Zašto Pupovac obilježava lažne žrtve baš uoči pada Vukovara?

Milorad Pupovac
Foto: Fah

“Prilika je da svi oni koji su stradali pred rat, na početku rata, i tokom rata budu kao žrtve priznati, sve drugo može biti politikantstvo i stvar onih koji će se time baviti stručnije, istražujući što se stvarno događalo i kako se događalo”, ustvrdio je SDSS-ov Milorad Pupovac, koalicijski partner Andreja Plenkovića, u utorak, 17. studenoga, u Vukovaru nakon polaganja vijenca na obali Dunava za stradale Vukovarce i Vukovarčanke srpske nacionalnosti, a potom i kod spomen-obilježja na Ovčari.

U izaslanstvu su bili potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, specijalni izaslanik predsjednika Republike Srbije Veran Matić, i članica udruženja Protiv zaborava, Radojka Mrkšić.

U delegaciji je trebao biti i državni tajnik Zvonko Milas, međutim iz Vlade tvrde da se on razbolio i zbog toga nije bio uz Pupovca, a zatim se oglasio i glasnogovornik Vlade Marko Milić tvrdeći da nije bilo predviđeno da Milas sudjeluje u polaganju vijenca u Dunav.

Pupovac je pak u ponedjeljak za za N1 televiziju ustvrdio:

“Ove godine je način obilježavanja kombiniran. SNV će sutra položiti vijenac u Dunav, za stradale Srbe prije izbijanja i na početku izbijanja sukoba…”

Zbog najave da će državni tajnik sudjelovati u polaganju vijenca u Dunav, uslijedila je žestoka reakcija vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave.

Zašto Milorad Pupovac i SNV polaže vijence 17. studenoga?

Zašto Milorad Pupovac i SNV ne hodočasti u Križnom putu s cijelom Hrvatskom na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, već polaže vijence 17. studenoga – u vrijeme dok su 1991. odmetnuti Srbi, četnici i JNA razarali, palili i ubijali po Vukovaru?

“To je izmišljena i nedokazana teza koja je na tragu Memoranduma SANU“, upozorila je dr. sc. Vlatka Vukelić, docentica na Odsjeku za povijest Fakulteta Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u razgovoru za Narod.hr o tvrdnjama SDSS-ovog Milorada Pupovca u kojima spominje “stradale Srbe prije izbijanja i na početku izbijanja ‘sukoba’”.

> Nestanak dr. Ivana Šretera, predsjednika HDZ-a Pakraca – što je o ulozi Milorada Pupovca, partnera Andreja Plenkovića, rekao Slavko Degoricija?

> Miro Bulj: Godišnjica nestanka dr. Šretera – vladajući su odbili moj prijedlog vjerojatno zbog uloge Pupovca

> Odvjetnik Mišetić: Pupovčev pokušaj izjednačavanja krivnje uvreda je za žrtve Vukovara

> (FOTO) Josić: ‘Zašto nema reakcije na odavanje počasti na ‘groblju šajkača’? ‘Agresorske žrtve’ postaju važnije, a hrvatske se diskriminiraju’

“Idejni tvorci tog koncepta osvećivanja srpske žrtve je Akademija Srpskih Nauka iz Beograda. Oni su to projektno složili još sredinom osamdesetih godina. Prema tom planu se sustavno provodio genocid na području Hrvatske. Te su postavke vrlo precizno zadane. Pupovac nije idejni tvorac toga, ali je idejni sljednik“, podsjeća dr. sc. Vukelić.

“Iako su bile očekivane i ove su nas godine izjave gospodina Pupovca iznenadile. Prije svega jer su nevjerojatno drske, iako ih on predstavlja u formi pomiritelja naroda. Argumentirati ću zašto su neprimjerene. Prije svega stoga jer ih izgovara upravo on – sudionik svih tih ratnih zbivanja. Samim tim činom sve izrečeno nema vjerodostojnost i čin je upravo politikanstva kojeg sam ističe kao negativnu pojavu”, kaže dr. sc. Vukelić podsjetivši na tragičnu sudbinu doktora Ivana Šretera.

Za uglednu hrvatsku povjesničarku dr. sc. Vukelić svaki je pokušaj relativizacije zločina po principu: samo smo vratili – “bi trebao biti zakonski kažnjiv, jer je čak i kao takav potpuno neargumentiran”.

Što je Memorandum SANU?

Memorandum SANU iz 1986. godine ultimativni je program velikosrpstva. Članovi Srpske akademije nauka i umjetnosti (Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović, Stojan Čelić) 24. i 25. rujna 1986. godine u dva nastavka u dnevnim novinama “Večernje novosti” objavili su svoje mišljenje o stanju Jugoslavije.

> Akademik Pečarić: ‘Hrvatska vlast provodi Memorandum SANU 2, a za Vučića treba uvesti ‘dan žalosti zbog pravljenja zečeva od Srba”

> Dr. Slaven Letica: Porfirijeva zagonetka i Irinejeva odgonetka

> Dr. Mato Artuković: Srbija je izgubila sve ratove jer su bili osvajački

> Višnja Starešina: Opasna je zamka oduzeti ratu političke uzroke, svoditi ga na žrtve i puku statistiku zločina, kao i banalizirati ‘Oluju’

Govoreći o aktualnim prilikama u Jugoslaviji, „Memorandum“ najviše problematizira položaj Srba unutar Jugoslavije. Izražava se nezadovoljstvo statusom autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, te ističe kako je time srpski teritorij „nejedinstven i rascjepljen“. Nadalje, tekst tvrdi kako je Srbija ekonomski iskorištavana u korist drugih republika u Jugoslaviji.

