Josip Senić, rođen 18. ožujka 1936. u Novoj Gradiški, još kao maloljetnik postao je član organizacije Hrvatski nacionalni pokret i tako došao u sukob s jugokomunističkom vlašću. Godine 1956. bio je osuđen na dvije godine uvjetne kazne zbog neprijateljske djelatnosti.
Senić je 1957. godine pobjegao u Italiju, a odatle je odselio u Australiju, gdje je pristupio skupini mladih hrvatskih emigranata koja je osnovala HRB, u kojemu je zauzeo jednu od vodećih dužnosti. Nakon nestanka Geze Paštija, Senić je 1965. godine došao u Europu da nastavi tamo gdje je Pašti stao.
U dosjeu Josipa Senića, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, stoji: “29. 5. 1969.: Konzultacija u Osijeku po pitanju operativno – tehničkih mjera prema Seniću. Prisutan S.Š. Osnovni zadatak: likvidacija kao jedina ispravna mjera. U tu svrhu radi se na pronalaženju pogodne osobe. Ima se u vidu mogućnost veze “Prijatelj” iz Australije. Spremni smo ga najljepše primiti i osigurati ugodan boravak…”.
Zatim: “Osijek, 2. 3. 1971. Neposredno u vezi s ciljem obrade – izvršenje specijalnog zadatka – angažiramo se na pronalaženju podesne osobe za izvršenje ovoga zadatka. Prethodna kombinacija s vezom “Prijatelj” je u toku. “Prijatelj” se sada nalazi u SR Njemačkoj. Operativni radnik D.I:” (Napomena: iz citata izostavljena puna imena i prezimena te dani samo inicijali.)
Kad je 10. ožujka 1972. upravitelj dotične gostionice u Wieslochu kod Heidelberga ušao u sobu u kojoj je Senić spavao, zatekao je Senića mrtvog, s prerezanim grkljanom i dva metka u glavi. Nakon što je ubio Senića, ubojica je pregledao njegove stvari i neke dostavio centrali hrvatske Udbe u Zagrebu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
