Općinskog suda u Zlataru, tj. ispostave tog suda u Krapini, kojom se potvrđuje odluku kongoanskih sudova, potvrdili su to za Narod.hr još u siječnju.
> Samo na sudu u Zlataru potvrđena 23 posvojenja djece iz Konga; za koliko je slučajeva taj sud uopće bio nadležan?
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, istaknula je kako Sud u Zlataru nije smio odlučivati o ovim slučajevima ako te osobe nemaju prebivalište na tom području.
“U odnosu na nadležnost hrvatskih sudova, Zakon o međunarodnom privatnom pravu je jasan. Postupak priznanja strane sudske odluke izvanparnični je postupak te se, prema čl. 72. st. 1., mjesna nadležnost (sud u Zlataru ili bilo kojem drugom gradu u RH) određuje prema prebivalištu stranke. Daljnje odredbe primjenjuju se ako stranke nemaju prebivalište u Hrvatskoj, no čini se da to nije slučaj kod ovih “kongoanskih posvojenja”. Činjenica je da se prebivalište i uobičajeno boravište relativno lako mijenja. Jesu li ti posvojitelji doista i promijenili svoje prebivalište kako bi stekli nadležnost zlatarskog odnosno varaždinskog suda, ne znam‘”, objašnila je prof. Hrabar ranije za Večernji list i time ukazuje na neznanje sutkinje Općinskog suda u Zlataru.
>Afera Zambija: Uhićeni pred sudom za teška kaznena djela, Možemo šuti o svom trans vijećniku!
Zabrana posvajanja u Kongu
Dodao je kako zabrana posvajanja u Kongu stoji, ali da postoje iznimke.
“Ta zabrana posvajanja je donešena, ali postoje izuzeci. Vi morate ispuniti određene uvjete da bi postali posvojitelj. Morate biti 18 godina stariji od djeteta. Morate poslati potvrdu o nekažnjavanju, da se ne vode sudski postupci protiv vas, potvrda da smo zaposleni, morali smo od obiteljskog liječnika ishoditi potvrdu da smo zdravi”, kazao je.
“Tako je, prema nekim međunarodnim konvencijama čiji je Kongo potpisnik, postoji zakonska osnova da se mogu posvajati djeca iz Konga. Sami Amerikanci su rekli da neće dozvoliti posvajanje djece iz Konga. Rekli su da se neće priznavati presude sudova iz Konga”, rekao je.
“Onda se dogodilo da je jedan par uspio srušiti odluku američkih sudova i uspjeli su posvojiti djecu”, zaključio je.
> Kongoanske vlasti o aferi Zambija: ‘Stranci ne mogu legalno posvajati djecu iz DR Kongo još od 2017. godine’
Inače, Gauthier Luyela, ravnatelj zadužen za zaštitu djece u kongoanskom Ministarstvu za obitelj i djecu, izjavio je ove godine novinarima AFP-a da stranci ne mogu legalno posvajati djecu iz DR Kongo još od 2017. godine, kada je donesen novi zakon o obiteljskom pravu. Sve dok se ne osnuje nova državna agencija koja će nadzirati posvojenja iz inozemstva u skladu sa zakonom, nikakva međunarodna posvojenja nisu moguća, prenosi Jutarnji list.
“Troškovi posvajanja” – a posvajanje treba biti besplatno
Subošić je otkrio koliko su novca potrošili na postupak i kako.
“Mi smo plaćali odvjetniku oko 6000 dolara. Možda čak i više. To se ne plaća odjednom, to se rascjepka. To smo plaćali preko banke, tu nije bilo nikakvih omotnica”, rekao je.
“Tko će kupovati dijete ako ima trag novca”, zapitao se, pa dodao: “Plaćali smo nekakve donacije u sirotište koje nisu određene. Svatko će nešto platiti. To sirotište nije financirano od neke državne institucije. Oni se uzdražavaju putem donacija”.
> U Otvorenom tzv. ‘afrikanist’ pravdao trgovinu djecom, priznao da je pomagao u kaznenom djelu, pravobraniteljica odšutjela
Zanimljivo je kako je Diana Topčić-Rosenberg, koja je sudjelovala u neprofesionalno odrađenoj emisiji HRT-a Otvoreno na samom početku afere Zambija, tada objavila: “Nikakva financijska korist ne može biti dio procesa, ako već govorimo o ljudskim pravima djeteta. Nema dogovora s roditeljima, plaćanje njihovog školovanja ili medicinskih troškova niti posredovanja neovlaštenih ureda. Nema donacija sirotištima kao prvi korak u posvajanju. A bome ni crnih viteza (nisam to rekla, a trebala sam). To ima ime .”
To je još jedna od izjava na koju Stanković nije podsjetio.
Svjedočenje Pernara
Subošić je komentirao svjedočenje Ivana Pernara tijekom suđenja, rekao je kako im njegov dolazak nije bio jasan.
“Mi se nismo imali previše vremena baviti s njim. Ne poznajem tog čovjeka. Znam da je bio u saboru i da ima svoje sljedbenike. Bilo nam je čudno, naš odvjetnik nas je pitao tko je on”, otkrio je.
“Njega su prihvatili kao svjedoka i to je bilo to. On za taj slučaj nije imao ništa relevantno za reći”, zaključio je.
“Moram reći da nam je hrvatska diplomacija organizirala lijekove. To je bilo u smislu dostave. Sve troškove mi smo snosili sami. Bilo je osoba koje su nam pomogle jer tamo imate određeni broj naših državlljana”, rekao je.
“Troškove smještaja, jamčevine, imigracijske dozvole smo plaćali sami”, dodao je.
U tom kontekstu dodajmo kako je Narod.hr pisao o jednokratnoj novčanoj pomoći koju je transrodno/homoseksualni par Noah i Ivona Kraljević navodno dobio u ožujku, za vrijeme boravka u Zambiji, temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Riječ je o iznosu od 1327 eura, koji se isplaćuje iz državnog proračuna. Pitali smo jesu li taj iznos dobili i drugi parovi iz afere Zambija, ali su se pozvali na zaštitu privatnosti.
Više o tome čitajte ovdje:
