Za vrijeme bivše države Jugoslavije reprezentacija bila sastavljana favoriziranjem nogometaša Crvene zvezde i Partizana. Bezbroj puta žalili su se iz Hajduk i Dinamo, ali i klubovi iz drugih republika zbog zapostavljanja njihovih igrača.
Jedan od najvećih nogometnih trenerskih genija shrvatskog prostora, Ante Mladinić-Biće, usudio se napraviti nešto što je tada izgledalo kao znanstvena fantastika: u reprezentaciju Jugoslavije nije pozvao nijednog igrača Crvene Zvezde i Partizana!
Naime, 1976. godine u sklopu kvalifikacija za odlazak na završnicu Europskog prvenstva Jugoslavija je u gostima igrala protiv tada jakog Walesa koje su predvodile zvijezde Premier lige, John Toshack i Terry Yorath. U prvoj utakmici u Zagrebu Jugoslavija je svladala Wales s 2-0, a u drugoj utakmici Walesu je bila potrebna uvjerljiva pobjeda kako bi prošao dalje, no do pobjede nije došao jer je utakmica završila bez pobjednika 1-1. U vulkanskoj atmosferi Ninian park stadiona, pred četrdesetak tisuća vatrenih navijača izabranici Ante Mladinića, bez ijednog igrača iz Crvene zvezde i Partizana, odigrali su sjajnu utakmicu.
Mladinić je reprezentaciju sastavio od sedam igrača Hajduka, dva igrača mostarskog Veleža, te s po jednim iz Željezničara i Olimpije.
Sastav je izgledao ovako: Marić (Velež), Mužinić (Hajduk), Hadžiabdić (Velež), Buljan (Hajduk), Katalinski (Željezničar), Šurjak (Hajduk), Žungul (Hajduk), Oblak (Hajduk), Đorđević (Hajduk) Jerković, (Hajduk), Popivoda (Olimpija)
Jugoslavija se tako kvalificirala među četiri najbolje europske momčadi, a nakon utakmice navijači Walesa provalili su u teren pokušavajući dohvatiti gotujuće igrače i njemačkog suca Golocknera. Naposljetku, Glocknera je 16 policajaca pratilo pri izlasku sa stadiona. Zbog svih tih nereda Uefa je za sljedeće kvalifikacije za europsku smotru 1980. u Italiji reprezentaciju Walesa – diskvalificirala.
Bez obzira na ostvaren uspjeh trenera Antu Mladinića pri povratku dočekale su kritike, jer se usudio napraviti neuobičajen potez – sastaviti državnu reprezentaciju bez ijednog igrača iz beogradskih klubova.
Ante Mladinić rođen je 1. listopada 1929. u Splitu, a nogomet je igrao u Hajduku. Iako nije napravio veliku igračku karijeru, utkao je pet nastupa i jedan pogodak u osvajanju državnog prvenstva Hajduka 1952. godine. Ukupno je za “bile” igrao 136 puta, uz 43 pogotka. Nakon toga, igrao je za zagrebačku Lokomotivu.
Mnogo veća bila je Mladinićeva trenerska karijera. Vodio je juniore Hajduka, beogradski Partizan (1977-78. prvak Jugoslavije, pobjednik Kupa Mitropa), Hajduk (1980-82.), radio u Francuskoj u Bordeauxu (1985-89.), a završio je radni vijek u omladinskom pogonu Zagreba.
Vrhunac karijere je vođenje državne reprezentacije, i to u dva navrata. Od 1974. do 1976. vodio je reprezentaciju bivše države na Europskom prvenstvu, i na završnici u Beogradu i Zagrebu, gdje je Jugoslavija čiju su okosnicu činili igrači Hajduka, tek u produžecima izgubila finale EP.
Ostao je zapamćen kao dobar, duhovit i radišan čovjek, omiljen u društvu i cijenjen među kolegama. Prije svega bio je genijalni trener inovator. Prije nego je umro 2002. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
