„Suočeni smo sa specijalnim ratom Vlade Andreja Plenkovića koji se vodi protiv građana koji su legitimno iznijeli svoje mišljenje.“, naglasila na je dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, koja je dio inicijative Narod odlučuje. Komentirala je na N1 televiziji izvješće Vlade o rezultatima provjere potpisa prikupljenih za referendum.
„GI Narod odlučuje je već objavila da je napravila analizu ovih navoda iz izvješća“ – rekla je dr. Markić.
Primjetila je kako je izvješće pobilo dosadašnje insinuacije u medijima, koje su govorile o potpisivanju maloljetnih i mrtvih osoba. Naime, utvrđen je samo neznatan broj takvih potpisa.
„Njihovo izvješće navodi da je takvih potpisa bilo 0,2 posto. Otprilike jednak broj je bio i u slučaju referenduma o Zakonu o radu, jedinom u kojemu su se također provjeravali svi potpisi.“ – kazala je.
No, istaknula je kako za preostale potpise koji su proglašeni nevažećima nije navedeno zbog kojih konkretnih razloga je pojedini od njih odbačen.
„Suočeni smo sa specijalnim ratom Vlade Andreja Plenkovića koji se vodi protiv građana koji su legitimno iznijeli svoje mišljenje.“ – kazala je dr. Markić.
Komentirala je optužbe zbog navodnog falsificiranja potpisa:
„Ja sam za to da se kazni svakog tko laže i zloupotrebljava svoj položaj. Bilo za one koji su lažirali potpise, bilo za dužnosnike koji tvrde da ima manje potpisa nego što ih zapravo ima.“
„Ono što je glavna slabost je što se vlast i država ne ponašaju demokratski.“ – poručila je dr. Markić.
Ponovila je da su ministar Kuščević i premijer Plenković bili protiv ovog referenduma, da su potpisi cijelo ljeto bili u prostorima Ministarstva i nije poznato što se s njima radilo te da iz Ministarstva nisu dopustili promatrače, što je standard u svim civiliziranim zemljama. Također je podsjetila da su odbili zahtjev da provjeru potpisa vrši DIP kao neovisno i nepristrano tijelo.
„Očekujem da Vlada koja sebe naziva demokratskom omogući građanima uvid u sve potpise.“ – poručila je i upitala: „Zašto se tek sada daje uvid, zašto se nije davalo do sada?“
Osvrnula se na nejasne izjave ministra o tome tko će i na koji način moći dobiti na uvid nevaljane potpise. I voditelj se također upitao na koji način će se to moći provjeriti, treba li samo nazvati Ministarstvo i reći da biste došli vidjeti?
„Dali ste dobar prijedlog. Mogla bih pitati kolege jesu li već to napravili. Da nazovu ministarstvo i upitaju mogu li doći vidjeti. Sigurna sam da će dobiti vrlo jasan odgovor.“ – nasmijala se dr. Markić.
U nastavku emisije bila je upitana o ovim temama:
O političarima koji napadaju inicijativu i o ministru Kuščeviću
Ne mislim da nas napadaju lijevi ili desni političari, već korumpirani političari. Kojima smeta što ukazujemo na korupciju, koji sudjeluju u njoj, štite gospodarski kriminal, rad ministara koji su ostvarivali osobnu korist, bilo za vrijeme SDP-a ili HDZ-a, i oni koji ne drže svoja obećanja koja su dali biračima. Mislim da je to ključni problem.
Vidimo da je ovdje na djelu interesna koalicija, bez obzira jesu li lijevi ili desni, u konačnici je to klan koji se drži na okupu ostvarujući svoju korist, zarađuju novce iz proračuna dok hrvatski građani sve više osiromašuju.
Ja mislim da g. Kuščević ima problem sa mnom oko toga što pozdravlja s „Hvaljen Isus i Marija“ i zloupotrebljava taj prekrasan hrvatski pozdrav kojim se uglavnom pozdravljaju ljudi katoličke vjere, što to koristi kao ministar svih građana i implicira da su njegovi nečasni postupci i neistine koje iznosi, povezani s njegovom vjerom.
