Vladavina i upravljanje putem straha stara je kao povijest čovječanstva. Naime, paradoksalno je da je strah od korone virusa uspio tamo gdje su propali svi alter-globalistički, anti-sistemski i protukapitalistički pokreti: blokada globaliziranog ekonomskog sustava, zaustavljanje kretanja ljudi i robe, kolaps financijskih tržišta. Međutim, taj opći kolaps ide u suprotnom smjeru od emancipacijskih i slobodarskih projekata, jer u jeku pandemije kolektivna psihoza i strah su stvorile pretpostavke za bio-političku i medicinsku vladavinu, jačanje izvanrednih mjera nadziranja, uništenje društvenosti, širenje međusobnog nepovjerenja, širenje anksiozno-kompulzivni konzumerizma, pogoršana mjerama izolacije. Ključno je pitanje koje će biti političke i društvene posljedice izlaska iz ove sanitarne krize?, piše Jure Vujić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Naravno, nema sumnje da je zaustavljanje širenja visoko zaraznog virusa, putem mjera samoizoliranja učinkovita mjera, posebno u doba globaliziranog protoka kontakata među ljudima. Isto tako je očigledno i neosporno da su restriktivne mjere protiv stanovništva, zbog straha od generalizirane epidemije, često i protu-ustavne i suprotne temeljnim ljudskim pojedinačnim slobodama : zatočenje kod kuće (karantena), zabrana napuštanja mjesta prebivališta., itd…
(…)
U ime učinkovite borbe protiv koronavirusa sve se države natječu u provedbi generaliziranog i individualiziranog nadzora stanovništva. Kina poznata po autoritativnim modelom, je prednjačila u eksperimentiranju nadzora građana, i uspjela kontrolirati svakog pojedinca svakodnevno u realnom vremenu kroz obvezu geolociranja pametnog telefona i izravnog “dijaloga” s vlastima. Kineske vlasti, su već krajem veljače u partnerstvu sa digitalnim divom Alibabom, dogovorili taj model individualnog nadziranja u obliku nove aplikacije koji nalikuje na digitalnu diktaturu. Svaki korisnik-građanin ima barkod u tri boje: crvena, koja mu onemogućuje da dva tjedna napušta svoj dom; žuta, koja mu nalaže karantenu za sedam dana; zelena, koja mu jamči slobodu dolaska i odlaska. Navedeni barkodovi, “bljeskaju” na ulazima trgovina i javnog prijevoza, i omogućuju geolociranje građanina, a prema New York Timesu, informacije prikupljene aplikacijom šalju se policiji.
(…)
U Europi, većina europskih zemalja, Francuska, i Njemačka implementiraju svaki na svoj način (na dobrovoljnoj osnovi ili proizvoljno), oblik digitalne kontrole. Metoda nadziranja „backtrackinga“ koja se koristi za praćenje putovanja pojedinaca pomoću podataka geolokacije, mogla bi i nakon kraja sanitarne krize omogućiti nadziranja putovanja i kretanja građana. Washington Post izvijestio je da je vlada SADa razgovarala s Facebookom, Googleom i drugim velikim kompanijama, kao i sa zdravstvenim stručnjacima, o tome kako se može upotrijebiti američke geolokacijske podatke u borbi protiv koronavirusa.
Na razini EU, na djelu je isti scenarij a Europski povjerenik za unutarnje tržište nedavno se sastao sa šefovima najvećih europskih telekomunikacijskih operatera, uključujući Orange, Deutsche Telekom, Telecom Italia, i Vodafone. koji su pozvani na brzu suradnju, pružanje i razmjenu anonimnih i objedinjenih podataka.
Globalni nadzor već postoji i ne pripada « teoriji zavjere » a službeno je priznat od svih mainstream medija i analitičara nakon, nakon što je zviždač Edward Snowdena predočio javnosti tajne dokumente o velikog broju tajnih projekata nadziranja NSA, što je uzrokovalo veliku političku raspravu 2013. oko pitanja prava na privatnost građana u numeričko doba. Nakon uspostave 1971. mreže za globalno nadziranje pod imenom Echelon, Snowden razotkriva i druge programe globalnog nadzora poput PRISM, XKeyscore i Tempora koji unutar strateške suradnje između zapadnih sila , SAD, i tzv. « Five Eyes” (Australija, kanada, Novi Zeland, velika Britanija i SAD. nastoje prikupljanjem i razmjenom informacija postignuti « totalnu spoznaju informacija » (Total Information Awareness), putem kontrole interneta i analitičkih mreža poput Boundless Informant. Sanitarna kriza koronavirusa je u tom kontekstu dobra prilika za nadogradnju sustava globalne kontrole.
Kao što je to slučaj kod uzgoja kokoši i prasadi koji su čipirane radi veterinarskog praćenja i mikročipiranje kućnih ljubimaca, pitanje je vremena kada će se građani čipirati s elektronskim ADN čipom koji su već izradili istraživački epidemiološki Instituti kojim se može detektirati Virus u 24 sata. Dakle, može se olako zaključiti da i dalje ostaje rizik da bi se tehnike masovnog nadzora mogle razviti i nastaviti bez ikakve demokratske kontrole, čak i nakon zdravstvenih kriza, uspostavljajući novu normalnost generaliziranog globalnog nadzora koji je već aktivan i na djelu u sklopu pojačanog nadzora u borbi protiv terorizma. Riječ je o Orwellovskoj distopiji koja postaje stvarnost.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
