Jezično govoreći, veliki događaji nanose sa sobom i ključne riječi, a ključna riječ događaja o kojem bih samo želio postaviti niz pitanja bez ikakve namjere odgovaranja na njih, jest bez premca izraz zečji nasip. Zečji nasip žargonski je izraz za provizorni nasip napravljen od vreća ispunjenih pijeskom i naslaganih u tri reda jedan na drugom, predstavlja zadnji pokušaj sprječavanja prodiranja vode, primjerice rijeke, koja prijeti izlijevanjem iz korita i na koncu valja napomenuti da se tako zove jer visina tri reda naslaganih vreća pijeska navodno odgovara otprilike visini jednog zečjeg skoka.
Poplava je zahvatila istočne krajeve Hrvatske. Cijela sela su potopljena do razine krovova kuća koji zjape u tom moru blatne vode čijom površinom plutaju razni predmeti i životinjski leševi. Procjena šteta kreće se za sad između 100 i 200 milijuna kn. Evakuirano je oko 11 000 ljudi. Poplavljeno je oko 2000 kuća. Ako se u obzir uzmu samo dosadašnje i samo neposredne štete čini se da se radi o elementarnoj nepogodi katastrofalnih razmjera. Poplave su zahvatile i velike krajeve BiH i Srbije. U moru vijesti i bez ikakve namjere redeskripcije događaja i postupaka relevantnih aktera postavio bih nekoliko umirujuće polemičkih pitanja, jer situacija je abnormalna, a kako je pisao psihijatar Viktor Frankl, u abnormalnoj situaciji abnormalna reakcija jedina je normalna stvar za učiniti i stoga mi se čini prigodnim polemizirati s nekoliko vijesti koje su sve samo ne informativne.
Jesu li poplave u susjednim nam državama izvan EU posljedica nepogoda većih razmjera, posljedica sustavne, dugoročne i trenutne nepripremljenosti za nepogodu, ili možda mješavine navedenog? Čitamo vijesti o tome kako je nasip probijen zbog neprofesionalnosti, nemara, a moguće i zbog kaznenih djela. Primjerice, iz samog pogleda na nasipe s obje strane Save kod Slavonskog broda nije teško zaključiti što je odgovor. No, takve vijesti nema. Ima dakako vijesti o tome kako su neki probijeni nasipi loše sagrađeni i kako predsjednik Vlade RH proziva odgovorne. S obzirom na to da je takvo prozivanje potpuno neprimjereno u ovim trenutcima, taj se čin može protumačiti samo kao političko oglašavanje u svjetlu nadolazećih izbora za Europski parlament. Uopće ne postoji manje-više objektivan opis događaja, njegovog uzroka i posljedica. Zašto?
Zatim, čini se da se pojavio novi olimpijski sport. Svi se natječu u tome tko će više pomoći stradalima. Trebalo je proći dosta vremena nakon početka tragičnih događaja u Slavoniji dok se netko nije sjetio da nije dovoljno naprosto slati što je više moguće svega, nego primjerice toga da pomoć treba biti određenog sadržaja, ispravno označena, određene količine i dostavljena na pravo mjesto, u pravo vrijeme i pravim osobama. Čija je to neodgovornost? Niti o tome nema vijesti. Zašto? I ovdje ima podosta nelogičnosti druge vrste. Čitamo o osobama koje su za pomoć nastradalima dale 50 kn ili kupile potrebnih namirnica za 100 kn pri čemu im je mirovina ili plaća otprilike 2000 kn. Čitamo kako se primjerice Agrokor žali kako ga se blati jer ništa ne poduzima, pri čemu se brani izjavom da je donirao 6 milijuna kn, isti onaj Agrokor kojem je oprošten nevjerojatan porezni dug. Kako znam izračunati koliko je posto 100 kn od 2000 kn zanima me koliko je 6 milijuna kuna posto od profita kojeg je Agrokor ostvario u posljednjih godinu dana? Čitamo kako je hrvatska vodeća telekomunikacijska kompanija donirala besplatne usluge tek nakon što je pretrpjela kritike jer je to prije učinila srpska kompanija iste vrste. Kako to? Na koncu, opće je poznato kako dobrotvorna djelatnost kompanija često u raznim oblicima kompanijama donosi dobrobiti koje znatno nadilaze donirane resurse. Na koncu, zašto nisu donirali anonimno? Zašto?
