Premijer Andrej Plenković dobar dio uvodnog obraćanja prije početka sjednice Vlade, posvetio je slučaju Zambija. Pritom je koristio gotovo isti diskurs poput Sandre Benčić iz Možemo optužujući one koji propituju odgovornost države za velike propuste kada su međudržavna posvajanja u pitanju, da stigmatiziraju i diskriminiraju djecu koja su posvojena iz afričkih država.
Da je aktualna HDZ-ova Vlada izuzetno involvirana, neki bi procijenili čak i izvan svojih ovlasti, u slučaj Zambija već je neko vrijeme očito.
Premijer Plenković slučaj rijetko komentira, a kad ga komentira, ako ne znamo tko govori, mogli bi zaključiti da je riječ o Sandri Benčić iz ekstremno lijeve stranke Možemo, uz ponešto diplomatskog uljepšavanja diskursa.
>Križevčanka posvojila dijete iz Liberije pa otvoreno pričala koga je podmitila i kako je birala dijete
Upravo ona u većini svojih javnih istupa agresivno promiče tezu da je samo propitivanje ogromne količine pravnih rupa, propusta, nedosljednosti, šlampavosti, ignorancije, diskriminacija sve djece posvojene iz Afrike koja zbog toga ‘ne idu u vrtiće i škole’ suočavajući se s pitanjima, kako kaže Benčić, jesu li ih roditelji u Africi kupili.
Moralna ucjena
Isto govori i Plenković vršeći moralnu ucjenu medija koji se bave slučajem Zambija na način koji ne odgovara njemu i Benčić, na javnost koja propituje sve aspekte ‘pandorine kutije’ koju je afera Zambija otvorila.
Kod Benčić je jasan motiv. Ipak u Zambiji je uhićen transrodni vijećnik stranke Možemo, a drugi uhićen blizak je s familijom Kekin. No, zašto se Plenković koristi istim argumentima? Priprema li teren da i Možemo postane u nekakvoj križaljci dio vladajuće većine kao što mnogi spekuliraju? Ili brani sebe – činjenicu da je pomoću hrvatskih putovnica iz Konga ušlo u Hrvatsku i EU više djece nego u većinu drugih država zajedno.
Plenković i ideološki pritom ne želi zadirati u ideološki aspekt cijele priče s obzirom na to da je očito da su hrvatske institucije, barem donekle (dva para uhićena u Zambiji nisu u registru posvojitelja, nego u postupku) u tišini otvorile vrata osobama koje su ‘promijenile spol’ da posvajaju djecu.
”Hrvatska će štititi prava i interese svojih državljana koji su trenutačno u Zambiji. Radimo to od trenutka kad smo za pritvaranje saznali, to ćemo činiti i dalje putem diplomatskih i konzularnih predstavnika. Zgroženi smo i najoštrije osuđujemo retoriku i poteze onih koji bez dokaza osuđuju, stigmatiziraju i prokazuju. To je neodgovorno i opasno ponašanje motivirano netrpeljivošću i mržnjom”, rekao je Plenković.
> Iz DR Kongo u Hrvatsku posvojeno je 180 djece, a Ministarstvo o njima ništa ne zna
> Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander o aferi Zambija: A kako su djeca?
>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije
Je li tu mislio na Ivana Pernara koji je javio zambijskim vlastima da je među uhićenima i transrodna osoba, a takvima je u Zambiji zabranjeno posvajanje djece, nije poznato.
>Pernar kazneno prijavio Hrvate uhićene u Zambiji, suce, pravobraniteljicu i Sandru Benčić
Smatra da politizacija ove teme očito služi za osobnu promociju pojedinaca i stjecanje vidljivosti određenih stranaka.
”Ovaj put to čine pod krinkom zaštite prava djece u Africi i prava djece iz afričkih zemalja koja su već prošla proces posvojenja, stekla naše državljanstvo i žive u Hrvatskoj. Olako se insinuira da su njihovi roditelji trgovci ljudima. Ovakva retorika je dovela do toga da ta djeca na ulici i školi doživljavaju uvredljive komentare i prozivaju se da nemaju roditelje”, rekao je.
Djeca posvojena iz Afrike nisu pod nadzorom
Naglasio je da su to djeca koja su došla iz siromašnih zemalja, nerijetko i nasilnog okruženja te je njihova prilagodba već ionako u samom startu zahtjevna.
S ovom zadnjom konstatacijom premijera se apsolutno slažemo.
Upravo zato smo i na početku afere postavili pitanje prolazi li proces posvajanja djece iz drugih država isti proces i nadzor kao i kod posvajanja djece iz Hrvatske.