Ustav iz 1974. g. te politiku Komunističke partije Jugoslavije smatra odgovornom za problem položaja Srba. Detaljno se osvrće na položaj Srba na Kosovu i u Hrvatskoj gdje, prema tekstu, „izuzev vrijeme postojanja NDH, Srbi nikad nisu bili toliko ugroženi, obespravljeni“ te im se „osporava kulturni i duhovni integritet“.

> Pupovac tvrdi da su Srbi u Hrvatskoj u strahu: Evo kako to objašnjava!

> Pupovac u potrazi za ustašama po Hrvatskoj, a ne vidi četnike u svojim redovima

> Podsjećaju li grafiti mržnje na neke druge Pupovčeve ‘dokaze’ o tome kako je Srbima loše u Hrvatskoj?

> Višnja Starešina: Tajna veza labradora i svastike

Ovakve teze pripremale su teren da se, u kaotičnoj situaciji zadnjih godina postojanja Jugoslavije, Srbija nametne ostalim republikama.

U tekstu se na više mjesta dovodi u pitanje jugoslavenski federalizam.

Nadalje, nemire Albanaca na Kosovu 1981. tekst pokušava prikazati kao genocid nad Srbima. Tema Drugog svjetskog rata, koja je u tim godinama u česta dnevnom tisku, s naglaskom na ustaškim zločinima nad Srbima, pojavljuje se i u ovom dokumentu sa svrhom utjecaja na aktualna događanja i dokazivanja kolektivne krivnje Hrvata za ustaške zločine u NDH.

Dovodi se u pitanje status dviju autonomnih pokrajina, Vojvodine i Kosova, koje bi, prema tekstu, „morale postati pravi sastavni delovi Republike Srbije“, čak i usprkos tome što je ustavnim rješenjem o statusu tih pokrajina bilo omogućeno da Srbi kao narod budu najbrojniji u saveznim institucijama Jugoslavije. Treba spomenuti da je nerazmjerna brojnost Srba postojala i u nekim republičkim institucijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Usprkos tome, tekst Memoranduma tadašnju stvarnost prikazuje potpuno drukčije- ugroženost Srba u Jugoslaviji, prema autorima, prisutna je u svim segmentima života.

Čitanjem makar samo pojedinih ulomaka teksta, uz minimalno znanje o stvarnom društvenom i političkom stanju Jugoslavije u tom trenutku, jasno je vidljivo koji je bio cilj ovog dokumenta.

Sveobuhvatna priprema realizacije velikosrpskih ciljeva uključivala je i djelovanje na području intelektulano-kulturnog života. I dok su se istovremeno na vojnom planu ostvarivale predradnje za srpsko preuzimanje JNA, objavom ovog dokumenta utjecalo se na javno mnijenje te se velikosrpska ideja proklamirala među različitim slojevima društva.

Memorandum SANU II.

Akademik Josip Pečarić već nekoliko godina upozorava da hrvatska vlast provodi Memoranduma SANU II. Za razliku od Osnovnog Memoranduma SANU Memorandum II. SANU samo se provodi drugačijim sredstvima.

Jedan od ciljeva je da se najčasnije događaje iz Domovinskog rata i hrvatske branitelje, žrtve, stavi u istu razinu s agresorima na Republiku Hrvatsku s jednim jedinim ciljem “izjednačavanje krivljenje za rat na ovim prostorima“. Ukratko, velikosrpska agresija, terorističko djelovanje pobunjenih Srba, upad četnika u Hrvatsku, uloga JNA se prešućuje, rat se naziva “sukobom”, a Hrvatska – “ovim prostorima”.

> Za proslavu pokolja nad Hrvatima u Srbu SNV je ove godine dobio 100.000 kuna

> SNV u 2020. dobiva 4,5 milijuna kuna za tjednik Novosti, Arhiv Srba i komemoracije u Jasenovcu, Jadovnu, Glini, obilježavanju ustanka u Srbu..

Dr. Begonja: Dokad će Hrvatska trpjeti Pupovčeve, Mesićeve i Goldsteinove laži (1.)

Kolumnistica, publicistkinja i scenaristica Višnja Starešina ljetos je za obljetnicu proslave veličanstvene oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Domovinskog rata “Oluja, nakon što je Plenković počeo promicati svoju tzv. politiku pomirenja, upozorila da je opasna zamka oduzeti ratu političke uzroke, svoditi ga na žrtve i puku statistiku zločina, kao i banalizirati ‘Oluju’.

“Prisjetila sam je se i ovih dana, nakon što su predsjednici države i Vlade, Zoran Milanović i Andrej Plenković, uz obljetnicu “Oluje”, na kninskoj Tvrđavi, u prisutnosti potpredsjednika hrvatske Vlade Borisa Miloševića, najavili novu etapu u hrvatsko-srpskim odnosima, promovirajući pomirbu i pijetet prema žrtvama. Operacija je bila dobro pripremljena. Izvedba je bila izvrsna. Ali imam potrebu ponoviti: I budite oprezni”, naglasila je Starešina.

“Za početak, opasna je zamka oduzeti ratu političke uzroke, svoditi ga na žrtve i puku statistiku zločina, kao i banalizirati “Oluju” kao neku lokalnu akciju po mjeri živućih hrvatskih egomana. To je već poznati put, kojim se vrlo lako sklizne u: Memorandum SANU II., zaključila je Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr