Nakon primirja s Sovjetskim Savezom čije snage su ušli u Bugarsku 1944. godine, osnovana je nova komunistička vlada i uhićeni su članovi Regentog vijeća. Premijer Filov i 22 druga javna dužnosnika te večeri su bili osuđeni na smrt od strane tzv. “Narodnog suda” i 1. veljače 1945. godine pogubljeni strijeljanjem na groblju u Sofiji.
Majka princa Kirila, Marija Lujza od Bourbon-Parme, pripadala je izrazito pobožnoj katoličkoj obitelji, pa je tako i odgojila sina princa Kirila.
Na današnji dan 1945. godine smaknuli su komunisti princa Kirila od Bugarske. On je bio stric tadašnjeg bugarskog kralja Simeona, za vrijeme čije je maloljetnosti vršio funkciju namjesnika (regenta). Radilo se o prilično sličnoj situaciji kakva je postojala u Kraljevini Jugoslaviji pred izbijanje Drugog svjetskog rata, gdje je knez Pavle bio namjesnik (regent) svom malodobnom nećaku Petru II. Karađorđeviću. Princ Kiril pripadao je njemačkoj dinastiji Sachsen-Coburg-Gotha.
Zanimljivo je da je princ Kiril po vjeroispovijesti bio katolik. Naime, i njegov otac (prvi bugarski kralj Ferdinand) i njegova majka bili su katolici. Dapače, njegova majka – Marija Lujza od Bourbon-Parme – pripadala je izrazito pobožnoj katoličkoj obitelji među čijom su djecom bile čak tri časne sestre. Prvi bugarski kralj Ferdinand, Kirilov otac, odlučio je da će se Kirilov najstariji brat – prijestolonasljednik Boris – preobratiti na pravoslavlje radi boljih odnosa s Bugarima i Rusima. Ipak, sva ostala djeca, uključujući Kirila, ostala su katolicima.
Pri kraju Drugog svjetskog rada, upravo na današnji dan 1945. godine, komunisti su po brzom postupku osudili i smaknuli princa Kirila, a osim njega smaknuli su i nekadašnjeg bugarskog premijera Bogdana Filova te generala Nikolu Mihova. Kirilov nećak – kralj Simeon – otišao je u egzil (imao je samo 3 i pol godine), a monarhija je u Bugarskoj ukinuta. Simeon se u domovinu vratio tek 1996. godine, a uspio je zatim postati čak i premijerom te države.
