Utjecajni član Predsjedništva HDZ i siva eminencija vladajuće stranke, Vladimir Šeks, dao je intervju tjedniku Globus o svojim političkim namjerama za predstojeći bliski period pred nama, a koje namjerava provesti promjenom izbornog zakona, prenosi jutarnji.hr
Radi se, dakle, o dugo očekivanoj promjeni izbornog zakona s naglaskom na tendenciji gušenja “nepoželjnih” stranaka koje je Šeks proglasio protestnim strankama ili populističkim pokretima.
„Pojavile su se protestne stranke, Most, Živi zid i neke druge političke inicijative, a istovremeno imamo i trend rasta populizma”, kaže Šeks. “Mislim da je sada nastupilo vrijeme, radi buduće stabilnosti hrvatske države, vlada i parlamenta, a zbog tih rastućih populističkih pokreta i stranaka koje mogu dovesti do visoko fragmentiranog parlamenta, da treba krenuti s preventivnim onemogućavanjem tih protestnih skupina i stranaka, koje žele biti ne samo prevaga ili uteg nego i kreator“, izjavio je Šeks.
Kao što se vidi namjera prijedloga novog izbornog zakona išla bi u suštini i prvenstveno za „gušenjem“ i onemogućivanjem utjecaja političkih stranaka u vladi i parlamentu i to onih koje je Vladimir Šeks samozvano stigmatizirao kao „protestne stranke“. Usput spomenuvši i opasnost trenda rasta populizma pri tome ne apostrofirajući točno na koje stranke ili koje političare misli, premda se može pretpostaviti da se radi vjerojatno i o onima koji su donijeli stanovite “nove vjetrove” u zagrebačku skupštinu i parlament – Nezavisni za Hrvatsku. Naime, upravo se gospodina Hasanbegovića i Brunu Esih često, potpuno neopravdano, u javnosti optužuje za populizam. No, na koga je Šeks doista točno mislio pod pojmom „rastućeg populizma“ pokazati će vrijeme koje dolazi. Nadamo se da nije na one koji su najzaslužniji za promjenu imena trga komunističkog diktatora iz centra Zagreba i da tako nešto Šeks i HDZ ne smatraju populizmom.
Premda je Hrvatska tek kroz zadnja dva izborna ciklusa konačno stidljivo iskoračila, iz izbornim zakonom, nametnutog dvostranačja. To dvostranačje pod patronatom HDZ-a i SDP-a provodilo se ponajviše trgovačkim koalicijama manjih stranaka i čak manjinskih zastupnika prije i poslije izbora. U praksi je ovaj izborni zakon dovodio do velikih predizbornih koalicija, ponekad i blizu 10 stranaka, što je u parlament dovodilo stranke koje nikada samostalno ne bi prešle izborni prag. I tu je Šeks u pravu.
Rijetko kada bi se u tu “pobjedničku koaliciju” uspio ušuljati netko treći nepoželjan, a oni koji bi i prešli dosta visok izborni prag od 5 posto, potpuno jednak za velike koalicije i samostalne stranke, bili bi uglavnom stavljeni u – oporbu.
Posljednja dva izborna kruga prisilila su HDZ na koalciju s „trećom“ strankom koja nije bila dio niti jednog od dva tabora koji su suvereno vladali desetljećima i to se vrlo brzo pokazao kao „veliki problem“ i „faktor nestabilnosti“, osobito kada je MOST postavljao neka nezgodna pitanja u svezi Agrokora, INA-e, izbornog zakona i slično.
Tako je posljednjim izborima, na kojima je pobijedio HDZ, kao šlag na tortu izvedeno postizborno preslagivanje protiv biračke volje građana na zaprepaštenje cijele javnosti. Ono je kulminiralo do jučer nezamislivom koalicijom klijentelističkog HNS-a i „državotvornog“ HDZ-a. Nezamisliva koalicija realizirana je pred očima konsternirane javnosti unatoč nevjerice cjelokupnog biračkog tijela od ljevice preko centra do desnice.
A sve pod premijerovom parolom “stabilnosti” za koju izgleda nema granice kada su u pitanju do jučer nemoguće koalicije. Zanimljivo da istu “mantru” o stabilnosti ponavlja i Vladimir Šeks kada govori o potrebama promjene izbornog zakona.