Zatim smo se susreli, ne s poplavom nego sa tsunamijem, vijesti o tome kako je na djelu sveopća solidarnost s unesrećenim građanima susjednih nam država izvan EU. Dakle, zanemarili smo sve razlike i poistovjetili se s unesrećenima na razini nesreće. No, to je splasnulo nakon što se uočilo da imamo problema i u svojem dvorištu. Trebalo je provesti neku vrstu trijaže. Odlučiti se tko nam je važniji pod uvjetom da su svi unesrećeni u vrlo sličnim situacijama. Nema ništa nemoralno, štoviše, možda postoji i dužnost pomoći prvo svojim sugrađanima ako se nalaze u sličnom stanju kao državljani susjednih država. Zašto to nitko ne kaže? Zašto? Analogijom, uz vijesti o zaista požrtvovnoj pomoći i svekolikoj solidarnosti sa sugrađanima pojavile su se i vijesti o mogućoj preprodaji doniranih stvari pa su donatori upozoreni da preko bar koda proizvoda markerima napišu veliko slovo H kako bi spriječili preprodaju namirnica i mogućnost da iste završe na policama prodavaonica. O tome također nije bilo vijesti u središnjim medijima. Zašto?
No, da malo zaoštrimo. U toj poplavi čudnovatih vijesti spominju se i mnoge zavjere. Zavjere o uzrocima, zavjere o nebrizi, zavjere o nepravovremenosti i nestručnosti relevantnog ministrarstva, Hrvatskih voda i bliskih joj institucija, itd. O tome zaista nemam što za reći jer ništa ne znam o stvari u pitanju. No, u tom svjetlu rekao bih sljedeće. Čitamo i slušamo o tome da se primjerice sam nasip u Slavonskom Brodu i oko njega štiti i oružjem. Vijest je potvrdio i gost u emisiji Bujica na Osječkoj TV, danas 20. svibnja 2014. godine. Pitanje je zašto? Naime, vrsta, kakvoća i stanje nasipa s jedne i druge strane Save očito su različite i situacija je zbog brige puno bolja s ove strane Save. Informacija nadalje govori o tome kako je u zadnja dva dana pucnjevima upozorenja odbijeno nekoliko čamaca iz smjera BiH koji su prilazili hrvatskoj obali s jasnom namjerom miniranja nasipa. Policija je takve priče odlučno opovrgnula. Javno je, u emisiji na lokalnoj televiziji, postala dostupna informacija da su privedene dvije osobe s eksplozivom. Ono što nije izvjesno a što treba utvrditi jesu li te osobe sudjelovale u miniranju nasipa? To je racionalan postupak i nema nikakve veze s bilo kakvim zavjerama jer bi se izazivanjem izlijevanja Save na hrvatskoj strani smanjilo izlijevanje na BiH strani, tj. na strani Republike Srbije. Ova informacija konzistentna je skupini drugih informacija koje se ne pojavljuju na središnjim televizijskim i radijskim postajama i na središnjim internetskim portalima. O tome nema vijesti. Nasuprot tome serviraju nam se isključivo vijesti o nevjerojatnoj solidarizaciji svih unesrećenih bez obzira na državljanstvo, nacionalnost i mjesto prebivališta i stanovanja. Zašto?
Ponovno analogijom, preplavljeni smo i potopljeni vijestima o sveopćoj pomoći unesrećenima i zaista svaki pa i najmanji čin pomoći, tim više ako je čin sugrađana koji i sam nema puno, tim više vrijedi i samo je i isključivo hvalevrijedan. Na koncu, sami Slavonci su vrlo poduzetni i vrijedni ljudi i ne čase ni časa nego odmah priskaču u pomoć. Takve male, osobne dirljive priče zaista su važne jer mogu potaknuti solidarnost i kod onih manje solidarnih sugrađana, ali istini za pravo one su tako strukturirane da služe samo podizanju gledanosti i profitu medija koji ih objavljuje. Koliko je nasuprot takvim vijestima bilo izvanrednih vijesti koje su pružile jasnu uputu građanima koji žele pomoći? Koliko je bilo izvanrednih emisija koje su pružile objašnjenja događaja i predviđanja o raspletu? Vrlo malo. Zašto uz te vijesti o sveopćoj solidarizaciji s unesrećenima nema vijesti o tako reći terorističkim činima, o pljačkanju napuštenih kuća, i sl.? To se ponovno, navodno, zbiva i nemamo posebnog razloga za vjerovati da netko tu priliku ne bi vidio i ugrabio. Štoviše, možda smo i naivni ako to ne bismo držali točnim. Ako smo žrtve medijske manipulacije, pitam se zašto smo žrtve? Što se time želi postići?
No, nakon što se voda povuče, kako to obično biva, svi ćemo zaboraviti na stradale. Prvo oni koji se danas najviše kunu u to da će pomoći. Postepeno će nestati iz našeg kolektivnog pamćenja i to puno prije nego što obnove svoje kuće, imanja i živote. Veliko je pitanje tko će im tad pomoći? Sugrađani? Država? Privatne kompanije kao donatori? Europska unija? Kaj da čovek veli? Možda kak briljantno vele „Neno i žmigavci“: No potok, no cry. Zeko, put the šapa in the air. Put the šapas in the air. http://www.youtube.com/watch?v=Z3udiDv6f6Q
*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: kristian.krkac@gmail.com
