Prije nekoliko tjedana medijima je odjeknula vijest o pronalasku posmrtnih ostataka jedne osobe u Zagrebačkim Gračanima, na gradilištu nove žičare za Sljeme. Javnosti je već dobro poznato da su Gračani mjesto s više neobilježenih masovnih grobnica žrtava poslijeratnih komunističkih egzekucija.
Ova nam je tema bila povod za razgovor s g. Vicom Vukojevićem, nekadašnjim predsjednikom komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, ali i javnom osobom koja je dugi niz godina stigmatizirana drastičnom medijskom hajkom s izmišljotinom kojom su bivši predsjednik Mesić, Vesna Pusić te brojni hrvatski mediji unaprijed osudili tada suca Ustavnog suda RH.
Posmrtni ostatci na mjestu žičare u Gračanima pronađeni su 15. veljače
Vice Vukojević rođen je 1936. u Veljacima kod Ljubuškog. Nakon mature u Imotskom odlazi u Zagreb na studij prava. Zbog sudjelovanja u studentskim prosvjedima u svibnju 1959. zbog loše hrane u studentskom centru, osuđen je na zatvorsku kaznu koju služi u Mostaru i na otoku Sv. Grgur. Nakon toga nastavlja studij, no ubrzo biva ponovno osuđen na zatvor zbog optužbi za pripadnost ilegalnoj ustaškoj organizaciji. Studij prava završio je 1967. Nakon završetka studija boravi u Beču i Parizu.
Uključuje se u HDZ 1989. te je bio saborski zastupnik u prva tri saziva Hrvatskog sabora. Kada je 1991. osnovana Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Vice Vukojević postaje njezin prvi predsjednik. Od 1999. do 2007. godine bio je sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske.
U vrijeme dok je obnašao dužnost suca Ustavnog suda, pokrenuta je medijska kampanja protiv njega s optužbama da je u logoru HVO-a Vojno kod Mostara tijekom rata silovao 22-godišnju Muslimanku.
Nakon 11 godina istraga je pokazala da su optužbe neistinite te da je izmišljena i Bošnjakinja, a ne samo priča da ju je Vice Vukojević pokušao silovati.
(FOTO) Komisija za istraživanje komunističkih zločina – što se sve s njom događalo?
Vukojević: “U Hrvatskoj je na tisuće grobišta žrtava komunističkih zločina”
Narod.hr: Prije nekoliko tjedana na gradilištu nove žičare za Sljeme, u zagrebačkim Gračanima otkopani su posmrtni ostaci jedne osobe. Poznato je da u Gračanima postoji više neobilježenih masovnih grobnica žrtava komunističkih egzekucija…
Vice Vukojević: To nije ništa novo. Mi smo to, kroz djelovanje Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava, već 1990. godine locirali. Prema našem zadnjem izvješću iz 1999. godine, locirali smo negdje oko tisuću grobišta i o tome dali Izvješće Hrvatskom saboru. Osim Gračana, u Zagrebu ih ima i na Markuševcu i na drugim mjestima.
Narod.hr: Zašto je Komisija za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća ukinuta?
Vice Vukojević: Ukinula ju je neokomunistička koalicija na prijedlog liberala. Đurđa Adlešić, predsjednica kluba zastupnika HSLS-a, koja je čak bila i potpredsjednica Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava predložila je njezino ukidanje. Zadnje izvješće komisije – ono za 1999. godinu- bilo je nepovoljno za mnoge strukture u Republici Hrvatskoj i kad su komunisti došli na vlast, zajedno s liberalima i HSS-om, ukinuli su tu komisiju.
Narod.hr: Bili ste svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu za ubojstvo Stjepana Đurekovića. O čemu ste svjedočili?
Vice Vukojević: Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u svom je sastavu imala Vijeće za utvrđivanje ubijenih hrvatskih političkih migranata u inozemstvu za vrijeme komunističke vladavine. U tom Vijeću je bio g. Bože Vukušić, gđa Gordana Turić i ja. O našem radu podnijeli smo 1999. Izvješće Hrvatskom saboru. Tom prilikom smo došli do određenih zaključaka u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića.