>Vučemilović otkrila da nitko ne zna broj posvojene djece iz Konga, pa se zapitala: Je li Plenković glasnogovornik Sandre Benčić?!
Odgovor je bio: Ne.
Naime, kod domaćeg posvajanja, obitelj u koju je dijete posvojeno prolazi kroz šestomjesečni nadzor da se vidi prolazi li ta prilagodba dobro. To je propisano Obiteljskim zakonom. Kod međudržavnog posvojenja toga nema. Nema stručnog nadzora procesa prilagodbe koji Plenković spominje. Ne nadzire se jesu li se djeca usvojena iz drugih zemalja, najčešće afričkih prilagodila, jesu li posvojitelji adekvatni, jesu li ta djeca dobro.
”Pozivam hrvatske građane da ne dozvole da manipulacije i govor mržnje u našem društvu budu glasniji i bitniji od dobrobiti te djece. Ako je u postupcima bilo nepravilnosti, o tome će odlučivati nadležna hrvatska tijela. A nedostatke za koje smo svjesni da postoje, adresirat ćemo kroz izmjene zakonodavstva. Vlada će u skladu sa zakonima štititi interese te djece”, kazao je.
Svjestan je da nedostaci postoje?! Pa upravo su ti nedostaci doveli do afere o kojoj govori.
Što su sve ignorirali?
Unatoč međunarodnoj pravnoj regulativi, Haškoj konvenciji, zakonima, propisima, pa i UN-ovoj zajedničkoj izjavi o ilegalnom posvajanju djece, unatoč činjenici kako država i ne zna točan broj posvojene djece iz afričkih zemalja, nema registar međudržavnih posvojenja, unatoč činjenici da je i ilegalno posvajanje u međunarodnim dokumentima navedeno kako oblik trgovine ljudima, unatoč činjenici da je broj djece posvojene iz DR Kongo u svim zapadnim zemljama drastično pao osim u Hrvatskoj u koju je posvojeno više djece iz te zemlje nego u SAD… Plenković krivnju prebacuje na one koji o tome pišu.
>Otkrivamo: U pet godina u SAD je iz DR Konga posvojeno 46 djece, a u Hrvatsku 68!
Ministarsko loptanje odgovornošću
Njegovi ministri povezani s ovom problematikom Marin Piletić, Gordan Grlić Radman i Ivan Malenica loptaju se s odgovornošću za niz propusta, a jedan od većih je taj da svatko gleda svoj resor, a međudržavno posvajanje je međuresorna stvar.
>Stravična trgovina djecom: Dvije priče razotkrivaju kako majkama obećaju da će se dijete obrazovati i vratiti pa ih prodaju
Niti znaju koliko je djece posvojeno, niti su nam objasnili zašto je baš Općinski sud u Zlataru ovjerio najviše rješenja iz Konga, niti nam znaju objasniti kako djeca koju posvojitelji uživo nisu nikada vidjeli imaju hrvatske dokumente, niti nam znaju objasniti zašto je toliko posvojene djece baš iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije koja regulira međudržavna posvajanja, niti su potencijalne posvojitelje, kao što to čini SAD, na stranicama upozorili da nije preporučljivo upuštati se u posvajanje djece iz te zemlje. Nisu nam objasnili i zašto ministar vanjskih i europskih poslova Grlić Radman prejudicira krivnju i nevinost te izjavljuje u ranoj fazi kako uhićeni u Zambiji nisu krivi.
Potom se opet blamira i izjavljuje da je optužnica odbačena, a povučena je što je pravno velika razlika, a priopćenje o tome misteriozno nestaje sa stranica Vlade i Ministarstva vanjskih i europskih poslova…
Plenković: ‘Djeca imaju pravo na obitelj’. A što ako im je obitelj u Kongu?!
Za kraj, premijer Plenković je na sjenici Vlade dodao:
”Vlada će u skladu sa zakonima štititi interese te djece. Oni su hrvatski državljani, jednakopravni članovi našega društva i imaju pravo na obitelj i sigurnost”, rekao je.
>MVEP i Grlić Radman krivo tvrdili da je optužnica u Zambiji odbačena, pa objava misteriozno nestala s weba ministarstva
Apsolutno! No, što ako imaju obitelj u Kongu?!
Upravo o takvim slučajevima možete čitati ovdje.
Za kraj ističemo citat Zajedničke izjave odbora za ljudska prava UN-a: Načela su prekršena kada je ”svrha posvojenja pronaći dijete za posvojitelje, a ne obitelj za dijete”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
