U prošloj kolumni napisao sam kako mislim da ministar Orepić treba podnijeti ostavku. Spomenuo sam tada faktografske nedostatke u njegovoj biografiji vezano za period koji je proveo na službi u JNA. Naime, nevjerojatno je da u životopisu nema navedenog mjesta rođenja ministra, a nema ni spomenutog čina, ili ranga s kojim je iz JNA prešao u ZNG. To za transparentno društvo, nije prihvatljivo, i trebalo bi biti ispravljeno. S obzirom na moć i odgovornost koju donosi mjesto ministra unutarnjih poslova, mislim da oko njegova životopisa ne bi trebalo biti nikakvih nedoumica.
Nakon toga uslijedilo je dosta polemika, koje su u svojoj biti imale posve netočnu tezu da sam ministra Orepića prozvao zato što je bio na službi u JNA. Naravno da takva stajališta nemaju nikakve veze s onim što sam napisao, naprotiv.
Upravo, za lijevu intelektualnu, novinarsku i političku elitu u Hrvatskoj tipična je isključivost i netolerancija prema drugačijem mišljenju ili svjetonazoru. Primjer je kolumnist, Ante Tomić koji je etiketirajući i vrijeđajući ministra dr. Zlatka Hasanbegovića, u svojoj kolumni, koju povremeno objavljuje u Beogradu, upotrebljavao je izraze; „Retard“, “ustaški klaun”, “slaboumni zagrebački musliman” ili “bijednik”.
Stoga u prošloj kolumni jesam prozvao, ali dvoje drugih osoba, Gorana Radmana koji je napravio neviđenu čistku na HTV-u, za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, i Ninoslava Pavića donedavnog medijskog mogula, vlasnika propalog EPH, čija su izdanja bila i ostala primjer takve vrste etiketiranja i medijskog obračuna.
Dakle, sasvim jasno rečeno, ne dijelim ljude koji su se stavili u obranu Hrvatske, na one koji su došli iz JNA i „nas ostale“. Nisam pobornik isključivosti kakvu je zagovarao ministar i potpredsjednik SDP-a Gordan Maras, koji je kazao kako; “je Kotromanović veliki ratnik koji je ratovati naučio u Domovinskom ratu, a učio je i od generala Gotovine. Za razliku od njega, Krstičević je vojne vještine učio u JNA”.
Tijekom službe u HV-u imao sam čast služiti pod zapovjedništvom generala Damira Krstičevića. Krstičević je prebjegao iz JNA, u HV, te je započevši kao običan vojnik postao general i zapovjednik proslavljene 4. gardijske brigade. Kada je u 28. rujna 2000. godine dvanaest hrvatskih generala uputilo otvoreno pismo hrvatskoj javnosti, u kojem su se očitovali o kriminalizaciji Domovinskog rata, među potpisnicima je bio i Damir Krstičević. Bio sam prisutan kada su mu tu večer uručili brzojav Stipe Mesića o umirovljenju. General su tekle suze iako mu je lice bilo hladno. Osobno smatram da se Hrvatska vojska nikada nije oporavila od gubitka takvog izuzetnog časnika kakav je bio Damir Krstičević. Iskreno sam se začudio i bivšoj Vladi kada Krstičevića nije imenovala ministrom obrane, jer su njegove kompetencije za to mjesto neupitne.
Kada sam 1997. objavio prvi roman, „Olovni pokrivač“, promovirao ga je general Janko Bobetko. Znao sam da je Bobetko bio general JNA, ali i general HV koji je dao nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske, general kojega su voljeli vojnici, te general koji je s jednim metkom u cijevi čekao da ga Račanova vlast pokuša izručiti u Haag. To je bio danas prešućeni general Bobetko, čija će se časna uloga prije ili poslije valorizirati.
