U četvrtak je saborski zastupnik Stipo Mlinarić podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske protiv stranaka Zagreb je naš i Možemo kao i protiv kandidata za gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića zbog postojanja sumnje da su počinili prekršaje nedopuštenog financiranja političkih stranaka i kandidata.
Financiranje političkih stranaka i izbornih kampanja u Hrvatskoj često zaokuplja pažnju medija ili je tema rasprava na okruglim stolovima neposredno pred parlamentarne, predsjedničke ili lokalne izbore, ili nedugo nakon njih, a nakon toga prestaje biti u fokusu javnosti – osim ako se ne radi o pojedinim aferama i zloupotrebama. Političke donacije otvaraju mnoštvo mogućnosti za nalaženje nepoštenih ili nezakonitih „zajedničkih interesa“ između donatora i političara što u konačnici može dovesti do privatizacije odluka koje donose kreatori javnih politika.
Zastupnik Mlinarić je istaknuo da se stranka Možemo financira nelegalno preko njemačke stranke Zelenih preko instituta koji su otvorili u Hrvatskoj što je protuzakonito i protivno Ustavu Republike Hrvatske. Ugledni odvjetnik Željko Olujić je ocijenio da se radi o ozbiljnom prekršaju i naznaci osnovane sumnje u izvršenje kaznenog djela.
> Mlinarić podnio kaznenu prijavu protiv Tomaševića zbog nezakonitog financiranja iz inozemstva
> Je li istina da je Tomislav Tomašević bio konzultant u 40 zemalja?
> Šola: Sorosev zec iz šešira Tomašević ispalio da će vratiti Trg maršala Tita
Spomenute stranke odbacuju tvrdnje da se njihov rad financira iz inozemstva
Zašto je problematično financiranje stranaka iz inozemstva i tko su donatori pojedinih stranaka ili kandidata?
I u vrijeme kada je ova tema najviše prisutna, javnosti je najzanimljivije koliko su pojedine stranke ili kandidati potrošili u kampanji, i u manjoj mjeri, tko su bili donatori pojedinih stranaka ili kandidata, dok se o primjerenosti pojedinih zakonskih i institucionalnih rješenja koja reguliraju pitanje financiranja izbora raspravlja manje – premda bi upravo takva rasprava mogla potaknuti povećanje transparentnosti financiranja.
Političke stranke imaju središnju ulogu u političkom natjecanju u suvremenim demokratskim društvima – one ističu kandidate te nastoje u izbornoj utrci ostvariti što bolje rezultate. Da bi mogle ostvariti svoje ciljeve, moraju raspolagati novčanim sredstvima kojima će podmirivati rashode povezane s njihovom aktivnošću. Njihovo financiranje osobito je bitno, jer novac može ugroziti demokraciju ako se njegova uloga pravilno ne uredi.
Doniranim novcem, donatori stječu politički utjecaj čime se može ugroziti jednakost građana.
Ako ekonomska moć postane glavni čimbenik u izbornom natjecanju jedino oni koji posjeduju ekonomsku moć biti će u mogućnosti da zadobiju i političku moć, upozorio je još prije nekoliko godina Transparency International Hrvatska.
Kako je u Zakonu regulirano pitanje financiranja političkih stranaka?
Ustav se tek usputno osvrće na političke stranke dajući u članku 6. nekoliko općenitih formulacija kako „osnivanje političkih stranaka je slobodno“, „unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima“ te kako se “Zakonom uređuje njihovo financiranje”.
Prvi zakonski akt koji je regulirao političke stranke bio je Zakon o političkim organizacijama (NN 19/90, 28/90, 59/90 i 2/91) donesen 1990. godine. Zakon o političkim organizacijama stranačke financije spominje tek u tri članka i to na deklarativan i usputan način. Sam Zakon doživio je „kozmetičke“ izmjene 1996., 1998. i 2001. godine koje nisu imale gotovo nikakav utjecaj na praksu stranačkog financiranja u Hrvatskoj. Godine 2004. donesen je Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske koji je ipak predstavljao stanovitu prekretnicu u Hrvatskoj. Financiranje predizbornih kampanja, u jednom svojem dijelu, bilo je također regulirano i Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor te Zakonom o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne regionalne samouprave.
Jedina konkretna odredba u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor koja se tiče financiranja promidžbe nalazila se u članku 31.: “Svaka politička stranka koja je istakla liste za izbor zastupnika u sabor dužna je do početka izborne promidžbe objaviti okvirne podatke o visini i izvoru vlastitih sredstava koje namjeravaju potrošiti za izbornu promidžbu”.
Unatoč navedenim zakonima, poštivanje i nadzor nije se provodio. Nakon značajnog pritiska međunarodne zajednice i nevladinog sektora Sabor je krajem 2006. godine usvojio Zakon o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata. Ovim Zakonom po prvi puta su regulirani: članarine i dobrovoljni prilozi, anonimni dobrovoljni prilozi, dobrovoljni prilozi iz inozemstva, zabranjeni izvori financiranja, a regulirana je i zabrana pritisaka i obećanja te zabrana davanja donacije preko treće osobe.
TIH Hrvatska primijetio je kako je najveća mana ovoga Zakona izostanak regulacije financiranja predizbornih kampanja. Tadašnja Vlada, kao predlagatelj ovoga Zakona, složeno pitanje financiranja predizborne promidžbe ostavila je „u nasljeđe“ nekoj drugoj vladi.
Najobuhvatniji zakon iz domene političkih financija do sada u Hrvatskoj je Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma koji je bio popraćen Pravilnikom o načinu vođenja evidencija i izdavanja potvrda o primitku dobrovoljnih priloga (donacija) i članarina, izvješćima o primljenim donacijama za financiranje izborne promidžbe i izvješćima o troškovima (rashodima) izborne promidžbe te financijskim izvještajima za financiranje izborne promidžbe.
