Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Hoće li se za ove zločine nakon 30 godina bilo tko ispričati i nadoknaditi štetu koja se može nadoknaditi?
Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Općina Obrovac i Benkovac, sjeverno od grada Zadra, mjesta su koje dobro poznaje Milorad Pupovac, koji je rođen u tom dijelu Hrvatske u Ceranju Donjem, Benkovac. Nikada nismo čuli da je progovorio o smrti 213 Hrvata zbog kojih je DORH podnio kaznenu prijavu. Pupovac se nikada nije osvrnuo na te zločine koji su trajali godinama, a kaznena prijava DORH-a se odnosi na razdoblje od srpnja 1991. do ožujka 1993. godine. Ali zato je izjavio da je zločin u Gruborima djelo Hrvatske vojske. Zločini na ovom području su veći od brojke 213 osoba, jer su događali su se sve do vojno oslobodilačke akcije Oluja, kada su Benkovac i Obrovac oslobođeni i vraćeni pod hrvatsku vlast.
Moćne oklopne snage 9. kninskog korpusa JNA, zajedno s pobunjenim Srbima, pokrenule su iz smjera Obrovca 11. rujna 1991. novi veliki napad u zadarskom zaleđu.
Malobrojni branitelji Jasenica u početku su se uspješno odupirali te uništili jedan oklopni transporter i tenk. Ipak, agresor je u popodnevnim satima probio obrambene linije i branitelji su se morali povući iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske.
Uz to su se padom Jasenica i Maslenice branitelji Kruševa našli u potpunom okruženju, te nisu imali izbora nego se morskim putem izvući i prebaciti u još uvijek slobodni Novigrad. Obrana Kruševa cijelo ljeto pružala je žilav otpor i nanosila prilične gubitke mnogo nadmoćnijem neprijatelju koji se u napadima koristio i avionima.
Još od ranog ljeta na području Zadarske županije, osobito općina Obrovac i Benkovac, Srbi iz ovog dijela Dalmacije su uz pomoć JNA počeli napadati hrvatska sela, te su počinjeni stravični zločini nad Hrvatima Dalmacije.
Masovna ubojstva Hrvata od strane srpske vojske na području Zadra i okolice
Godine 2013., dakle 20 godina nakon počinjenih zločina, podnesena je kaznena prijava protiv osam osoba koje su u razdoblju od srpnja 1991. do ožujka 1993., na području bivših općina Benkovac i Obrovac (Zaton Obrovački, Jasenice, Kruševo, Vukići, Provići, Raštević, Nadin…) zapovjedno odgovorni za smrt 231 osobe, 17 teških tjelesnih ozljeda, sedam silovanja i šest fizičkih zlostavljanja. Kaznom prijavom obuhvaćeni su: komandant 180. motorizirane brigade JNA Tripko Čečović (r.1947.), načelnici stanice javne sigurnosti u Benkovcu Boško Dražić (1963.) i Slobodan Vujko, načelnik stanice javne sigurnosti u Obrovcu Đorđe Jelić (1961.), komandant TO Benkovac Zoran Lakić (1956.), komandant TO Obrovac Jovan Dopuđ (1948.), komandant 92. motorne brigade Republike Srpske Krajine Ilija Mašić (1946.) i komandant 4. lake brigade Obrovac Pavao Samardžić.
Optužnicu protiv ove osmorice potvrdilo je nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Splitu te su protiv odgovornih raspisane tjeralice, piše Zadarski.hr.
U travnju 2018. zadarska je policija podnijela posebno izvješće protiv Ratka Mladića, kao nadopunu kaznene prijave podignute još davne 1995. za ratni zločin u Škabrnji. Dopuna prijave dokazuje da je Mladić bio stvarni zapovjednik napada na to ravnokotarsko mjesto.
Kaznena prijava protiv Ratka Mladića za zločine u Hrvatskoj na području Dalmacije (Šibenik, Zadar, Knin, Škabrnja, Kijevo…) nije nikada podnesena niti na hrvatskim sudovima niti u Haagu.
Tek u svibnju 2018. kaznena je prijava podignuta protiv Milana Zelenovića, zapovjednika voda JNA oznake SVVR M77 Orkan, da je zabranjenim (nekonvencionalnim) oružjem, tzv. zvončićima, gađao Zadar i zadarsko područje u razdoblju od 23. siječnja do 5. kolovoza 1991. godine. Napao je 12 mjesta: Ražanac, Punta Skalu, Petrčane, Poličnik, Zaton, Murvicu, Biograd (Soline), Debeljak, Maslenicu (pontonski most) i sam grad Zadar. U tim je napadima poginulo 9 osoba (dvije maloljetne), 12 je zadobilo teške tjelesne ozljede (dvije maloljetne), 15 lakše tjelesne ozljede (šest maloljetnih), oštećene su brojne stambene i gospodarske zgrade, automobili, imovina. Optužnica protiv Zelenovića potvrđena je u Splitu, a on živi u Srbiji kao slobodan čovjek.