Danas slavimo svetoga Justina, starokršćanskog filozofa, crkvenog oca, apologet i mučenika. Rodio se godine 103. u rimskom naselju Flavia Neapolis (danas Nablus u Palestini). Učeni filozof platonskog smjera, postao je kršćanin oko 130. godine.
Neumorni tražitelj potpune istine, povukao se na samotno mjesto kraj mora u nadi da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu je otkrio da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću.
Justin se tada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su utjecali i kršćani, s kojima je dolazio u dodir, posebno junaštvo i vjera mučenika. Djelovao je u Efezu i Rimu, gdje je osnovao filozofsku školu.
U sačuvanim djelima dao je važna svjedočanstva o prvoj Crkvi i uveo grčku filozofsku terminologiju. Sačuvane su dvije „Apologije“ upravljene rimskim carevima i vlastima te „Dijalog s Trifonom“ (židovskim rabinom). Vješt pisac i govornik, raspravljao je s poganima i pisao braneći kršćansku nauku kao „jedinu istinitu filozofiju“.
Čitav Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, predstavlja svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji je Justina optužio da želi srušiti rimsku vlast.
Justin je bačen u tamnicu sa šestoricom svojih učenika, a mučeničku smrt podnijeli su 165., za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Bičevani su, a potom im je odrubljena glava. Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.
