Zrin – mjesto zločina nad Hrvatima i grad u koji im je bio zabranjen povratak

Sjednica Upravnog vijeća Zaklade za gradnju crkve u Zrinu održana je u utorak, 27. listopada u Velikom Kaptolu u Sisku sa svrhom analize učinjenoga u proteklih nekoliko mjeseci i planovima za nadolazeće vrijeme.

Na početku zasjedanja ravnatelj Zaklade msgr. Marko Cvitkušić pozdravio je biskupa Vladu Košića i sve nazočne članove Upravnog vijeća Zaklade.

Osvrt na rad Zaklade u proteklih nekoliko mjeseci iznio je tajnik Vjekoslav Budanec. Izvijestio je što je sve bilo planirano, a što je ostvareno. Bilo je riječi i o poduzetim koracima da se povrati crkvena parcela u Zrinu na kojoj bi trebala biti sagrađena crkva Našašća Sv. Križa.

Biskup Vlado potom se osvrnuo na prijedlog arhitekta Davora Salopeka koji za Zrinsko svetište predlaže rekonstrukciji stare zrinske gotičke crkve sa zasebnim tornjem.

Tajnik Zaklade Budanec je u nastavku podnio izvještaj o prikupljenim novčanim sredstvima u proteklom razdoblju, a Damir Borovčak je izvijestio nazočne o kontaktima s osobama koje su preživjele Zrinsku tragediju i njihovim svjedočanstvima koje bi želio objaviti u zasebnoj knjizi.

Na kraju sastanka bilo je riječi o prigodnom predavanju povodom 720. obljetnice prvog pisanog spomena Zrina kao i o terminima obilježavanja stradanja Gvozdanskog i Zrina iduće godine.

Parcelu koju su nam vratili nije dovoljna za gradnju crkve

“Prošle godine smo dobili od Republike Hrvatske darovnicom povratili jedan dio parcele – iako je nama ta parcela oduzeta. Međutim, tu parcelu koju su nam povratili, ona nije dovoljna – kad smo radili na arheološkim nalazima – otkrili smo da je crkva mnogo veća”, rekao je za Narod.hr Stjepan Vego iz ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije.

“Sakristija i jedan dio svetišta se proteže i na tu drugu parcelu. Trenutno smo u procesu da nam se povrati i taj drugi dio. Tek kada nam oni to povrate, što ide zaista jako sporo – povratak prethodne parcele trajao je samo 3 godine, onda ćemo tek moći govoriti o gradnji crkve”, rekao je dodavši kako već imaju neka arhitektonska rješenja.

Nastanak Zrina i njegovi vlasnici

Knezovi Bribirski starohrvatsko su plemstvo iz roda Šubića, a živjeli su na prostoru između Vranskog jezera, rijeke Krke i Skradinskog buka. Njihovo središte nalazio se u Bribiru i Ostrovici. Bili su vrlo utjecajni na gospodarski i politički život hrvatskog naroda, čak toliko da je njihov potomak Pavao I Šubić nosio naslov ‘bana Hrvata i gospodara Bosne’. U 14 st. kada im slabi moć u južnoj Hrvatskoj prisiljeni su predati kralju Ludoviku I anžuvincu svoj stolni grad Ostrovicu u zamjenu za posjed na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji.

Tako je nastao utvrđeni i ponosni grad Zrin, sjedište hrvatskih plemića i domoljuba Šubića. Od tada se taj ogranak te slavne obitelji po utvrđenom gradu Zrinu naziva i Zrinski. Tu je rođen i najveći hrvatski vojni junak, borac protiv muslimanskih Osmanlija i porobljivača Europe – Nikola Šubić Zrinski.

Zločin nad Hrvatima Zrina

U tom gradiću današnje Banovine, općina Dvor počinjen je strašan zločin nad nevinim civilnim hrvatskim stanovništvom. Zločin se ističe i po tome što i danas u tom mjestu ne živi nitko, a 45 godina potomcima Zrinjana bila je zabranjena čak i posjeta rodnom mjestu, a kamoli povratak. Zrin se nije smio ni spominjati.

U doba bezumlja Drugog svjetskog rata i stradanja brojnih civila svih nacionalnosti i vjera, u zoru 9.rujna 1943 godine u selo su upale komunističke i partizanske postrojbe sastavljene od dijelova Prve, Druge i Sedme banijske brigade od oko 4500 ljudi koje su bile pod vrhovnim vodstvom Generalštaba i Josipa Broza Tita.

Branitelji Zrina u okruženju srpskih mjesta su bili njegovi stanovnici naoružani lovačkim oružjem. Nakon 16 sati borbe Zrin je pao u ruke partizana, a Glavni Štab partizanske vojske donosi odluku da se Zrin spali do temelja jer nitko od njegovih stanovnika nije bio u partizanima.

O tome svjedoči i dopis OZNE Banija od 20. Prosinca 1944: ‘Vama je dobro poznato da je GŠH odobrio da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dvije i pol godine rata nije se moglo naći ni jednoga čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima.’ Zrin je spaljen do temelja, a ubijeno je 213 stanovnika Zrina.

Najmlađa žrtva bila je stara 15 dana, a ubijeno je 12-ero malodobne djece, od koje troje mlađe od godinu dana. Treba reći da je i prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno 37 Zrinjana i to kada su odlazili iz Zrina po putevima, na rad u poljima i to uglavnom od susjednih Srba. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946 godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.

Arheološka istraživanja i pronalazak ljudskih kostiju

Prema zahtjevu Sisačke biskupije i Zaklade za gradnju crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, pomoćnik ministra branitelja Ivan Grujić nedavno je posjetio Zrin, u pratnji ravnatelja Zaklade msgr. Marka Cvitkušića i načelnice Sektora za traženje osoba zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu Višnje Bilić.

Sisačka biskupija je prošle godine započela arheološka istraživanja na mjestu crkve. Utvrđeno je da se ispod nje nalaze ostaci još starije gotičke crkve iz 14. stoljeća, no pronađeni su i ostaci ispremještanih ljudskih kostiju. Analize su pokazale da je riječ o ljudima iz vremena Drugog svjetskog rata, a prema riječima Zrinjana tu je bačen jedan dio pobijenih u masakru 1943 godine.

Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.