Javnosti je itekako poznat je dugogodišnji odnos HNS-a prema temeljnim državotvornim pitanjima, a koji je kod prosječnog birača HDZ-a izazivao odbojnosti i gotovo gnušanje na pomisao na koalicijom s pulenima Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka. Radi se o Domovinskom ratu, ratu u Bosni i Hercegovini, prvom predsjedniku HDZ-a Franji Tuđmanu, braniteljima kao i drugim pitanjima iz relativno bliske hrvatske prošlosti kao Bleiburg, Josip Broz Tito i antifašističkom pokretu iz kojeg je izrasao lijevi totalitarizam potonjeg. I ne samo to: temeljna svjetonazorska pitanja u pogledu obitelji, braka i uređenja zajednice su kod HDZ-a i HNS-a izgledala nepremostiva, barem po riječima koje su izlazile iz usta njihovih lidera.
HDZ i HNS percipirani su kao dva pola koji nikako i nikada ne mogu koalirati.
Ipak, i takva očita diskrepancija između HDZ-a i HNS-a nije bila prepreka za suradnju i eliminaciju „protestne stranke“ MOST iz vlade premijera Plenkovića, te uvođenje HNS-a u vlast. I još k tome, HNS je dobio neka ključna ministarstva kojima će kreirati, uz 1,5 posto podrške biračkog tijela, obrazovnu (i drugu) budućnost hrvatske djece i cijele zemlje!
Posljednja dva izborna ciklusa stidljivo su izvukla Hrvatsku iz monolitne bipolarne cikličke vladavine HDZ-a/SDP-a i njihovih satelita koji su praktički, uz pomoć manjinskih zastupnika, vladali Hrvatskom proteklih od smrti dr. Franje Tuđmana. Premda je taj izborni sustav do sada bio dobar i HDZ-u i SDP-u, sada ga Šeks i HDZ želi mijenjati. Sjetimo se da to Vladimir Šeks i ove dvije stranke donedavno nisu ni pomišljale učniti. Pamtimo šeks-grbinovsko obostrano tapšanje i grljenje praćeno hvalospjevima kada su HDZ i SDP zajednički istupili protiv promjene izbornog zakona predloženog na referendunskom pitanju od strane UIOB. Kao i kasnijih opstrukcija prijedloga MOST i prof. dr. Podolnjaka o potrebi promjene izbornog zakona.
Međutim, sada se izborni zakon mora mijenati prema nahođenju Vladimira Šeksa i njegovog HDZ-a.
Što on, Šeks, navodi kao razlog za to?
“Dozrelo je vrijeme za promjenu našeg izbornog sustava. Postojeći sustav opasno tendira tome da će nakon sljedećih izbora Vladu biti moguće sastaviti s krajnjom mukom. Bit će gotovo nemoguće sastaviti takve vlade koje neće svaki čas padati. O stabilnosti Vlade u budućnosti možemo samo sanjati. Zato ja razmišljam o tome da se u Hrvatsku praktički uvede dvostranački sustav”, govori Šeks.
Dakle ponovno isto kao što je bilo 18 godina od smrti dr. Franje Tuđmana do jučer.
Namjera je dvostranačje i zacementirana bipolarnost hrvatske političke scene na čelu s HDZ-om i SDP-om!
“Amerikanci imaju Republikance i Demokrate. U Njemačkoj imate CDU/CSU s jedne i SPD s druge strane. Pri tome treba otvoriti prostor da postoji i treća politička snaga s kojom bi mogla koalirati i jedna i druga opcija, i socijaldemokratska i konzervativna. I, naravno, posebni status nacionalnih manjina. Na taj bi se način, uvođenjem većinskog izbornog sustava i zabranom prijeizbornih koalicija, izbjegli bezbrojni kompromisi i političke trgovine. Tomovi knjiga mogli bi se napisati o tome kako su ove male stranke s dva-tri zastupnika ucjenjivale ozbiljne i velike stranke”, završio je Šeks.
Slažemo se s Vladimirom Šeksom da su male stranke često ucjenjivale svojim glasovima, ali to je najčešće bilo kada velike stranke poput njegovog HDZ-a nisu bile „zadovoljne suradnjom“ s drugim strankama. Pa je tako umjesto desnog i državotvornog, ali „protestnog” HSP-a u vladu Ive Sanadera ušao “neprotestni” Milorad Pupovac i manjinici, a u vladu i parlamentarnu većinu Andreja Plenkovića u mjesto “protestnog” MOST-a ušao je protiv volje birača notorni HNS, Pupovac i manjinci, pa čak i Saucha u vrijeme istrage za kriminal.
Zaključimo daje sasvim sigurno da u predloženim izmjenama izbornog zakona načelno ima dobrih stvari, ali pitanje motiva kao eliminacija od Šeksa proglašenih „protestnih stranaka“, populističkih pokreta i uvođenja bipolarizma po uzoru na SAD – ne odaje dojam ispravnih motiva i želje za zdravim razvojem hrvatske političke scene, a time i cijele Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
