Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán ili Koloman Arpadović, poznat iz hrvatske povijesti).
Sveti Koloman (Colomannus, Colman, Kálmán), irski redovnik, hodočasnik i mučenik kraljevskog roda, rodio se u X. stoljeću, a početkom XI. stoljeća uputio se na hodočašće u Svetu zemlju.
U to vrijeme u srednjoj Europi odvijali su se ratni sukobi između Austrije, Moravske i Češke. Na putu kroz Austriju Koloman je zaustavljen zbog neobične odjeće i tuđinskog govora. Nije govorio njemački pa je bez sudskog postupka optužen kao češki špijun, a razjarena gomila mučila ga je i potom objesila na današnji dan, 13. listopada 1012, u austrijskom gradu Stockerau (kotar Korneuburg, Donja Austrija). Objesili su ga između dva zločinca.
Njegovo tijelo ostalo je visjeti na bazginom grmlju bez ikakvih znakova raspadanja, nedirnuto od ptica i divljih zvijeri, a bazga je čudesno zazelenjela. Kad je neki čovjek odrezao komad mesa sa svečevog tijela, u želji da pomogne teško bolesnom sinu, iz tijela je potekla svježa krv.
Nakon tri godine skinuli su Kolomanovo tijelo s grmlja, a po naredbi biskupa Megingauda svečano su ga pokopali u opatiji Melk. Na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán).
Kod opatije u Melku redovito vode na blagoslov konje i stoku, a svetom Kolomanu posvećeni su mnogi zdenci i vrela te crkve i kapele u Austriji, Bavarskoj, Švapskoj, Mađarskoj i Irskoj.
