13. veljače 1749. umro fra Filip Grabovac – „Nemoj ni za živu glavu reći da si Hrvat; reci da si iz Ljubljane!“

Fra Filip Grabovac se rodio u Podosoju kod Vrlike godi­ne 1697. Za Sinjskog rata učio je srednju ili gramatičku školu u Visovcu ili u nekom drugom samostanu. Godine 1718. stupio je u novicijat u Zaostrogu. Filozo­fiju i teologiju završava u Italiji. Za svećenika je zaređen  1726. godine. Tri godine poslije imenovan je vojnim kapelanom ili dušobrižnikom hrvat­skih konjanika u mletačkoj vojsci i u toj službi, uz kraći prekid, ostao sve do  1747. godine, kad je na tužbu nekih Sinjana bio uhićen u Veroni i bačen u zloglasnu tamnicu Sotto i piombi (pod olovom). Tu je teško obolio i kao utamničenik umro 13. veljače 1749. godine na otočiću Santo Spirito nedaleko od Venecije.

Već 1729. godine fra Filip u Mlecima tiska pjesmu-letak Esortazione amorosa, koja kritizira pomodarstvo i odnarođivanje pojedinih hrvatskih vojnika i časnika. Oštrinom svojih stihova izazvao je njihov bijes i nenaklonost.

Hrvatima u Veneciji dovikuje: Ne stidi se svoga! Budi svoj! Dvadeset godina prije pojave Cvita sastavio je pjesmu kojom osuđuje što hrvatski časnici u mletačkoj službi odbacuju svoju narodnu odjeću i zamjenjuju je talijanskom: Tko si sada, tko te se još boji? Nemoj ni za živu glavu reći da si Hrvat; reci da si iz Ljubljane! Fra Filip je uvjeren, kad se ocjenjuje prava vrijednost čovjekova, kad se gleda na junaštvo i poštenje, Hrvat ne treba ustupiti prvenstvo nekom drugome:

    Da b’ Rvati skladni bili,             a dobitak kad se dili

    ne b’ ovako žalost pili:              tad pitaju: “Gdi ste bili?”

    reko, da bi sklad imali,              Vino nose, vodu piju;

    svim bi svitom ti vladali.           Zašto krvcu prolivaju?

    Na oružju junak vrli,                 To goleme jesu stvari,

    svaki kralj ji zato grli                al na njima jest grih stari.

    i na službi svojoj drže,              Gdi postanu godi rati,

    pak s’ među se oni prže.           Svaki kralj ih zove brati,

    Kad kralj oće da kog srve,         a kada se oni smire,

    tad Rvate meće prve,                nikakve su, vele, vire.

Glavno Fra Filipovo djelo je Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga koje je tiskano u Mlecima potkraj lipnja 1747. godine u 700 primjeraka. U prvom dijelu preteže duhovna tematika, a u drugom svjetovna. Optužen je, od nekih Sinjana pred mletačkim prokuratorom za uvredu vojske i države. Magistrat je naručio pouzdan talijanski prijevod inkriminiranih mjesta i u njima pronašao protumletačka gledišta. Stoga su 24. XI. državni inkvizitori naredili uhićenje Grabovca, a naredbom od 29. XI. njegovo je djelo zabranjeno. Budući da se unatoč zabrani djelo već raširilo, naređeno je njegovo javno spaljivanje u Dalmaciji, ali se ipak sačuvalo šest primjeraka knjige. Djelo je napisano osmeračkim i deseteračkim stihovima te u prozi. Fra Filip se u drugom dijelu oslonio na tradiciju izgradujući čvrst i zaokružen teocentrični svijet. Motivi su mu Bog, duša, duhovna dobra, zlo, grijeh i smrt. Fra Filip je branitelj katoličanstva i izraziti hrvatski domoljub. U pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi arvatske, progovara o teškom položaju Hrvata u Mletačkoj Republici.

Koliko se zna, fra Filip Grabovac je prvi opjevao turski poraz pod Sinjem godine 1715. u djelu Cvit razgovora (Mleci 1747.). U pjes­mi Rat treći aliti mali žali za svojim Vrličanima i slavi Gospu od Milosti, Čudotvornu Gospu Sinjsku, što je od slične sudbine očuvala branitelje Sinja i prisilila Turke do se nakon teških gubitaka sromotno povuku u Bosnu. Njego­vu je pjesmu nekoliko godina kasnije preradio i na svoj način izrazio fra Andrija Kačić Miošić.

U pjesmi Rat treći aliti mali on pjeva:

Koko će se Sinj grad obraniti

i u njemu duše sahraniti?

Al obrani sila od junaka

al dopade pomoć od Mletaka?

Ne obrani sila od junaka

nit dopade pomoć od Mletaka,

već u gradu bijaše Prilika,

koja čini čuda privelika

naše Gospe, Majke od milosti,

nebo, zemlje velike svitlosti.

Kad najvećma Turci udaraše,

ona turske sile sataraše.

Tu je sila kakonoti more,

Gospa svemu odoliti more.

…

Poslušajte velika čudesa

što će sada pasti iz nebesa!

Na Turčna pade srdobolja,

zla godina i svaka nevolja.

…

Turak’ osta trideset hiljada

o žalosti, koji š njome vloda!

Pak ovoko i Turci mi kažu

što čuvaju po Cetini stražu.

Kad novečer bilo Gospojine,

strah dopade, kolda munja si­ne:

pogiboše pomamljeni Turci,

Sinj grad osta u hrvatskoj ru­ci…

Vapi, brate, čas svakoga danka,

ono čini čuda brez pristan­ka.

Spomen imaj na suhu i vodi:

Bog i Gospa, drugi ne slobodi.

Hrvatski mučenik, fra Filip Grabovac, u opasnom i pogibeljnom vremenu, bio je prvi koji se prihvatio posla, da svoj hrvatski narod budi,  podiže ponos i vrati vjeru u vlastitu vrijednost.