Slučaj “Zambija” već je odavno postao – slučaj “Hrvatska”. U prvih mjesec dana možda smo se i mogli čuditi kako je to ispod medijskog i političkog radara prošlo uhićenje osmero hrvatskih državljana u Zambiji u prosincu prošle godine, a zbog sumnje u nezakonito posvajanje djece iz susjedne DR Kongo. Možda smo to dijelom mogli pripisati svjetonazorskim simpatijama i političkoj bliskosti dijela medija i politike s uhićenim hrvatskim državljanima, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju u kolumni koju djelomice prenosimo.
Nakon što je zambijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu i slučaj okvalificiralo kao sudjelovanje (osmero hrvatskih državljana) u pokušaju trgovine djecom, na vidjelo su izbile duboke rupe i provalije u hrvatskim sudovima, u policijskom sustavu, u sustavu socijalne skrbi o djeci iz međudržavnih posvojenja i o potpunoj nekoordiniranosti tih sustava.
Od države se tada očekuje da utvrdi odgovornosti i propuste i odgovori na neugodna, ali i neizbježna pitanja.
> Starešina: Nigdje reporterki da preko ‘lojtre’ na sudu u Krapini potraže tko su suci koji rješavaju posvojenja iz DR Konga
> Starešina: Srećom, postoji Zambija. Da rasvijetli trulež hrvatskih institucija
Kako je moguće?…
Kako je moguće da hrvatski sudovi bez ikakvih provjera prihvate dokumentaciju o posvojenju djece iz DR Konga, države koja nije potpisnica konvencije o međudržavnim posvojenjima, a poznata je kao jedna od najproblematičnijih u svijetu po kršenju ljudskih prva i općem, pa i pravnom kaosu? I još k tome, javno je dostupna informacija da je DR Kongo svojim zakonima i propisima još prije deset godina praktički onemogućio međudržavna posvojenja djece.
Koja je uloga Općinskog suda u Zlataru u posvojenjima iz DR Kongo? Jer upravo sud u Zlataru “legalizirao” je, bez nužne i propisane provjere, iznimno visok broj dokumenata o posvojenju iz DR Konga (23 od ukupno 68 slučaja posvojenja iz DR Konga u Hrvatskoj).
Kako je moguće da na temelju takvih sudskih odluka, uz manjkavu dokumentaciju, MUP na neviđeno daje hrvatsko državljanstvo i izdaje hrvatske dokumente za djecu iz DR Kongo?
Kako je moguće da centri za socijalnu skrb i nadležno ministarstvo nemaju nikakvih informacija o tim posvojenjima, niti ikako prate što je s tom djecom nakon dolaska u Hrvatsku?
> Plenković u maniri Benčić osuo paljbu po onima koji propituju aferu Zambija. Pravi se da ne vidi kaos koji mu je pred nosom
> Plenković o aferi Zambija: Dajemo svu pravnu pomoć; djeca su hrvatski državljani
> Vučemilović otkrila da nitko ne zna broj posvojene djece iz Konga, pa se zapitala: Je li Plenković glasnogovornik Sandre Benčić?!
Nema istraga i uhićenja zbog drastičnih propusta u sustavu
(…)
Bilo bi razumno očekivati da su nakon takvih drastičnih propusta u sustavu uslijedile neke istrage, uhićenja ili barem suspenzije, barem u sudovima i policiji, barem među onima koji su izravno povezani s aktualnim slučajem “Zambija”. No to se nije dogodilo.
Umjesto da država pokaže volju da otkrije i sankcionira propuste ili kriminal u vlastitim institucijama i tako zaštiti svoj pravni poredak, mi smo u posljednja dva tjedna svjedočili samoponižavanju države u pokušaju da hrvatske državljane optužene u Zambiji amnestira od svake odgovornosti. A svako pozivanje na poštovanje međunarodnih konvencija, vlastitih zakona i propisa, olako se počinje etiketirati kao govor mržnje, netrpeljivost i rasizam.
I to počevši od predsjednika Vlade, preko raznih pravobraniteljica do politički i parapolitički umreženog “progresivnog” lobija. Da ne bi bilo zabune: država je dužna truditi se da osigura poštovanje prava i pravičan sudski postupak (i) za osmero optuženih hrvatskih državljana u Zambiji, ako je moguće, treba ih i izvući Zambije. (…) I država se pritom ne smije solidarizirati s njihovim navodnim kaznenim djelima.
Opasne izjave nadležnih
(…)
Opasno je kada vrh izvršne vlasti bez ograda govori kako su djeca “posvojena” u zakonski kontaminiranim postupcima iz DR Konga hrvatski državljani, a s druge strane otklanjaju mogućnost revizije tih postupaka.
> Kongoanske vlasti o aferi Zambija: ‘Stranci ne mogu legalno posvajati djecu iz DR Kongo još od 2017. godine’
> Stravična trgovina djecom: Dvije priče razotkrivaju kako majkama obećaju da će se dijete obrazovati i vratiti pa ih prodaju
Kao da ne žele znati, ili kao da ne žele da doznamo, zašto je u Hrvatskoj prema službenim podacima u protekle četiri godine posvojeno 68 djece iz DR Konga, a u ostatku svijeta samo 136.
Opasno je kad se pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova bave mjerenjem govora mržnje po vlastitom metru i ekscesnim redikulima poput Ivana Pernara, a ne zanima ih jesu li hrvatske institucije pomogle da ta djeca budu nekome oduzeta, protuzakonito utržena, ukradena. Opasno je kad se trgovina djecom počinje opravdavati plemenitim motivima – da im bude bolje. A što ako netko iz DR Konga poželi, preko posrednika, posvojiti 68 djece iz Hrvatske – da im bude bolje? Hoće li i to biti plemenito?
Zato je ključno pitanje ove, treće epizode zambijskog serijala: tko je Taj, Ta ili To zbog kojeg se u slučaju “posvojenja” iz DR Konga ovako orkestrirano zagovara revolucionarna pravda u Hrvatskoj? Možda to saznamo – u Zambiji.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