Suđenje u Münchenu: Kako je Vice Vukojević nasmijao sudnicu do suza
Kad su konačno započeli procesi za ubojstvo Đurekovića, išli smo u München svjedočiti na suđenju. Najprije je suđeno Krunoslavu Pratesu. On je osuđen kao pomagač u ubojstvu. Nakon toga je došao na red Josip Perković koji je Pratesu bio nadređen te ga je angažirao za ubojstvo.
Prates je, naime, predao ključ od jedne garaže Perkoviću, a Perković je taj ključ, prema našim saznanjima, predao jednoj vezi u Beogradu i uz pomoć tog ključa se ušlo u prostorije u kojim je Đureković ubijen.
Dugo je trebalo da se hrvatska vlast osvijesti i da izruči Perkovića. Milanovićeva je vlada to je u zadnjem trenutku pokušala spriječiti donoseći zakon, tzv. lex Perković, međutim, zahavaljujući prijetnjama sankcijama iz Europske unije Perković je na kraju izručen.
Prema prvom izvješću našeg Vijeća ubijeno je 69 Hrvata u inozemstvu te ih je desetak otetih, a ima i nestalih.
Vukojević: “Medijske klevete protiv mene kao ustavnog suca bile su napad i na državu”
Narod.hr: Dok ste obnašali dužnost suca Ustavnog suda bili ste žrtva velike medijske klevete. Tek nakon 11 godina pokazalo se da je riječ o potpuno neistinitim tvrdnjama. Je li itko od novinara i aktera koji su iznijeli i prenosili tu klevetu ikada odgovarao?
Vice Vukojević: Nikada nitko. Na Hrvatskoj televiziji radi urednik Denis Latin koji je doveo u emisiju ženu koja je glumila da sam je ja pokušao silovati. Nakon toga je jedna novinarka iz Splita, Zdravka Soldić-Arar, započela istraživati taj slučaj. Otišla je u BiH Udruženju žena žrtava rata BiH te je tamo dobila odgovor da ja nikada nisam bio u kritičnom prostoru niti ta žena postoji.
(VIDEO) Vukojević i Barišić: Blaćenje i klevete u službi političkog obračuna?
Ali, istovremeno, ta žena navodno dolazi u Hrvatsku, dolazi na Hrvatsku televiziju, dolazi u Hrvatski sabor- pred saborski Odbor za poslovnik i ustav. Zatim zastupnica Vesna Pusić traži od predsjednika Odbora, sadašnjeg ministra Bošnjakovića, da mi se skine imunitet kako bi se protiv mene mogao nastaviti kazneni postupak. A kaznenog postupka nema. I današnji ministar Bošnjaković je to stavio na dnevni red Odbora za Ustav. Naknadno je Odbor konstatirao da on nije nadležan za to, no do tada je ta vijest već preplavila novine i portale. To je bila jedna zločinačka kampanja.
Postupajući prema prijavi Dobroslava Parage protiv mene, na kraju se DORH, prema informacijama do kojih je došla i koje je objavila novinarka Soldić-Arar, obratio Tužiteljstvu BiH. Slijedila je dvogodišnja istraga Državne agencije za istrage i zaštitu (BiH) – SIPA-e, koja je ispitivanjem svih involviranih iz BiH u ovaj slučaj zaključila da mladu Bošnjakinju nitko nikada nije vidio. O tome je Tužiteljstvo BiH izvjestilo Hrvatsko državno odvjetništvo.
Tražio sam od državnog odvjetništva spis o tome da su dobili odgovor od Državnog odvjetništva BiH da žena ne postoji. No, do tog dokumenta ne mogu doći. Dobio sam odgovor da mi ne mogu dati tu informaciju jer nisam stranka u postupku. Oni zapravo drže te podatke skrivene da bi se ta kampanja mogla nastaviti.
Sve se to događalo dok sam bio sudac Ustavnog suda. To nije bio napad samo na mene nego i na državu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
