Netrpeljivost između predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića dovela je do potpunog zastoja u smjenama u diplomatskoj službi.
Predsjednici Republike i Vlade sukladno ustavu sukreatori su vanjske politike, a za imenovanje na diplomatske dužnosti potreban je potpis obojice njih.
Ista pravila o imenovanjima vrijede kad je riječ o obrani, a nedavni dogovor o imenovanju generala Tihomira Kundida načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga RH kao i ljetošnje imenovanje generala Ivana Turkalja ravnateljem VSOA-e pokazuju da su Milanović i Plenković spremni na suradnju jedino u izvanrednim okolnostima, kad bi u protivnom bio ugrožen ustavni poredak.
Posebno velika šteta u diplomatskoj službi
Međutim, osobna netrpeljivost predsjednika Republike i Vlade nanosi veliku štetu posebice u diplomatskoj službi.
Autori ustava unijeli su odredbe o zajedničkom kreiranju vanjske i obrambene politike zamislivši to očito kao svojevrsni kontrolni mehanizam, zaštitu od samovolje jednog tijela vlasti. Međutim, one su se u međuvremenu pokazale kao kočnica učinkovitosti države. Tim više što se ovlasti predsjednika države u vanjskoj politici svode upravo samo na imenovanja, kao i u obrani osim u slučaju izvanrednog stanja.
>Plenković i Milanović napokon korak bliže imenovanju veleposlanika?! Evo koja mjesta su ispražnjena već dulje vrijeme
Zastoj u smjeni diplomata znatno ograničava dinamiku djelovanja hrvatske diplomacije, a u izravnim odnosima s drugim državama ostavlja ružan dojam.
Milanović je ljetos izjavio kako je spreman razgovarati s Vladom o imenovanju diplomata na upražnjena mjesta.
“Vodeći se svojom ustavnom ulogom sukreatora vanjske politike, predsjednik Milanović ponavlja svoj poziv predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću da se nastave konzultacije i razgovori o imenovanju veleposlanika, generalnih konzula i konzula kako na upražnjena mjesta u hrvatskim diplomatskim predstavništvima tako i na mjesta na kojima je veleposlanicima, generalnim konzulima i konzulima istekao mandat”, rekao je Milanović.
Borba Milanovića i Plenkovića – umjesto da slijede državne interese prebacuju lopticu jedan drugome
No, pokazalo se da je to samo trik kojim Milanović prebacuje lopticu na Plenkovića, odnosno svojom navodnom spremnošću na suradnju ukazuje na Plenkovićevu nespremnost.
Spremnost na suradnju ne postoji ni na jednoj ni na drugoj strani. Dva ustavna tijela uzajamno se nastoje eliminirati. Hrvatska je talac osobne netrpeljivosti dvojice čelnika, a to se posebice pokazuje u području vanjske politike i obrane.
>Plenković i Milanović napokon se usuglasili: Predsjednik potpisao imenovanja oko VSOA-e i Oružanih snaga
Zastoj u imenovanju diplomata traje od početka Milanovićeva predsjedničkog mandata. Točnije, nakon što je u veljači 2020. stupio na dužnost predsjednika, imenovan je samo jedan veleposlanik. Riječ je o Hidajetu Biščeviću, veleposlaniku u Beogradu.
Milanović tvrdi da je Biščević imenovan veleposlanikom na prijedlog Plenkovića, “koji je na tom diplomatskom mjestu želio upravo spomenutog veleposlanika”.
Biščević jedini imenovan, upražnjena važna veleposlanička mjesta
Međutim, odluka o Biščevićevu imenovanju donešena je već ranije, u mandatu Milanovićeve prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, a on ju je samo potpisao.
U međuvremenu, mnogim diplomatima istekao je mandat, ali su i dalje na svojim mjestima, neki su otišli iz osobnih razloga a neki su preminuli i ta su mjesta upražnjena.
Od prošlog svibnja upražnjeno je veleposlaničko mjesto u Londonu, nakon što je veleposlanik Igor Pokaz zatražio razrješenje.
Pokaz je Plenkovićev vjenčani kum, zbog čega je svojedobno došao u središte pozornosti. Plenković međutim naglašava kako su on i Pokaz postali kumovi kad je Pokaz već godinama imao status veleposlanika.
Veleposlanik u Parizu Filip Vučak preminuo je 2021. i od tada je upražnjeno veleposlaničko mjesto u Francuskoj.
>Milanović se opet obrušio na Plenkovića; govorio o veleposlanicima, uhićenima u Grčkoj, o BiH
Isti je razlog upražnjenog veleposlaničkog mjesta u Litvi i to još od 2020., kad je preminuo veleposlanik Krešimir Kedmenec.
Jedno od važnijih veleposlaničkih mjesta, ono pri Svetoj Stolici, također je prazno i to od 2021. Ondje je bio veleposlanik Neven Pelicarić, koji je sada savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Republike.
