Profesor ustavnog prava Robert Podolnjak gostovao je na javnoj tribini u organizaciji GI Narod odlučuje u Zagrebu ‘Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?’, održanoj 10.12. u prepunoj dvorani Napretkovog centra kulture u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Podolnjak obrazložio je ključne razloge zašto je referendum o promjeni izbornog sustava nužan i naveo pet temeljnih ciljeva ustavotvornog referenduma kojeg je pokrenula građanska inicijativa Narod odlučuje.
Kao prvi temeljni cilj, Podolnjak je istaknuo da je nužno potaknuti sudjelovanje građana u izborima za Hrvatski sabor, najprije tako da im se omogućujući dopisno i elektronsko glasovanje. Rekao je da se danas iznimno rijetko u medijima problematizira činjenica da u Hrvatskoj od izbora do izbora sve manje i manje građana sudjeluje u izborima. S obzirom da je na parlamentarnim izborima 2007. godine izašlo oko 2,5 milijuna birača, 2011. godine 2,38 milijuna, 2015. godine 2,304 milijuna, a 2016. godine samo 1,9 milijuna, Podolnjak je zaključio da u zadnjih 10 godina više od pola milijuna ljudi u Hrvatskoj prestalo glasovati. A kao razloge tomu navodi otuđenost građana od politike, nedostupnost da glasuju elektronski i dopisno, masovni odlasci Hrvata izvan domovine čime im je glasovanje vrlo otežano. Smatra da je apsolutno važno poticati sudjelovanje građana na izborima na razne načine, a jedan od tih načina je i uvođenje tri preferencijalna glasa bez cenzusa koji će potaknuti građane da više koriste biračko pravo, što će ojačati legitimitet zastupnika u Saboru.
U Hrvatskoj građani ne koriste svoja temeljna prava
Usporedio je izlaznost od 52,5% na parlamentarne izbore u Hrvatskoj sa izlaznošću na iste izbore u drugim državama Europske unije. Tako je naveo da je u 2017. godine u Njemačkoj izlaznost bila 76%, u Ujedinjenom Kraljevstvu 68,8%, na Islandu 81%, u Norveškoj 78%, Austriji 80%, Češkoj 67%, te utvrdio da u Hrvatskoj građani ne koriste svoja temeljna prava, dok ta ista činjenica političke elite apsolutno ne brine, već im to odgovara. Za usporedbu kako političari u drugim državama brinu o svojim glasačima, naveo je primjer u Njemačkoj kada je u Bundestagu provedena velika analiza jer je broj izišlih birača pao za 5%. Također je naveo da u Njemačkoj 28% ljudi birača glasuje dopisno, a u Hrvatskoj se tvrdi da se dopisno glasovanje ne može uvesti.
Kao drugi cilj ustavotvornog referenduma GI Narod odlučuje Podolnjak je naveo racionalizaciju političkog aparata koji je za Hrvatsku ogroman te ustvrdio da Hrvatska ne može nositi toliko političara na svim razinama, počevši od Hrvatskog sabora pa do jedinica lokalne samouprave. Također je ustvrdio da je 1990. godine Hrvatski sabor imao 127 zastupnika i upitao se zašto i danas ne bismo učinili korak prema smanjenju broja zastupnika. Rekao je da nismo jedina država u kojoj se to predlaže, te da se u Francuskoj to predlaže kao jedna od glavnih ustavnih reformi predsjednika Macrona, i da to nitko tamo ne osporava.
Kao treći cilj naglasio je da je jačanje odgovornosti zastupnika prema biračima putem 3 preferencijska glasa bez cenzusa od iznimne važnosti jer isključivo takvi glasovi direktno utječu na redoslijed zastupnika na kandidacijskim listama te je neminovno da će građani imati snažan utjecaj na to da svaki zastupnik bude daleko više odgovoran građanima, jer će znati da je on osobno dobio glas, a ne samo politička stranka ili nezavisna lista. Smatra da je to je važno za jačanje odgovornosti zastupnika prema biračima.
