“Svi zločini su počinjeni s nekim oružjem. I sada ćemo 13. listopada imati prosvjed u Vukovaru, mi stradalnici i branitelji Domovinskog rata. Znamo da imamo mrtve, imamo i nestalih ranjenih… Imamo i osumnjičene. Ali gdje je nestalo to oružje s kojim su oni počinili te zločine?
Je li netko nakon rata razoružao abolirane? Je li ih netko pitao: vi ste bili osumnjičeni za oružanu pobunu- s kojim sredstvima ste izvršili tu oružanu pobunu? Gdje su sada ta sredstva? Je li hrvatska policija pokucala takvima na vrata i upitala: ‘U tvojoj kući je bilo skladište oružja 1991. pa, kolega, gdje je to oružje? (…)
Svake godine, od mirne reintegracije, nekad smo čuli iz daljine, a sada sve bliže, svaki pravoslavni Božić, svaka Nova godina: čuju se rafali točno u ponoć – rafali iz strojnica, mitraljeza, kalašnjikova, pucaju malo veće petarde, bombe… Gdje su policijska izvješća za sva ta događanja i prijave? (…)
Mirnom reintegracijom nismo samo ušli u hrvatsko Podunavlje nego smo i naslijedili one koje smo tamo zatekli te smo ih uveli u sustav hrvatskih institucija: kako hrvatske policije i pravosuđa, tako i svih drugih institucija. Činjenica je da policajaca koji je 1991. s oružjem pobjegao iz policijske postaje Vinkovci i koji je cijelog rata bio na agresorskoj strani, u Mirkovcima, koji je bio pripadnik Škorpiona, koji je išao i na Bosnu, koji je bio i na Vukovaru, da smo u sklopu mirne reintegracije njega zatekli kao policajca bivše „Krajine“ – i samim time, abolicijom i oprostom, on se našao u hrvatskoj policiji. Sve ono što je on znao iz vremena „Krajine“, sve ono što je činio, njemu je, kroz Zakon o aboliciji, oprošteno. Međutim, još uvijek nije vratio ni onu pušku koju je zadužio u hrvatskoj policiji 90-tih godina. Ne znam je li ga itko za to uopće i pitao.“ – rekao je saborski zastupnik Stevo Culej (HDZ) prošlog tjedna tijekom saborske rasprave o prijedlogu Zakona o nabavi i posjedovanju oružja.
Napad oružjem u Borovu selu iz 2002. – je li taj slučaj razriješen?
Culej je poručio kako podržava predloženi zakon te se osvrnuo na dotadašnja izlaganja SDP-ovih zastupnika rekavši mu je poslije “rasprava kolega s lijeve strane sabornice jasno zašto smo 90-tih razoružani i zašto smo morali kupovati ‘pumperice’ po tisuću i pol maraka i metak po dvije i pol marke”.
Koliko je članova SDSS-a koji imaju saznanja ili su povezani sa zločinima u Domovinskom ratu?
“Činjenica je da nakon završetka Domovinskog rata bila jedna akcija „Zbogom oružje“, pa su tako oni koji prozivaju braniteljske udruge zaboravili da su te iste udruge u svojim prostorijama, uz prisustvo policije organizirali predaju naoružanja zaostalog iz Domovinskog rata, pa tako i moja udruga.
Mi svi zaboravljamo da postoji novo oružje koje se sada proizvodi, a postoji ono staro zaostalo iz nekog vremena, a koje nije predano hrvatskoj policiji na onaj način kao što su to hrvatski ratni veterani učinili u organizaciji svojih udruga. Činjenica je da je u Hrvatskoj prisutno oko pola milijuna komada vatrenog oružja, a ja ću vam objasniti odakle ono potječe. Pored onog oružja koje ste predali i koje se vratilo nazad u vojnim kamionima i čamcima u Hrvatsku, oružje je tijekom okupacije dolazilo iz Srbije i na druge načine.” – rekao je Culej, a njegova je optužba za predaju naoružanja 1990. izazvala burne reakcije SDP-a, pa se u Saboru povela rasprava o tome kolika je odgovornost SKH-SDP-a za razoružanje hrvatske Teritorijalne obrane 1990., o čemu više možete pročitati ovdje.
(VIDEO) Podsjetimo se: Što se dogodilo na Ovčari i tko je odgovarao za počinjene zločine?