Mnogim diplomatima istekao mandat i čekaju na premještaj
To su samo najistaknutija diplomatska mjesta. Mnogim generalnim konzulima, konzulima i drugim diplomatima već je godinama istekao mandat, ali su i dalje na svojim dužnostima jer nitko ne želi potpisati odluku o njihovu premještanju i imenovanju drugog diplomata na njihova mjesta.
Izostanak smjene ili čak upražnjeno mjesto ne ugrožava izravno rad diplomatskog predstavništva, ali ga može znatno otežati. Dugoročno, to može negativno utjecati na bilateralne odnose.
U slučaju odlaska veleposlanika ili generalnog konzula, njegove poslove obavlja diplomat najvišeg ranga. Time se omogućuje nesmetan rad diplomatskog predstavništva, ali Hrvatska u tom slučaju nema odgovarajućeg predstavnika kod druge države.
Gubitak ugleda i propuštanje važnih prilika
Jedna od posljedica toga stanja jest gubitak ugleda kod druge države. No daleko ozbiljnija posljedica je izostanak aktivnosti koje spadaju u zadaće visokih diplomata.
Uloga diplomatske službe tijekom povijesti prilagođavala se okolnostima i danas je znatno drugačija nego li primjerice prije nekoliko stoljeća. U ranoj dobi diplomacije, veleposlanik je bio jedina veza vladara s nekim drugim vladarom.
U međuvremenu, države održavaju međusobne kontakte na više razina. Sami čelnici država i vlada, posebice oni koji gaje bliske odnose, praktički su neprestano u osobnom kontaktu.
> Novi sukob Plenkovića i Milanovića: Posvađao ih EPPO i istraga Geodetskog fakulteta
Osim toga, za međusobnu razmjenu zaduženi su i njihovi uredi, a ponajviše ministarstva vanjskih poslova koja kontinuirano održavaju različite oblike kontakata s ministarstvima drugih država.
Imajući to u vidu, u prvi mah bi se moglo pomisliti da veleposlanici više i nisu potrebni. Međutim, oni su u međuvremenu u međudržavnim odnosima dobili novu ulogu. Osim službenog, protokolarnog predstavljanja, koje također ima važnu ulogu i svojevrsno je statusno pitanje države, veleposlanici svojim osobnim angažmanom promiču nacionalne interese.
>Milanović podržava imenovanje Kundida, bez dogovora s Vladom o čelniku SOA-e
Ugled i utjecaj države u međunarodnim odnosima često se gradi na detaljima kao što su nazočnost službenog predstavnika na nekom događaju, njegova inicijativa, sudjelovanje na nekom forumu ili njegova bliskost s određenim političkim i općenito društvenim čimbenicima.
U tom pogledu, veleposlanici su nezamjenjivi, a slično je i s generalnim konzulima. Izostanak veleposlanika ili generalnog konzula naprosto znači da zemlja nije nazočna na događajima na kojima se začinju ili potiču ideje od koristi međusobnim odnosima dviju država.
Osobna netrpeljivost Milanovića i Plenkovića krajnje se negativno odražava upravo u tom segmentu međunarodnih odnosa.
Osobna netrpeljivost Milanovića i Plenkovića u izlogu Hrvatske
Uzgred, ta se nesuradnja osjeća i na nižim diplomatskim razinama, jer je osoblje u diplomatskim predstavništvima zbog nepopunjavanja sve češće prisiljeno na improvizaciju i preuzimanje dodatnih obveza.
Milanović je krajem kolovoza poručio kako je spreman “nastaviti razgovore o imenovanju veleposlanika, generalnih konzula i konzula već idućega tjedna”.
Od tada je prošlo gotovo trideset tjedana. Poneki razgovor možda se i vodi, ali na razini nižih predstavnika ureda dvaju predsjednika. Ozbiljnih razgovora nema, niti volje. Jer su Milanović i Plenković ispred interesa države stavili svoje osobne interese, točnije uzajamnu netrpeljivost.
Njihovo ponašanje slijede i njihovi suradnici, koji umjesto rješavanja važnih državnih pitanja radije nastoje pokazati svoju lojalnost šefu, pa se Milanovićeva i Plenkovićeva netrpeljivost pretvorila u netrpeljivost predstavnika Pantovčaka i Banskih dvora.
Šteta što pritom nastaje nemjerljiva je. Rečeno jednostavnim riječnikom Milanovića i Plenkovića, papa, britanski kralj ili francuski predsjednik i njihovi ministri u razgovorima o Hrvatskoj trebali bi na kvalitetan način dobiti najbolju predodžbu o Hrvatskoj. Umjesto toga, čut će ponajprije svjedočanstva o nezrelosti dvojice hrvatskih čelnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
