Željko Sakić: Miro Barešić pod neprestanim medijskim izljevima mržnje

Foto: Narod.hr

Nakon što je podignut spomenik Miru Barešiću u Dragama, uslijedili su medijski napadi, oskrvrnuće spomenika crvenom bojom, čime se pohvalila Antifa Šibenik, te prosvjedna nota crnogrskog i srbijanskog MVP. Dakle, ovi potonji koje Zoran Milanović u posljednje vrijeme naziva „šakom jada“ i „dušmanima“, svojim stavovma u potpunosti korenspondiraju s ovdašnjim mainstream medijima, te najvećim dijelom nevladinih udruga.

Slobodna Dalmacija u članku objavljenom 28. kolovoza 2016., naslovljenim; „Dokumenti sa suđenja Barešiću i jatacima: evo što se zapravo događalo 7. travnja 1971. u jugoslavenskom veleposlanstvu u Stockholmu“, koji potpisuje Vladimir Matijanić, objavila je tekst koji je napisan ispod svake razine profesionalnosti, štoviše djeluje kao da su ga napisali u srbijanskom MVP-u.

Temeljem knjige velikosrpskog autora Vodinelića ponovno presudili Barišiću

U članku se kaže; „O suđenju pišemo na temelju knjige; „10 verzija više jedna jednako istina, zapisi o bonskom i štokholmskom procesu ustaškim teroristima“ pokojnog kriminalista Vladimira Vodinelića.“ Navodi se kako je knjiga objavljena 1973. u Splitu, a izdavač je Marksistički centar.

“Oba postupka pratio je kao član izaslanstva jugoslavenske vlade, štoviše, u Švedskoj je bio njegov šef. U bogatoj karijeri Vodinelić je od 1967. do 1976. godine bio viši predavač, izvanredni i redovni profesor kazneno-procesnog prava na Pravnom fakultetu u Splitu, a na splitskom je Sveučilištu radio i kao prorektor za znanstveno-nastavni rad.“

Tu novinar završava priču o Vodineliću, a čitateljima se ostavlja dojam kako je usprkos činjenici da je bio član izaslanstva jugoslavenske totalitarne vlade, kod njega stručnost neupitna.

Višegodišnji predavač na Akademiji SUP-a, u Zagrebu Vodinelić je bio poznat kao zagovornik velikosrpskih teza. U Beograd je pobjegao još 1989. a nakon toga objavljuje radove koji ga posve diskvalficiraju kao vjerodostojnog autora, iako je i prije toga objektivno, bilo posve jasno, o kome se zapravo radi.

Tako Vodinelić u Beogradu 1990. objavljuje „Fašističko neoustaška koncepcija prava i države“, potom iste godine; „Nemački imperijalizam – protektor obe NDH“, te „Ideološke osnove velikohrvatskog novoustaškog terorizma“.

U spomenutim radovima koristi pseudoznanstveni jezik.

„Ovakva socijalno-psihološka klima dovodi do toga da katolički župnici nasuprot vjerskom moralu smatraju da je sasvim u redu što zvonike svojih crkvi masovno ustupaju fašističkim snajperistima i mitraljescima.“ Te vrlo znakovito napisano; „Vraćaju se neoustaški teroristi i postaju policijski i vojni instruktori. Masovno se stvara tip fanatiziranog slijepo poslušnog izvršioca kriminalne volje vlastodržaca.“

Na temelju knjige opsesivnog velikosrbina Vladimira iz 1973. godine, i novinar Vladimir donosi vlastite zaključke koji su dostojni spomenutih „znanstvenih radova“ objavljenih u Beogradu.

Novinar Vladimir nadmašuje velikosrbina Vladimira

U nastavku spomenutog, sramotnog, članka možemo pročitati i komentare novinara Vladimira; „Davnog suđenja prisjećamo se jer je Barešić u ovom bizarnom rukavcu povijesti u Hrvatskoj pretvoren u junaka. O njemu se piše kao o heroju i govori kao o žrtvi, u njegovu su čast imenovane javne površine, podignut mu je spomenik u rodnim Dragama kod Šibenika. Čitav Barešićev život, prekinut krajem srpnja 1991. godine pod okolnostima koje se nazivaju dvojbenima, provučen je kroz filtar „borbe za Hrvatsku“, pa se pred našim očima ukazuje lik pravednika, gotovo sveca, predanog samo jednom cilju – borbi protiv mrskog komunizma i još mrže Jugoslavije. I nije on prvi, mnoge su turobne i zlokobne biografije u proteklih 26 godina oprane u borbi za hrvatsku stvar, tom spasonosnom sredstvu za pretvaranje probisvijeta, terorista i krvnika u uzore. Sjetimo se Mile Budaka ili Rafaela Bobana, na primjer.“

Nakon ovog dijela članka u kojoj novinar Vladimir dostiže svog uzora velikosrbina Vladimira, slijede daljnje insinuacije;

“Nakon što su Barešićevi emigrantski jarani 1972. godine oteli putnički avion Scandinavian Airlinesa tražeći puštanje njegove skupine, švedske su vlasti zaključile kako im se ne isplati gubiti vrijeme s hrvatskim teroristima, pa su im dopustili da odu. Pobjegli su u Španjolsku koja je tada, u rukama diktatora Franca, bila idealno utočište za fašiste.“

Ovdje je novinar Vladimir uporabio izraz „jarani“, tako „tipičan“ za dalmatinsko govorno područje, potom „teroristi“ i „fašisti“, na taj način povezujući emigrante i spomenute riječi.

No pred kraj članka novinar Vladimir priznaje kako niti u ovakvom tendencioznom tekstu ne može dati priliku „drugoj strani“, pa piše; „Knjigu od nekih 230 stranica nije moguće ugurati u jedan novinski tekst. Zato smo iz ovog osvrta izbacili Barešićeve političke opservacije o ugroženosti Hrvata,…“, kaže novinar Vladimir, te zaključuje;

„Tek smo htjeli napomenuti da ispaljivanje tri metka u glavu vezanog čovjeka nije samoobrana, da osuda švedskog suda nije antihrvatska, nego protuteroristička i da fanovi Crne legije nisu podesni modeli za spomenike.“

Na tragu novinara Vladimira jest i optužba za „terorizam“, koju su prije nekoliko dana objelodanili u Beogradu protiv Zdravka Hlobika. Zbog namjere rušenja Batinskog mosta koncem siječnja 1992. Hlobik je optužen za „terorizam“, iako je tada Hrvatska bila međunarodno priznata država, a Hlobik je nastojao onemogućiti opskrbu okupatorskih snaga u svojoj okupiranoj domovini.

Sada imamo jasnu poveznicu između tobožnje „protuterorističke“ osude Mira Barešića, izmišljene optužnice za „terorizam“ protiv Hlobika i naručenih članaka koji nas trebaju uvjeriti da se Jugoslavija srušila terorističkim metodama, umjesto činjenice da se ta totalitarna zemlja, koristila državnim terorizmom.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr