Politika prisilne sterilizacije kojom se bolesnim ljudima uskraćuje pravo na potomstvo bila je u to doba, nažalost, prihvaćena ne samo u Njemačkoj, nego i u mnogim drugim zemljama. Međutim, u nacističkoj Njemačkoj tako je učinkovito i revno provođena da je do 1945. godine sterilizirano preko 400.000 ljudi.
Na današnji dan 1933. uvele su njemačke nacističke vlasti zakon po kojem se ljudi koji boluju od nasljednih bolesti obavezno moraju sterilizirati, kako njihovi potomci ne bi naslijedili te nedostatke. Takva politika naziva se eugenikom i u to doba bila je, nažalost, prihvaćena ne samo u Njemačkoj, nego i u mnogim drugim zemljama. Njemačka nije bila jedina zemlja koja je prisilom provodila sterilizaciju ljudi.
I u Švedskoj i SAD-u vlasti su posezale za ovom prisilnom mjerom eugenike koju su koristili i nacisti. Slično se događalo u Kanadi, zatim u Čehoslovačkoj nad Romima od strane komunista koji su sterilizirali Romkinje, Japanu, zatim Kini, Indiji i Peruu.
SAD su prva država koja je započela s prisilnom sterilizacijom, zakonom donesenim 1897. u Michiganu, nakon toga su se ovakvi zakoni proširili drugim područjima SAD-a. Primarne žrtve su bile žene Afroameričkog podrijetla, starosjedioci Indijanci, mentalno zakinute osobe i mentalno bolesne osobe, epileptičari, no taj zakon se proširio i na fizički deformirane osobe, kriminalce, gluhe i slijepe. Za sada je poznato da je u 33 države SAD-a sterilizirano preko 65 tisuća osoba bez njihova pristanka. Švedska je od 1935-1975. obavila prislilnu eugeničku sterilizaciju čak 63.000 osoba nad osobama koje su procijenili mentalno zaostalim, što je čak 1275 osoba godišnje ili 131 osoba mjesečno kroz 40 godina svakodnevno!
I to je dio demokratskog i naprednog zapada. Srećom naša zemlja nikada nije imala nikakvog dodira sa ovim strašnim, nehumanim i rasističkim sterilizacijama koje se danas nastoje prešutiti kao velika stigma zapadnog svijeta.
Njemački zakon imao je puno ime “Zakon za prevenciju genetički oboljelog potomstva” (njem. Gesetz zur Verhütung erbkranken Nachwuchses) i bio je usmjeren na prevenciju osam nasljednih “bolesti”: mentalne retardacije, shizofrenije, manično-depresivnog poremećaja, nasljedne epilepsije, Huntingtonove bolesti, nasljednog slijepila, nasljedne gluhoće i bilo kakve teže nasljedne deformiranosti.
Čak su i teški alkoholičari mogli biti proglašeni neprikladnima da imaju potomke i sterilizirani. Već prve godine primjene ovog zakona 84.600 ljudi dovedeno je pred tzv. Sudove za genetsko zdravlje, koji su trebali odlučiti moraju li se oni sterilizirati ili ne. Za njih čak 62.400 određena je prisilna sterilizacija. Sljedeće godine naređeno je još više, čak 71.700 sterilizacija, a do kraja nacističkog režima procjenjuje se da je prisilno sterilizirano više od 400.000 ljudi. Zanimljivo je da do danas znanstvenici zapravo nisu dokazali postojanje psihičke bolesti koja bi bila bezuvjetno nasljedna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