Važno je istaknuti, kako se u Zakonu izričito zabranjuje financiranje političkih stranka, nezavisnih zastupnika, nezavisnih vijećnika, neovisnih lista odnosno lista grupe birača i kandidata od “stranih država, stranih političkih stranaka, stranih pravnih osoba, stranih fizičkih osoba (osim državljana drugih država članica Europske unije koji imaju prebivalište ili privremeni boravak u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o strancima)”. Također su zabranjene i donacije iz neimenovanih (anonimnih) izvora.
Time je u Hrvatskoj stvoren solidan zakonski okvir, međutim, transparentnost stranačkog financiranje ovisi o implementaciji regulative.
Osim toga, kada se pogledaju enormni iznosi koji se iz proračuna izdvajaju za stranke, mnogima je upitno i njihovo financiranje sredstvima poreznih obveznika, zbog čega je udruga U ime obitelji predstavila svog prijedlog, kojeg je Ministarstvo uprave na čelu s Plenkovićevim ministrom odbilo.
Prijedlog udruge U ime obitelji je bio da stranke izravno traže od građana financijsku potporu za svoje djelovanje, da se financiraju isključivo donacijama, a da se sve financiranje javnim novcem postepeno u potpunosti ukine. Na taj način bi stranke bile više odgovorne biračima, vodile računa o tome što njihovi birači misle i ne bi ih se sjetili samo od izbora do izbora, svake 4 godine, jer bi o volji birača ovisila njihova egzistencija.
“Mislimo da model financiranja političkih stranaka javnim novcem nije dobar za hrvatsku demokraciju i politiku jer političke stranke čini manje odgovornima biračima te pretvara predstavničku demokraciju u sredstvo stranačke zarade. Zbog krnje opcije preferencijalnog glasovanja, s cenzusom od 10%, birači imaju malo utjecaja na to tko ulazi i predstavlja ih u Saboru, već glavnu riječ vodi predsjednik stranke, koji sastavlja liste. Zato su izabrani zastupnici više odgovorni predsjedniku stranke, da ih ponovno stavi na listu nakon 4 godine, nego biračima – njihov ulazak u Sabor i ostanak na radnom mjestu ovisi primarno o mjestu na listi, koju određuje predsjednik, a ne o glasovima i volji birača, kazao je u travnju prošle godine za Narod.hr Ivan Munjin, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji.
“Ako to povežemo s financiranjem političkih stranaka, ključno je pitanje zašto bi se iz državnog i lokalnog proračuna automatizmom izdvajala financijska sredstva za političke stranke na temelju osvojenih mandata na izborima ako stranke i njihovi zastupnici nisu odgovorni svojim biračima nakon izbora?”
Za što se sve proziva Tomaševića i stanke okupljene oko njega?
U kaznenoj se prijavi navodi da je stranka Zagreb je naš! od ožujka 2017., a Možemo! od ožujka 2019. do svibnja 2021. kao političke stranke, u svrhu potpore i promicanja političkog djelovanja, financijska sredstva za financiranje redovitih godišnjih političkih aktivnosti političke stranke i financiranja izborne promidžbe za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba, stekli od strane pravne osobe Heinrich-Böll-Stiftung e. V. iz Savezne Republike Njemačke preko udruge Institut za političku ekologiju.
Kao kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba Tomislav Tomašević je, dodaje se u prijavi, sredstva za promicanje svoga političkog djelovanja stekao na isti način koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske koji ne dopušta da se političke stranke financiraju novcem iz inozemstva.
Iz prozvanih su stranki demantirali navode, tvrdeći kako je sve transparentno.
“Naša kampanja za lokalne izbore u Zagrebu, kao što se vidi u privremenom financijskom izvještaju koji je dostavljen i DIP-u, financira se iz prihoda koje kao stranke zastupljene u Hrvatskom saboru i Gradskoj skupštini imamo iz državnog i gradskog proračuna te donacija građana. Iz privremenog financijskog izvještaja se vidi da u izbornoj kampanji u Zagrebu imamo čak 10 puta više građana donatora od druge po redu stranke, a to je HDZ. Najapsurdniji dio prekršajne prijave Domovinskog pokreta jest da prikrivamo troškove oglašavanja u izbornoj kampanji u Zagrebu.”, poručili su.
Mario Radić, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta upozorio je na prikriveni trag novca od jedne stranke iz Savezne Republike Njemačke.
„S jedne strane imamo stranku Zelenih koja osniva institut Heinrich-Böll-Stiftung. Taj institut uplaćuje novac u Institut za političku ekologiju, a to su sve instituti pod navodnim znacima, i iz tog instituta nastaju stranke Možemo! i Zagreb je naš!. Gospodin Tomašević je bio koordinator oba instituta. Imamo ovdje na početku trag novca od jedne stranke koja je stranka u Saveznoj Republici Njemačkoj i koja ima identične ciljeve kao i stranka u Republici Hrvatskoj, a to je Možemo! Ustavom Republike Hrvatske zabranjeno je financiranje stranih pravnih osoba i političkih stranaka. Ovo je čak loše prikriven trag novca”, kazao je Radić.
Izvješća su dostupna ovdje:
Loading...
Reload document 
Open in new tab
Loading...
Loading...
Podsjetimo, Narod.hr je još prošle godine opširno pisao u četiri navrata o financijama koje njegova udruga primila od Georgea Sorosa i političke zaklade njemačke ekstremno lijeve stranke Die Linke (1., 2., 3., i 4.).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
