Novo istraživanje provedeno u Izraelu pokazalo je da su oporavljeni pacijenti boljeg zdravstvenog stanja nego cijepljeni – iako cjepivo može osnažiti prirodni imunitet
Nedavno istraživanje o imunitetu i koronavirusu provedeno u Izraelu pokazalo je da osobe koje su prethodno bile zaražene ovim virusom steknu značajno snažniji i dugotrajniji imunitet od onog koji slijedi nakon cijepljenja, donosi israelnationalnews.com.
Ovo retrospektivno istraživanje, bazirano na promatranju, koje je provela zdravstvena organizacija Maccabi Healthcare Services u suradnji sa Sveučilištem u Tel Avivu i Sveučilišnom bolnicom Ashdod, usporedilo je tri grupe izraelskog stanovništva: ljudi koji se su cijepili, a nikad nisu bili zaraženi SARS-CoV-2 virusom, ljudi koji su prethodno bili zaraženi i nisu primili cjepivo, te ljudi koji su prethodno bili zaraženi ovim virusom i potom se cijepili nakon oporavka.
Istraživanje je pokazalo da je prirodni imunitet snažniji i dugotrajniji od onog stečenog cijepljenjem, no također je istaknuto da je jedna doza cjepiva dovoljna u pružanju dodatne zaštite od delta-varijante za one koji su se oporavili od virusa.
Za analizu u ovom istraživanju korišteni su anonimni podaci iz Elektronske zdravstvene baze podataka, koja sadrži podatke 2.5 milijuna ljudi u Izraelu, iz perioda od 1. ožujka 2020. godine do 14.kolovoza 2021. godine.
Istraživanje je grupiralo ispitanike u različite kategorije ovisno o statusu cijepljenja i prethodne zaraze, uzimajući u obzir demografske faktore koji uključuju dob, spol, mjesto boravišta, kao i vrijeme zaraze ili cijepljenja.
U prvoj su analizi, koja je usporedila samo prirodni imunitet s onim koji je stečen cijepljenjem među onima koji su se cijepili, a da prethodno nisu bili zaraženi SARS-CoV-2 virusom, proučavali dvije kategorije od 16 215 osoba, jednake dobi, spola, mjesta boravka i vremena zaraze ili cijepljenja.
Ovaj je model pokazao ukupno 256 slučajeva zaraze, od čega je 238 slučajeva bilo „probijajuće zaraze” (zaraza koja se javlja i nakon cijepljenja) cijepljenih koji nisu prije bili zaraženi, dok je 19 slučajeva ponovno zaraženo među onima koji nisu cijepljeni, a prethodno su bili zaraženi. Uz mogućnost i drugih oboljenja, ustanovljeno je da su osobe koje nisu bile prethodno zaražene, a koje su se cijepile, imale 13 puta veću šansu da budu zaraženi nego oni koji su već bili zaraženi.
Od 199 simptomatičnih slučajeva, 191 bio je među cijepljenima, a samo njih 8 među prethodno zaraženima. Uz mogućnost i drugih oboljenja, istraživanje je pokazalo da su cijepljene osobe imale 27 puta veću šansu za simptomatičnu zarazu virusom u usporedbi s onima koji su već bili jednom zaraženi.
Sveukupno je zabilježeno devet slučajeva hospitalizacije, od čega je osam bilo iz grupe cijepljenih koji nisu prethodno bili zaraženi, i samo jedan iz prethodno zaraženih. Smrtnih slučajeva nije bilo ni u jednoj skupini.
Istraživanje je također usporedilo dvije grupe od po 14 029 ispitanika – jednu u kojoj su ispitanici bili prethodno zaraženi, ali nikad cijepljeni, i drugu u kojoj su bili prethodno zaraženi te potom cijepljeni s jednom dozom cjepiva.
Ovaj model je pokazao da je jedna doza cjepiva gotovo upola smanjila rizik od ponovne zaraze, gdje su prethodno zaraženi cijepljeni ispitanici imali rizični faktor od 0.53 u usporedbi s prethodno zaraženim necijepljenim ispitanicima.
Ipak, pokazalo se da cjepivo ima manji utjecaj na smanjenje rizičnog faktora kad je u pitanju simptomatično oboljenje.
16 ispitanika iz grupe koja je preboljela virus i bila cijepljena prijavili su simptomatičnu ponovnu zarazu, u usporedbi s 23 ispitanika iz grupe koja nije cijepljena. Jedan necijepljeni pacijent je bio hospitaliziran, te nijedan iz grupe koja je preboljela virus i bila cijepljena.
Uz mogućnost drugih oboljenja, istraživanje je otkrilo da su ispitanici iz grupe koja je prethodno preboljela i kasnije bila cijepljena imali rizični faktor od 0.65, ili 65% naspram rizika necijepljenih ispitanika koji su prethodno preboljeli virus, kad su u pitanju simptomatični slučajevi virusa.
Istraživači su prilikom proučavanja utjecaja delta-varijante virusa zaključili da „prirodni imunitet pruža dugotrajniju i snažniju zaštitu protiv zaraze, simptomatičnog oboljenja i hospitalizacije pri pojavi delta-varijante SARS-CoV-2, u usporedbi s imunitetom nakon primljene dvije doze BNT 162b2 cjepiva.”
No, kako dodaju, jedna doza cjepiva naizgled osigurava zaštitu jednaku onoj kod prethodno zaraženih.
„Ponajprije, osobe koje su prethodno bile zaražene virusom SARS-CoV-2 i primile jednu dozu BNT162b2 cjepiva dobile su dodatnu zaštitu protiv delta-varijante virusa. Dugoročna zaštita treće doze cjepiva, koja je nedavno krenula u Izraelu, još uvijek nije istražena.”
Istraživanje je pokazalo da bi se snažnija i dugotrajnija zaštita imuniteta u ispitanika koji su bili prethodno zaraženi i preboljeli virus „mogla objasniti snažnijom reakcijom imuniteta na SARS-CoV-2 proteine nego imuniteta generiranog cjepivom koje stvara imunološku aktivaciju proteina antitijela”, no dodaju da „ovo ostaje na razini hipoteze”.
Istraživanje je potvrđeno podacima prikupljenim početkom godine u izraelskom ministarstvu zdravstva, a koji uspoređuju vjerojatnost ponovne zaraze tijekom četvrtog vala pandemije s vjerojatnošću „probijajućih” zaraza među cijepljenom populacijom.
Izraelska televizijska kuća Channel 13 izvijestila je kako podaci prikazani Ministarstvu zdravstva u srpnju pokazuju da cijepljene osobe imaju 6.72 više vjerojatnosti za zarazu virusom nego oni koji su već bili zaraženi, iako nije uočena razlika između cijepljenih pacijenata koji nisu bili zaraženi virusom i onih koji jesu, prilikom čega se druga moguća oboljenja nisu uzimala u obzir.
Prethodno istraživanje, provedeno u Clevelandu, Ohio, pokazalo je da cijepljenje u oporavljenih SARS-CoV-2 pacijenata ima vrlo malo ili nikakvog povoljnog učinka na njihovo zdravlje.
Prevela i uredila: Ornela Findrik
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
