Hrvatska se 10. prosinca 1999. godine oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje.
„Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima... Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.
Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.“, rekao je proročki krajem 1996. u zračnoj luci Pleso predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Premda je u to vrijeme u mnogim medijima ova izjava predsjednika Tuđmana naišla na podsmijeh ili čak ruganje (kao dio specijalnog rata), danas nakon gotovo 20 proživljenih posttuđmanovskih godina, pokazala se više nego proročkom i istinitom. Nedostatkom lustracije i aktivne borbe protiv izvrsno umreženih struktura iz bivšeg komunističkog sustava došlo je do apsurdne situacije da su vodeće intelektualno, moralno, gospodarsko i političko vodstvo u Hrvatskoj, gotovo posve, preuzeli upravo oni na koje je ukazivao i pokojni predsjednik. Treba priznati, posljedica je to i politike pomirbe koju je on sam aktivno zagovarao i provodio, a koju su u ratno vrijeme objeručke prihvatili upravo oni koji su nakon Tuđmanove smrti posve preuzeli sve bitne sastavnice društva i velikih političkih stranaka, sudstva, medija, sveučilišta, nevladinih udruga, javne televizije i dr.
Danas 20 godina kasnije Hrvatska i dalje stenje pod čizmom „zelenih i žutih vragova“, koja je zacementirana nakon smrti Franje Tuđmana koalicijom i pobjedom SDP-HSLS koja je uz podršku Stjepana Mesića gotovo posve demontirala sve simbole hrvatske državnosti i uspomene na veliku pobjedu u Domovinskom ratu. Takvu politiku koja se medijskom harangom nazvala ‘detuđmanizacijom’ nastavio je i Sanaderov HDZ, a Hrvatska je tonula sve više u tamu i laž svake vrste, posebice u demoniziranju hrvatskih branitelja, Domovinskog rata i predsjednika Tuđamana. I sam HDZ se praktično odrekao, premda ne i deklarativno, ostavštine svog prvog predsjedinka.
Tek oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Čermaku pnovono je došlu u središte javnosti sjajna pobjeda u Domovinskom ratu, junaštvo hrvatskih vojnika i časnika, te pozitivna ostavština Franje Tuđmana.
Ipak, i danas u Hrvatskoj, u njezinim političkim strankama, na javnoj televiziji, medijima osjeti se više nego jasno vonj „zelenih i žutih vragova“ i „lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.
Ovoj generaciji Hrvata ostaje u nasljedstvo ostvariti sve ono što prvi predsjednik Hrvatske nije uspio, nije htio ili nije smio s obzirom na okolnosti, sasvim svejedno, te u punini realizirati Hrvatsku kao državu u kojoj će svi Hrvati i ljudi zadovoljno živjeti bez utega (lažirane) opterećujuće prošlosti, umreženih ostataka propalog sustava, neefikasnog pravosuđa i nejednake pravde, bez korupcije, bez mržnje na vlastitu domovinu, jednakog pijeteta za sve žrtve i ljude, državu u kojoj će istina, pravda i čovjek biti na prvom mjestu kao svjetlo današnjega svijeta.
Ne sumnjamo da je takvu Hrvatsku upravo želio i Franjo Tuđman.
A jedno dr. Franji Tuđmanu nitko ne može poreći – utemeljitelj je nove hrvatske države. Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske i nacionalne pomirbe svojih Hrvata.
