Dva su svetca po imenu Eduard, obojica engleski kraljevi. Prvi nosi naslov „mučenik”, a drugi, ovaj današnji, „ispovjednik”, poznat i pod imenom Eduard Ispovjednik (Edward the Confessor).
Eduard mučenik je stric današnjega svetog Eduarda ispovjednika koji se rodio 1004. godine u Islipu kod Oxforda. Kao dijete morao je bježati u izgnanstvo.
Odgojen je kod majčine rodbine na kraljevskom dvoru u Normandiji. Zbog toga se osjećao pomalo stranac u svojoj domovini i onda kad je sjeo na kraljevski prijestolje. Pozvan je natrag u domovinu preuzeti kraljevsku vlast i okrunjen je za engleskog kralja 1043. godine.
Posebno se teško snalazio u stranačkim borbama između filonormandske i anglosaksonske partije. U želji za mirom u domovini, oženio je kćerku svoga partijskog protivnika, ali ni to nije pomoglo. Morao je s obitelji u progonstvo, a žena prisilno u samostan.
Eduard je ostavio vidljivi trag u povijesti engleskog naroda iako je imao političkih neuspjeha. Englezi su se stoljećima ugledali u njega kao idealnog monarha. Izuzetno blag, pravedan, pobožan i čedan kralj, ukinuo je nepravedne poreze i pročuo se zbog svoje darežljivosti i velikodušnosti prema siromasima, redovnicima, hodočasnicima i strancima.
Gradio je mnoge crkve i samostane, među njima i glasovitu Westminstersku opatiju, koju su anglikanci oduzeli Katoličkoj crkvi. Čudotvorac, bolesnike je samo liječio dodirom. Njegovim imenom prozvani su anglosaski pravni običaji („Leges Edwardi confessoris“), kodificirani nakon njegove smrti.
Ukinuo je vojnički porez, a sakupljeni novac podijelio siromasima.
Životopisci mu veličaju neporočnost i čistoću života.
