„Zagledani u Alojzija Stepinca koji je, oplemenjen mukom Isusovom, hrabro proživljavao kalvarijske dane Katoličke crkve u hrvatskom narodu sredinom 20. stoljeća, nadam se da će svaki vjernik naći nadahnuće za optimizam utemeljen na Božjoj pobjedi. Jer Blaženik je uvijek bio svjestan kako sve prolazi, a Bog ostaje“, piše dr. Juraj Batelja i sabire nadahnjujuće Alojzijeve misli.
Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.
Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca. Cvijeće i svijeće te zahvale za uslišane milosti po zagovoru bl. Stepinca neprestano rese taj divni prostor jer su hodočasnici prepoznali u njemu osobnog zagovornika kao i zagovornika cijelog hrvatskog naroda.
Donosimo kratku propovijed Alojzija Stepinca, koja nadahnjuje i dana, pa osobna svjedočanstva Židova, pravoslavaca i drugih o nesebičnom pomaganju istih od strane pastira Crkve u Hrvata:
‘Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih.
Oni će proći, a Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da val opće mržnje, koju sije komunizam, prelije čitavu Europu, nećemo ni časak klonuti, jer znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ!
I kad bi se dogodilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožni tisak, prelije čitavu Europu i svijet, mi nećemo klonuti duhom, jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, ali Ti ostaješ.
I kad bi se dogodilo da zavisnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta, još više raširiti crna svoja krila nad ovim izmučenim narodom, mi nečemo klonuti duhom, jer će i to proći, ali Ti ostaješ, Gospode!
Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe Gospode, i u pobjedu Tvojih načela, ostaje nepokolebiva, jer će sve proći, ali Ti ostaješ!’
(Propovijed Alojzija Stepinca u Katedrali na Staru Godinu 1935.)
Svjedočanstva spašenih:
Ovaj veliki čovjek Crkve bio je optužen, da je bio kolaborator nacista. Mi Židovi to poričemo. Mi znamo iz njegove prošlosti, počevši od godine 1934. pa dalje, da je on bio istinski prijatelj Židovima, koji su u ona vremena stenjali pod Hitlerovim progonima i progonima njegovih slugana.
On je bio jedan od rijetkih ljudi u Europi, koji su se digli protiv nacističke tiranije, u doba kada je to bilo opasno… Taj čovjek, sada žrtva sramotnog suđenja, za čitavo vrijeme nacističkog režima govorio je otvoreno i neustrašivo protiv rasnih nürnberških zakona i njegova opozicija nacističkom teroru nije nikada popustila.
On je javno ustao protiv zloglasnog sistema „žute zvijezde“, zastupajući stanovište, da to povrjeđuje dostojanstvo čovjeka. I njegova je zasluga, da se to ukinulo… Iza Nj. Sv. Pape Pija XII., nadbiskup Stepinac bio je najbolji zastupnik progonjenih Židova u Europi.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 451-452.
(Svjedočanstvo Louisa S. Breiera, predsjednika američkih Židova i ravnatelja programa „Američkog židovskog komiteta“)
Mi znamo da je mons. Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj mogućnosti da bi pomogao i ublažio nesretnu sudbinu Židova u Hrvatskoj, čiji broj danas, prema izvješćima, ne prelazi 2.500 uključujući žene i djecu.
Molimo Vas da priopćite mons. Stepincu izraze naše duboke zahvalnosti za pruženu njegovu pomoć i molimo ga da nastavi svoje tako časno djelovanje u spašavanju naše nesretne braće, sestara i djece koja su zajedno s predsjednikom dr. Hugom Konom i s nadrabinom dr. Miroslavom Freibergerom uhićeni prije mjesec dana.
Molimo također mons. Stepinca neka bi intervenirao kod nadležnih vlasti da se olakša putovanje Židova iz Hrvatske u Mađarsku i Italiju, odakle ćemo, nadamo se, moći prebaciti ih u neutralnu zemlju, ili u neku neutralnu zemlju u Palestini.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 540-541.
