Akademik Kostović: COVID utječe i na mozak, no posljedice ćemo znati tek za 20 godina

Foto: Fah

“Još ne znamo kako se koronavirus širi u mozgu i kakve će posljedice ostaviti. To se ne može otkriti na brzinu. COVID utječe i na mentalno zdravlje: 50 posto američke populacije ima neki oblik mentalnih tegoba kao posljedicu pandemije”, kaže akademik Ivica Kostović (77), jedan od vodećih hrvatskih neuroznanstvenika i profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u razgovoru s Dijanom Jurasić za Večernji list. U intervjuu otkriva da COVID-19 utječe i na ljudski mozak, no znanstvenicima još nije jasno kako se koronavirus širi u mozgu.

Prve radove o tome objavili su Kinezi, koji tvrde da su u 50 posto slučajeva utvrdili mikro promjene u moždanoj cirkulaciji te da virus zahvaća i oštećuje posebno one dijelove mozga koji primaju informacije preko sinaptičkih veza od njušnog puta.

“Gubitak okusa neurološki je znak, ali to mi nije jasno jer je dalek put od okusnih pupoljaka do mozga”, govori Kostović i ističe da će trebati puno istraživanja da bi se utvrdilo kakve će posljedice na mozak ostaviti COVID. “To se ne može otkriti na brzinu”, kaže akademik i upozorava da je iz tiska povučeno 30 posto radova upravo zato što su objavljeni na brzinu. Uvjeren je da će Amerikanci prvi objaviti relevantne radove o tome jer imaju sto milijuna zaraženih i vrhunske znanstvenike.

Neuroznanstvenik, akademik Ivica Kostović (77), počasni ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga, redoviti profesor neuroznanosti u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, i dalje se bavi znanošću u miru svog doma, u kojem mu nedostaje druženje s unucima, i na Institutu za mozak, ali nikamo drugdje ne izlazi. Kostović se usavršavao na vodećim sveučilištima u SAD-u i postdoktorirao na Sveučilištu Johns Hopkins, a bio je i konzultant na Yaleu.

Živite li vi isto kao i prije pandemije?

Nikamo nisam izlazio ni proljetos, osim u šetnju, a na tome su inzistirali i moji suradnici na Institutu za mozak i Medicinskom fakultetu, na kojem je nastava bila online. Ipak, to mi je bilo najproduktivnije razdoblje jer sam objavio četiri znanstvena rada u vodećim inozemnim časopisima. No ovaj drugi val nije prošao glatko: najprije su mi unuci bili u samoizolaciji, a dvoje kolega s fakulteta umrlo je od COVID-a.

Ljudi moraju znati da druženje sada donosi više štete nego koristi. Nije ni meni lijepo to što supruga i ja ne viđamo unuke, a ne znamo koliko ćemo još živjeti

Kako koronavirus utječe na mozak?

Prve radove o tome objavili su Kinezi, koji tvrde da su dobili mikro promjene u 50 posto slučajeva u moždanoj cirkulaciji. Na krovu nosne šupljine nalaze se izdanci živaca mozga, prvi neuron njušnog puta i njegovi izdanci su u gornjem dijelu njušne regije nosne šupljine i tim putem virus ulazi u mozak. Kinezi su pokazali da virus zahvaća i oštećuje posebno one dijelove mozga koji primaju informacije preko sinaptičkih veza od njušnog puta. Gubitak okusa neurološki je znak, ali to mi nije jasno jer je dalek put od okusnih pupoljaka do mozga. Ne znamo kako se virus širi u mozgu i hoće li ostaviti posljedice. Trebat će za to puno istraživanja i znat ćemo to tek za 20 godina. Danas se zna da se alzheimer razvije u starijoj dobi, a prvi znakovi te bolesti mogu se analizom magneta naći već 20 godina prije i tako je i kod drugih neurodegenerativnih bolesti. Ne mogu se posljedice COVID-a na mozak otkriti na brzinu, iz tiska je povučeno 30 posto radova jer su na brzinu objavljeni. Amerikanci će prvi objaviti relevantne radove jer imaju sto milijuna zaraženih i vrhunske znanstvenike.

COVID utječe i na mentalno zdravlje, 50 posto američke populacije, prema nekim istraživanjima, ima neki oblik mentalnih tegoba kao posljedicu pandemi-je. Neki ne viđaju članove obitelji, neki se osjećaju osamljeno, čovjek u dijelu mozga inzula ima osjećaj za sigurnost, a nevidljivi neprijatelj kao informacija ulazi preko milijuna naših neurona u mozak i izaziva strah i nesigurnost.

Jeste li zadovoljni funkcioniranjem mozga hrvatskih građana u krizi?

Većina građana ima umjeren pristup, ne daju da ih kriza natjera na abnormalno ponašanje, ali nezadovoljan sam pristupom krizi dijela građana, posebno mlađih. Mlađi su odrasli u relativno dobrim okolnostima, neki od njih imaju negativne stavove prema mjerama i nisu svjesni opasnosti koju svojim ponašanjem čine. Oni koji se ne drže mjera moraju shvatiti da ugrožavaju zdravstveni sustav, a time i tuđe i svoje zdravlje. Premalo se spominje da zakon nalaže mjere u slučaju epidemije i da zakonski odgovara svatko tko ih krši.