“Svi zločini su počinjeni s nekim oružjem. I sada ćemo 13. listopada imati prosvjed u Vukovaru, mi stradalnici i branitelji Domovinskog rata. Znamo da imamo mrtve, imamo i nestalih ranjenih… Imamo i osumnjičene. Ali gdje je nestalo to oružje s kojim su oni počinili te zločine?
Je li netko nakon rata razoružao abolirane? Je li ih netko pitao: vi ste bili osumnjičeni za oružanu pobunu- s kojim sredstvima ste izvršili tu oružanu pobunu? Gdje su sada ta sredstva? Je li hrvatska policija pokucala takvima na vrata i upitala: ‘U tvojoj kući je bilo skladište oružja 1991. pa, kolega, gdje je to oružje? – upozorio je Culej.
Zatim je naveo slučaj upotrebe oružja u Borovu selu 2002. kada je nepoznati počinitelj napao muškarca koji je na terasi restorana ispijao piće. “Udario ga je pištoljem u glavu zbog čega je on izgubio svijest, a zatim ga uvukao u restoran gdje mu je pištoljem pucao u nogu.” – kazao je Culej i upitao:
“Radi se o 2002. godini. Samo jedan članak se može pronaći o tome. Tko je bio ministar, čija vlast? Gdje su policijska izvješća? Gdje je dotični momak koji mu je pucao u nogu? Tko ga je naoružao? Dokle je išla istraga? Nema toga u medijima…“
“Svake godine, od mirne reintegracije, nekad smo čuli iz daljine, a sada sve bliže, svaki pravoslavni Božić, svaka Nova godina: čuju se rafali točno u ponoć – rafali iz strojnica, mitraljeza, kalašnjikova, pucaju malo veće petarde, bombe… Gdje su policijska izvješća za sva ta događanja i prijave?” -također je naveo Culej.
Bulj: ‘Vladajućima je bio veći prioritet dodvoriti se Carli del Ponte nego pronaći to oružje’
Mostov Miro Bulj istaknuo je kako je policija provodila mnoge aktivnosti za vraćanje minsko-eksplozivnih sredstava i oružja te kako su mnogi hrvatski branitelji tijekom takvih akcija vratili oružje koje su posjedovali. “To su opasna sredstva koja su u velikoj većini vraćena bez kažnjavanja onih koji su to posjedovali.” -kazao je uvodno Bulj i nastavio obraćajući se Culeju:
“Spomenuli ste abolirane koji su bili agresori i pitanje gdje je njihovo oružje. Dok su „naši“ uhićivali, transferirali, dok je HDZ-ov premijer nazdravljao Carli del Ponte, u tom je vremenu vjerojatno to oružje stajalo na tom istom mjestu. Ako je istina to što Vi kažete, da abolirani agresori i danas imaju to oružje, onda je to katastrofa. Jer, očito je vladajućima bio veći prioritet dodvoriti se Carli del Ponte dok je uhićivala Gotovinu, nego pronaći to oružje.“
Zagrebačka, osječka i splitska podružnica HVIDRA-e podržale prosvjed
Culej je zatim još pobliže opisao problem:
„Mirnom reintegracijom nismo samo ušli u hrvatsko Podunavlje nego smo i naslijedili one koje smo tamo zatekli te smo ih uveli u sustav hrvatskih institucija: kako hrvatske policije i pravosuđa, tako i svih drugih institucija. Činjenica je da policajaca koji je 1991. s oružjem pobjegao iz policijske postaje Vinkovci i koji je cijelog rata bio na agresorskoj strani, u Mirkovcima, koji je bio pripadnik Škorpiona, koji je išao i na Bosnu, koji je bio i na Vukovaru, da smo u sklopu mirne reintegracije njega zatekli kao policajca bivše „Krajine“ – i samim time, abolicijom i oprostom, on se našao u hrvatskoj policiji. Sve ono što je on znao iz vremena „Krajine“, sve ono što je činio, njemu je, kroz aboliciju, oprošteno. Međutim, još uvijek nije vratio ni onu pušku koju je zadužio u hrvatskoj policiji 90-tih godina. Ne znam je li ga itko za to uopće i pitao. Kao ni one koji su se našli u pravosuđu…“ – kazao je Culej odgovarajući Bulju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
