Danas s velikom radošću u srcu slavimo spomendan hrvatskog blaženika Ivana Merza, velikog apostola-laika Crkve u Hrvata.
Rodio se u 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci kao sin austrijskog časnika, upravnika banjalučke željezničke postaje i majke Židovke.
Gimnaziju je završio u rodnom gradu, godine 1914. pozvan je u vojsku i do kraja I. svjetskog rata boravio na talijanskoj bojišnici. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima, probudio je njegovu vjeru i učvrstio kršćanski pogled na svijet.
Po završetku rata, od 1919, studirao je književnost u Beču i Parizu, a doktorirao je 1923. u Zagrebu. Predavao je francuski jezik i književnost u nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, a privatno je studirao kršćansku filozofiju i teologiju.
Jedan je od pokretača i dužnosnika Katoličke akcije, Hrvatskog orlovskog saveza i Hrvatskog katoličkog pokreta, promicatelj društvenih aktivnosti katoličkog laikata. Bio je primjer i simbol moderne svetosti, ljubavi prema bližnjem, istinske dobrote i požrtvovnog darivanja, jedan od najvećih pobornika liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Kao duhovni pisac bavio se književnim i crkvenim temama u duhu obnove.
Bio je veliki pokretač i zagovaratelj katoličke obnove među hrvatskom mladeži između dva svjetska rata.
Umire 10. svibnja 1928. u 32. godini života nakon neuspjele operacije zbog upale čeljusne šupljine.
Prije odlaska na operaciju zapisao je svoju oporuku: Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusovog. I. M. blažen u pokoju i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.
Te riječi pišu na grobnici blaženog Ivana Merza u Crkvi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Tamo mnogi Zagrepčani i Hrvati dolaze pokloniti se i pomoliti za zagovor velikom apostolu hrvatske mladeži.