Ali kad nema kažnjavanja, može se očekivati da se ljudi neće držati mjera…

Mozak funkcionira na principu nagrade i kazne i složeniji je od svemira kakvog poznajemo, no na kraju čovjek svemu kaže ,,da“ ili „ne“. Strože mjere su besmislene ako nema kažnjavanja za njihovo kršenje. U Australiji su građanima rekli da će imati ljepši Božić ako se nekoliko tjedana drže strogih mjera, a kod nas je poslana poruka da nam je nagrada to što nećemo gospodarski kolabirati, što je preopćenita tvrdnja. Čovjek je socijalno biće, ali u ovim okolnostima mora prepoznati da je šteta od druženja veća nego korist, jer ako zdravstveni sustav bude preopterećen zaraženima, možemo doći u situaciju da neće biti nikakvih zahvata i dijagnoza i da će ljudi umirati i od obične infekcije.”, kazao je akademik Kostović.

Istaknuo je i veliku važnost psihijatara koji su važnu ulogu imali i u Domovinskom ratu.

“Kod nas psiholozi funkcioniraju kao novi psihijatri. Naravno da treba i njihovo mišljenje uvažiti, ali kad je riječ o abnormalnom ponašanju kao što je ugrožavanje drugoga, psihijatri su pozvaniji o tome govoriti i bolje znaju formulirati poruke. Psihijatri bolje razumiju koji su to strahovi koji u čovjeku ne smiju prevladati, a koje mjere opreza čovjek mora imati. Mi smo u Domovinskom ratu, uz psihologe, u svakoj županiji imali psihijatre za psihosocijalnu pomoć, koji su radili s povratnicima s bojišta, s obiteljima nestalih, s prognanicima.”

Do jučer smo se ubrajali u zemlje s najliberalnijim mjerama iako liječnici i znanstvenici već tjednima traže strože mjere?

“Kao liječnik postrožio bih kontrolu postojećih mjera i, ovisno o kretanju broja zaraženih i umrlih, uveo još neke strože mjere. Možemo govoriti o tome jesmo li zakasnili sa strožim mjerama, ali je problem i to što se ljudi ne drže mjera. Tko normalan danas ide u zatvorene kafiće! Američko istraživanje pokazalo je da je u krizi poraslo povjerenje ljudi u medicinu, koje je sada dvaput veće nego u znanost. COVID se ne može gledati samo kao na virusnu bolest koju uzrokuje molekula RNA, s kojom virus preko tzv. viriona prodire u stanice. Ni znanstvenici sada ne znaju što sve taj virus radi, a medicina je ta koja spašava ljude. Infektolog i profesor emeritus Baršić sada iz mirovine pomaže u COVID-bolnici u Dubravi. U javnosti se treba više čuti glas infektologa, imunologa, anesteziologa, intenzivista, virusologa poput profesora Jonjića.”

Naglasio je kako u priču o pandemiji trebaju biti uključeni znanstvenici svih struka, a pojasnio je i zašto.

U medije se stalno pozivaju jedni te isti znanstvenici koji samo govore o RNA molekuli i cjepivu koje neće doći prije proljeća, a ne bave se virusima, nisu ni epidemiolozi, ni infektolozi, ni anesteziolozi, ni imunolozi. Ne zanimaju me imena, ali zar u Dnevniku treba pola sata govoriti o cjepivu koje će doći na proljeće. Pozdravljam napor znanstvenika da se pridruže borbi protiv COVID-a i pomognu savjetima i edukacijom, ali ne i da neki govore o stvarima kojima se nikad nisu bavili. U borbu protiv COVID-a trebaju biti uključeni znanstvenici svih struka.”

Prošli tjedan svjedočili smo Koloni sjećanja u Vukovaru; tek se sad javno govori o 400 djece ubijene u Domovinskom ratu?

Popis civilnih žrtava rata i djece objavljen je 1992. i u mojoj knjizi na engleskom, ali da, iako je to sve objavljeno, ne govori se o tome. Ogorčen sam kad kažu „to je bilo, danas više nije“. Moja kći i danas ima gelere jer su je pogodila dva zvončića dok je išla na fakultet i kako mogu reći „to je prošlo pa ćemo zaboraviti“ kad i danas ti geleri u njoj postoje, kad zbog njih ne može pratiti svoje zdravstveno stanje na magnetu. Nakon ranjavanja imala je dvije teške operacije. Gelere nije zaboravila: kad god eksplodiraju petarde, ona se trgne. Isto tako, ne možeš reći onom tko nije našao nestale članove obitelji „to je prošlo, to je sjećanje“, jer to je sjećanje za većinu drugih, a za njih nije. Kardinal Kuharić jednom mi je rekao: „Mir mora biti pravedan i tolerancija mora biti pravedna.“ Inače mogu tolerirati i nešto što nije dobro i da pokraj mene živi zločinac. Ne, ja moram imati povjerenja da taj čovjek neće više počiniti zločin i da istinski razumije ono što je učinio.”

Bili ste i predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, možete li ga usporediti s nasljednicima?

Tuđman je neponovljiv, ali neponovljive su i okolnosti u kojima je vodio zemlju i ne može se to uspoređivati s onima nakon njega. Znao je da se za Hrvatsku mora izboriti demokratskim putem i da narod to želi, i pritom je poštovao sve međunarodne ugovore. I nakon pada Vukovara Europa i SAD još su vjerovali u opstanak Jugoslavije jer im nije odgovarao raspad te države. Tuđman je to znao, ali mu je ispred svega bio interes hrvatskog naroda i kako da Hrvatska prođe sa što manje žrtava u ratu. Imao je i svojih grešaka, ali tko danas gleda greške Lincolna i Washingtona.”, zaključio je akademik Ivica Kostović.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Večernji list