Ja mislim da to jako škodi katolicima u Hrvatskoj. To smatram jako problematičnim i krajnje neukusnim.
O izlasku na izbore 2015.
Osvojila sam malo glasova i nisam postala predsjednica Vlade.
Problem nije da ljudi koji ne dobiju glasove ne uđu u Sabor, već je problem da oni ljudi koji ne dobiju glasove uđu u Sabor, kao što je slučaj sa strankom g. Vrdoljaka, ili kao što je slučaj s g. Radinom.
U Hrvatskoj se ne treba napraviti referendum da bi se moglo ući u politiku bez potpore birača, postoje mnogo lakši načini- potrebno se samo dogovoriti, to vidimo iz primjera.
O insinuacijama da je cijela inicijativa samo maska da se „oduzmu prava manjinama“
Tu nema nikakve maske. Mi smo ponudili referendum. Što bi građani odlučili na referendumu, to ne znamo. Znam jedino kako bih ja glasala.
Kako bismo mogli biti protiv svojih sugrađana srpske, mađarske ili talijanske nacionalnosti?
Naravno da to nije intencija. Intencija je spriječiti da netko poput g. Pupovca, bude onaj koji će političkim „dilovima“ u vlast i zatim se „praviti“ da predstavlja Srbe ili neku drugu nacionalnu manjinu. Preko 60% Srba, primjerice, uopće ne glasuje na manjinskim listama, već na običnim listama.
Naš je cilj postići pravednost. Ni jedna zemlja u Europskoj uniji nema ovakav status nacionalnih manjina. Sve zemlje EU-a zajedno imaju 8 predstvnika nacionalnih manjina u parlamentima, isto koliko ih ima i jedna mala Hrvatska. Prema tome, nema logike u tome da oni odlučuju o Vladi.
To što sada imaju tu priliku – koristi se kao alat za političku trgovinu.
O svojem budućem angažmanu
Ja sam tu gdje želim biti. Imam priliku surađivati s mnogo fenomenalnih ljudi, u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj, gdje političari obeshrabruju ljude da se aktiviraju.
Neprekidno radim s tisućama volontera koji daju svoje vrijeme i koje se bore za ciljeve koji su im bitni. To je prostor mog djelovanja. Nadam se da ćemo uspjeti u naporima da se smanji korupcija i da Hrvatska procvjeta. Ovo je prekrasna zemlja i kada bi se smanjila ta veza politike i korupcije u ovoj zemlji bi bilo sasvim drukčije živjeti.
O odlasku na prosvjed u Vukovar
Sigurna sam da politolozi s Fakulteta političkih znanosti velikim dijelom ne mogu razumijeti zašto sam ja otišla u Vukovar. Ne mogu razumijeti da su moji bliski prijatelji toga dana obnavljali zavjete za 25. godišnjicu braka, ali ja na tome, nažalost, nisam bila jer sam dala prednost Vukovaru. Ali ne iz razloga koji oni zamišljaju već zato što sam se osjećala obaveznom doći tamo. Ako ima neka žena koja mi kaže „Molim Vas, dođite u Vukovar jer ja za svog sina Igora, kojeg su sa 16 godina ubili na Ovčari, još uvijek ne znam gdje su mu kosti, ali znadem tko je čovjek koji ga je odveo na Ovčaru da ga ubije“ – ako takva žena meni uputi poziv, a ja istovremeno imam sina od 17 godina kojeg imam kraj sebe, onda mi je zaista bilo važno da kažem mužu da odemo tamo i budemo na tom prosvjedu.
Jedini razlog zašto sam ja bila u Vukovaru je radi toga da podržim te ljude koji i danas susreću svoje silovatelje i ubojice svoje djece, dok državni odvjetnici već 16-17 godina ne rade svoj posao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