Razlika između postotka glasovanja i broja mandata
Kao četvrti cilj prof. Podolnjak naglasio je razmjeran i pravičan sustav, odnosno takvo uređenje izbornih jedinica da svaki glas ima jednaku vrijednost, bez obzira gdje u Hrvatskoj birač živi. Također smatra da se kroz oblikovanje izbornih jedinica koje trebaju imati jednak broj birača mora uspostaviti takav geografski oblik izborne jedinice da se ne sijeku županije koje imaju prirodna obilježja svojevrsnih regionalnih cjelina u Republici Hrvatskoj. Podsjetio je da se takvo uređenje izbornih jedinica preporuča u Izvješću Ustavnog suda još od 2010. godine, ali ih političke elite nikada nisu htjele mijenjati jer im odgovara trenutna situacija. Također podsjeća da je ono što se želi građanskom inicijativom je smanjiti razliku između postotka glasovanja koja će dobiti stranka i broja mandata, te smatra da je karakteristika pravičnog razmjernog izbornog sustava da nitko nema znatno više mandata nego što mu pripada prema onome što su mu građani dali na izborima. Uz to mora biti i niži izborni prag da što manje glasova propadne na izborima.
Ističe da je strašno da je na izborima 2011. godine 26% glasova propalo jer su birači glasali za neku listu koja nije prošla prag od 5%. Političke elite nije brinulo što su ti glasovi propali jer su njihove velike stranke zbog toga dobile više mandata pošto u raspodjeli mandata nisu sudjelovale manje političke stranke koje nisu prešle prag. Navodi da je preporuka i međunarodnih tijela i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da izborni prag bude 3%, a prijedlog inicijative je da prag bude 4%, što bi s nešto većim izbornim jedinicama značilo pravičniju raspodjelu zastupničkih mjesta.
S malo glasova zastupnici pridonose parlamentarnoj većini
Kao peti cilj poboljšanja izbornog sustava Podolnjak ističe da odluku o povjerenju Vladi trebaju donositi zastupnici izabrani na temelju općeg i jednakog prava glasa. Navodi činjenicu da danas Vlada u Republici Hrvatskoj ima potporu zastupnika koji su dobili ukupno 43% glasova na parlamentarnim izborima (računajući one političke opcije koji su dio Vlade, zastupnike koji u posljednje vrijeme skaču iz opozicije u parlamentarnu većinu i zastupnike manjina). Prof. Polodnjak kaže da u ovom trenutku vlada većina koja je dobila značajnu manjinu glasova jer je 57% birača glasovalo za neke druge stranke koje su u opoziciji, a ono što je gore od tiranje većine je tiranija manjine. U ovom trenutku u Republici Hrvatskoj zastupnici manjina, koji su su dobili ukupno 3% glasova na izborima, čine 10% parlamentarne većine po broju zastupnika, i to je razlog zašto su oni toliko na cijeni – sa vrlo malo glasova iznimno doprinose parlamentarnoj većini.
Profesor Podolnjak ističe činjenicu da 70% pripadnika nacionalnih manjina glasa za zastupnike na općim kandidacijskim listama i koriste svoje opće biračko pravo, te zaključuje da iz svega toga proizlazi da 30% pripadnika nacionalnih manjina glasuje za ovih 8 zastupnika koji ima zagarantiran fiksni mandat. Sve što se događa u parlamentarnoj većine i opoziciji, građani će procjenjivati na izborima i rad njihovih zastupnika u Saboru će ili nagraditi ili kazniti, ali kad je riječ o zastupnicima nacionalnih manjina, oni tih svojih 8 mandata imaju uvijek koju god politiku provodili, uz koju god Vladu bili, građani ih ne mogu sanckionirati – zato što imaju specifičan položaj, upravo jer nisu birani temeljem općeg izbornog prava, kaže prof. Podolnjak. Navodi da bi zastupnici nacionalnih manjina trebali brinuti o pravima pripadnika nacionalnih manjina i ostvarivanju i provedbi ustavnog zakona o pravima manjina, te zaključuje da sudjelovanje u stvaranju Vlade i davanju mandata i povjerenju Vladi nije temeljna funkcija zastupnika manjina.
