Naš ugledni znanstvenik dr. Ivan Đikić koji radi u Njemačkoj komentirao je stanje s epidemijom Covida-19 u RH (i šire) i njegov je komentar prenio Jutarnji list: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dikic-tvrdi-da-nikada-nije-trazio-lockdown-kaze-i-da-je-najavom-uvodenja-covid-potvrda-stvorena-panika-15119961.
Kolega Đikić većinom je govorio stvari koje govori i ministar dr. Beroš i njegovi suradnici u Stožeru, što je točno i korisno. Međutim, dvije stvari nije rekao dovoljno točno.
1) Smrtnost po milijun stanovnika je dvojbena mjera sudara učinka bolesti i učinka liječenja; bolji pokazatelj je višak smrtnosti (usporedba smrtnosti s onom u godinama prije pandemije). Naime, u različitim zemljama ljudi i inače umiru po nejednakoj stopi (na milijun stanovnika u godini dana), zbog razloga koje ovdje ne mogu nabrajati. Također, ne može se znati je li čovjek umro OD Covida ili SA Covidom i zato je „višak smrtnosti“ najpoštenija i najtočnija mjera učinka bolesti i učinka liječenja (i prevencije). Po tome je Hrvatska glede Covida bolja od Slovenije i Mađarske.
2) Nije točno da su protutijela glavni pokazatelj imunosti za virusne bolesti! Tko to kaže ne razumije ni evolucijski razvoj imunosti niti imunologiju: MHC-spregnuto prepoznavanje, tj. sudjelovanje antigena tkivne podudarnosti (engl. major histocompatibility complex, MHC) u prepoznavanju tuđih antigena dokazuje evolucijsko podrijetlo i način i svrhu djelovanja stanične imunosti (borbu protiv virusa bijelim krvnim stanicama, limfocitima). Antigen je u načelu bjelančevina koja može izazvati imunoreakciju. Antigeni MHC su tjelesne tkivne bjelančevine (različite u svih ljudi) u sklopu kojih se stanicama obrane organizma (limfocitima) predočavaju svi tuđi antigeni koji dospiju u organizam (dakle i virusni antigeni). Funkcija stanične imunosti u virusnim infekcijama je ubijanje zaraženih stanica vlastitog organizma (https://kamenjar.com/cijepljenje-i-domoljublje/). Signal da se radi o „tuđem antigenu na vlastitoj stanici“ donose antigeni MHC, a signal da je stanica zaražena donosi (s njom združeni) virusni antigen. Stanična imunost (otpornost) ima vrlo dugu memoriju, tj. pamćenje susreta s tuđim antigenom, i posljedično jaku obrambenu reakciju kad on ponovno dospije u organizam.
Tvrdim: kad čovjek koji je prebolio Covid ima nula protutijela u plazmi, još uvijek je visoko otporan na virus! Kad virus dođe u njega on će reagirati po sekundarnom tipu reakcije – jako, jer je „upamtio“ prvi susret a virusnim antigenima. Na staničnoj razini, bit će to diferencirani limfociti T koji su već „naučeni“ da prepoznaju MHC+virus. Dokaz da je tomu tako su i istraživanja koja su pokazala da ljudi koji su preboljeli prvi SARS virus, onaj od prije skoro 20 godina, imaju i da dalje snažnu staničnu reakciju na taj virus. Na virus reagiraju i memorijski limfociti B kad ponovno dođu u dodir s virusom. To znači da u tijelu ne mora stalno biti protutijela da znamo da će se i ona brzo stvoriti pri novom susretu s tuđim antigenom.
Problem je u tome što je količinu protutijela u plazmi lako, a staničnu imunost ubilačkih limfocita T, jako teško izravno mjeriti. Pa se ljudi nastoje ravnati po protutijelima, što razumijem. Ali pritom se ne smije ići predaleko, jer, kao što sam rekao, imunost (imunološka memorija u onih koji su bolest preboljeli) postoji i kad im protutijela nestanu iz krvi.
Što treba raditi? Ono što kažu dr. Beroš i njegovi suradnici.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