Spomenut ću još i slučaj, kada je general Mirko Norac stao na pješačku minu, a pored njega se nalazio pukovnik Agim Ceku, koji je osim sto je Albanac (Tomić bi mu vjerojatno napisao slaboumni albanski musliman i ratni zločinac) također prebjegao iz JNA. Norac je tražio da mu Ceku da svoj pištolj kako bi se ubio, no Ceku to nije htio učiniti. Norca je iz minskog polja vadila sadašnja saborska zastupnica Mosta dr. Ines Strenja Linić. Spomenuti Agim Ceku je časnik od koga sam najviše naučio o vojnoj vještini, što ne čudi jer je bio predavač u školi JNA.
Zašto mislim da Vlaho Orepić treba otići?
Zamislimo situaciju da je iz mog sefa za vrijeme djelatne vojne službe nestala dokumentacija označena s „Vojna tajna Vrlo tajno“ i „Državna tajna“, a da mi je nadređeni bio upravo spomenuti general Krstičević. Osim što bih istog dana bio pritvoren i poslan na Vojni sud gdje bih bio osuđen, siguran sam da bi general Krstičević podnio ostavku.
No kada su iz sjedišta kriminalističke policije u Heinzelovoj ukrali 280.000 eura te dva kilograma zlata, ministar Orepić nije podnio ostavku Tada su smijenjeni ravnatelj Vlado Dominić, Goran Burušić i Željko Dolački. Nekoliko mjeseci kasnije, javnost doznaje da je Dominić ostao raditi u Ravnateljstvu policije kao policijski službenik, te da je prema odluci ministra, dobio na stalno korištenje u iduće dvije godine Hondu CR-V. Ministar Orepić na pitanje o ovome izjavio je da je Dominić auto koristio “po potrebi službe”.
Uoči prijevremenih lokalnih izbora za gradonačelnika koji su se u Vrgorcu održavali 5. lipnja 2016., ministar Orepić je putem Facebooka odaslao apel glasačima; „koji se iz neopravdanih razloga nalaze na tamošnjem popisu birača“, da ne izlaze na lokalne izbore. Orepić kaže da je za sređivanje evidencije prebivališta u cijeloj Hrvatskoj potrebno do godine dana. No, prema kojim će se kriterijima odrediti koji će se dijelovi Hrvatske provjeravati, a koji ne, kada za taj posao ima još svega tri mjeseca? Jesu li ga u tome vodili samo profesionalni kriteriji?
Svastika koja je nacrtana na Poljudu prije nešto više od godinu dana označila je početak napada na nogometnu reprezentaciju i Hrvatsku državu. Počinitelji nisu nikada pronađeni, kao niti počinitelj koji je bacio kamen na kuću u kojoj se odmarao Ivan Rakitić. Za Orepića je taj slučaj bio prenapuhan, a nakon incidenta na utakmici EP između Češke i Hrvatske Orepić je izjavio; „Ovaj nemili događaj proizlazi iz izuzetno kompleksnih odnosa skupine navijača i HNS-a, ovo ne smijemo stavljati u bilo koji drugi kontekst, pogotovo ne politički.“ Nasilje i huliganstvo ne mogu se relativizirati, a politički kontekst nemoguće je isključiti dok se počinitelji svih navedenih nedjela ne pronađu.
Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić zaposlio je posebnu savjetnicu. Riječ je o Ani Vlahović, aktivistici udruge “Škanj” iz Ploča koja ministra savjetuje o provedbi projekta teritorijalne i unutarnje reorganizacije MUP-a. Zasnivanje radnog odnosa odnosi se na razdoblje između 20. svibnja i 31. prosinca 2016.g. Moguće je da se radi o slučajnom odabiru osobe iz Ploča i spomenute udruge, no tri mjeseca do izbora, to nije bilo primjeren potez.
Zbog svega navedenog smatram da bi ministar Orepić trebao dati ostavku, a detalji iz njegove ranije profesionalne karijere u JNA, s ovim nemaju nikakve veze, i nikada je nisu niti imali.
