Višnja Starešina: Sram me je razine rasprave o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj

ukrajinu Starešina
Foto: narod.hr

Ruska invazija na Ukrajinu stvorila je za Hrvatsku prigodu za geopolitičko pozicioniranje usporedivo s onim koje se otvorilo prije tridesetak godina: s rušenjem Berlinskog zida, slomom jednopartijskih komunističkih sustava u Europi i raspadom Sovjetskog Saveza. U onom, prvom velikom geopolitičkom preslagivanju Europe (i svijeta) poslije Drugog svjetskog rata, za Hrvatsku se otvorila prilika za ostvarenje političke ideje i želje da postane neovisna, međunarodno priznata država, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ovom drugom velikom geopolitičkom preslagivanju, za Hrvatsku se otvorila prilika da postane važno, u geopolitički Zapad potpuno integrirano energetsko i sigurnosno čvorište, mali zapadni zmaj na jugoistoku Europe. I da pritom na međunarodnoj razini reafirmira vlastiti put do slobode i državne neovisnosti, razobliči i povijesno pospremi velikosrpske narative, pomažući istodobno razumijevanju Ukrajine i njezina puta prema ostvarenju državne neovisnosti. No zahtjevnost pothvata i cijena vlastitog državnog pozicioniranja u te dvije velike povijesne prigode praktički su neusporedive.

Tuđmanove zasluge

Prije tridesetak godina, zbog ukupnih previranja u Europi, Hrvatskoj su tek malo odškrinuta vrata da bi možda mogla postati samostalna država.(…) Izvjesno je bilo tek da velike svjetske sile i Zapad neće odbaciti hrvatsko državno osamostaljenje, ako to iz nemoguće pozicije dvostruke okupacije (JNA, Srbija) Hrvatska uspije izboriti.

(…) Ono što Zelenski dobiva kao anglo-američki servis upravljanja državom u ratu, Tuđman je morao (prepo)znati i ostvariti sam. A imao je i odgovornu parlamentarnu političku oporbu koja, unatoč stalnim unutarnjopolitičkim sukobima, (uglavnom) nije dovodila u pitanje temeljne državne interese. Tako je iz praktički nemoguće pozicije ostvarena prilika za stvaranje i oslobađanje države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ovom novom europskom (i globalnom) geopolitičkom preslagivanju Hrvatskoj su širom otvorena vrata da postane čvrsti integralni dio, a ne samo članica zapadne alijanse (i NATO i EU), a da pritom državna upravljačka struktura zapravo ne mora činiti ništa posebno. Dovoljno bi bilo slijediti trendove i ponašati se kao vodstvo odgovorne države, prepoznajući i poštujući minimum državnog interesa. (…)

Krivnja Milanovića i Plenkovića

Umjesto toga, mi već gotovo godinu dana svjedočimo rastakanju vjerodostojnosti i ozbiljnosti hrvatske države na temi Ukrajine, koja je zapravo katalizator cjelokupnoga geopolitičkog resetiranja. Najveće zasluge pripadaju, dakako, nimalo slučajnom predsjedniku države Zoranu Milanoviću, koji se već godinu dana verbalno svrstava uz Rusiju i njezine saveznike ili polusaveznike (Orbana, Erdogana), a nasuprot zapadnom političkom mainstreamu. Čini to i prema Ukrajini, ali i prema BiH.

No ima u tom rastakanju zapaženu ulogu i premijer Plenković, koji nije u stanju zatomiti ego i stvoriti minimum nacionalnog političkog konsenzusa, već daje prednost omalovažavanju i ponižavanju predsjednika i parlamentarne oporbe, koja se pak u tom srazu oko strateških geopolitičkih pitanja pokazuje nedoraslom raspravi čak i u seoskoj birtiji. (…)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedan od vrhunaca pretvaranja geopolitičkog svrstavanja u unutarnjopolitički birtijaški sukob jest trenutačno pripetavanje predsjednika, premijera, parlamentarne većine i oporbe oko hrvatskog sudjelovanja u europskom projektu obuke ukrajinskih vojnika. Mene je uistinu sram: kako osporavanja hrvatskog sudjelovanja u obuci ukrajinskih vojnika, tako i razine te rasprave i argumenata koji se u njoj koriste.

Dakako da će Hrvatska na kraju sudjelovati. Ali slika koju šalje naš politički establišment, čak i kada se deklarira vrlo “suverenistički”, nije slika države koja je spremna postati mali zapadni zmaj u budućoj infrastrukturnoj i gospodarskoj obnovi srednje i istočne Europe. To je slika države kojom još uvijek iz pozadine upravljaju stare jugoslavenske strukture, zarobljene u nesvrstanosti. Kojima je i dalje glavna briga – jesmo li suviše zapadno od Beograda? A što će reći Moskva?

Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/slobodnadalamcija.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.