(Svjedočanstvo dr. Weltmanna, židovskog službenika u Carigradu)
Presvijetli!
Prošlog sam Velikog blagdana Kristovog Rođenja čestitajući Vam ga poslala sam Vam tri molbe da se pomogne trojici jadnika iz Brčkog i to: Milorada Gojakovića i Steve Sidora osuđenih na 10 godina robije, te moga brata Miomira Krstića osuđenoga na 2 godine.
Sada, u vrlo kratkom razmaku vremena Božja providnost mi je dodijelila da Vam čestitajući drugi Veliki Blagdan Kristovog Uskrsnuća mogu zahvaliti što se sva trojica već nalaze kod kuće srećni i zadovoljni sa svojom obitelji.
Kako smo Vam zahvalni to sam Bog dragi zna i neka Vam on vrati dobro koje ste uzajmili i koje stalno činite ljudima.
Mi Vam obećavamo da ćemo služiti na čast sebi i drugima, da ćemo pošteno raditi s vjerom u Boga i da Vi nećete imati prilike da se pokajete što ste nam pomogli. Sretne blagdane, da ih u zdravlju i za dobro čovječanstva još mnogo godina provedete.
To Vam žele zahvalni
Krstić Stevan
Milorad Gojaković
Sidor Stjepan
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 503-504.
(Zahvala pravoslavaca nadbiskupu Stepincu za puštanje iz zatvora)
Vlč. Vilim Cecelja svjedoči o mladom svećeniku Alojziju Stepincu: „Kod stola bi malo jeo. Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji… Na Kaptolskom s trgu često viđao taj probisvijet, kako su te siromahe nazivali, gdje prosjače. Govorilo se da je to svijet koji neće raditi, pa nije ni vrijedno davati im milostinju, jer će ionako sve zapiti. Za socijalne probleme, nažalost, nije bilo razumijevanja, pa se uopće nije ni pristupalo njihovu rješavanju. Usprkos takvom mentalitetu, Stepincu je ipak pošlo za rukom, da je na Kaptolu osnovana, i to u samom Nadbiskupskom dvoru, dnevna kuhinja za zagrebačku sirotinju.“
IZVOR: BENIGAR, A., Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, II. popravljeno i prošireno izdanje Zagreb, 1993., str. 99-101
(Vlč. Cecelja: Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji)
Dr. Josip Jedlovski, odvjetnik, Zagreb, Buntićeva ul. 2, pisao je dne 12.X.1942. pismo nadbiskupu Stepincu: U Brčkom osuđeni su na smrt seljaci – Srbi Milorad Gojaković, Miomir Krstić, i Sidor Stevan. Moli Nadbiskupa, da se odmah zauzme za njih, da osuda ne bude izvršena.
Nadbiskup je odmah intervenirao i 13.X.1942. javio dr. Jedlovskom, da je kazna smrti pretvorena Miloradu Gojakoviću i Sidoru Stevanu u 10 godina tamnice, a Miomiru Krstiću u 2 godine tamnice.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 379.
(Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za na smrt osuđene srpske seljake)
Vaša Preuzvišenosti!
Riješeni i pušteni iz zatvora, najsrdačnije Vam se zahvaljujemo, za Vaše uspješno zauzimanje za pomilovanje naših suoptuženika: Gojaković Milorada, Sidor Stevana i Krstić Miomira.
Tamara Begović
Fehim Klebić
Džemila Gojaković
Dr. Stjepan Lacković, tajnik nadbiskupa Stepinca, na poleđini je ovoga pisma zabilježio: Pomilovanje uslijedilo na molbu Preuzv. g. Nadbiskupa. Muslimani zahvaljuju u ime katolika. Ponovnim zauzimanjem Preuzv. 10.IV.1943. posve pušteni na slobodu S.L.
(Muslimani zahvaljuju Stepincu)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
