Papa Grgur XI., vratio je papsku prijestolnicu iz Avignona u Rim, točno na današnji dan 1377. godine.
Što je Avignonsko sužanjstvo i tko je žena koja je imala odlučujuću ulogu u vraćanju papa u Rim?
U panteonu velikih žena u crkvenoj povijesti, ponosno mjesto treba posvetiti mističarki iz Siene, svetoj Katarini. Rođena polovinom 14. stoljeća Katarina je postala jedna od najutjecajnijih osoba vremena. Njezin ugled i glas o veliko svetosti brzo se proširio, a ona se našla kao duhovnik nekima od najmoćnijih ljudi u Europi, pa i kraljeva, koji su tražili njezin savjet o duhovnim, političkim, pa čak i vojnim stvarima.
No, tema koja Katarinu Sijensku je najviše zabrinjavala bila je povratak papinstva iz Avignona u Francuskoj, gdje su pape živjeli od 1309. godine. Katarina je preuzela obvezu poticati pape da se vrate u Rim.
Avignon – kako i zašto su pape otišle u Francusku?
Kršćanstvo iz kasnog trinaestog stoljeća bilo je svjedokom velike borbe između kralja Francuske Filipa IV. (r. 1285-1314) i pape Bonifacije VIII. (r. 1294-1303). Filip i Bonifacije sukobili su se oko vlasti pape u Francuskoj, ponajprije zbog skupljanja i trošenja poreza. Kralj Filip je koristio novac prikupljen za troškove Crkve kako bi financirao svoje osobne ratove, a Bonifacije je odgovorio nizom izjava, uključujući prijetnju izopćenjem.
Na kraju je Filipov glavni savjetnik William iz Nogareta napravio plan otmice pape Bonifacija i kako da postavi novog papu umjesto Bonifacija. William je zaposlio plaćenike koji su napali i držali kao zatvorenika Bonifacija u gradu Anagniju. Građani su došli do spasiti papu i oslobodili ga, ali je grubo postupanje kralja prema na papi utjecalo da je umro mjesec dana kasnije. Smrt Bonifacija VIII.-og omogućila je Filipu IV. da utječe na papin izbor njemu povoljnog kandidata. Umjesto toga, kardinali su izabrali svetog i mirnog Benedikta XI (1303. – 1304.), koji je neumorno radio na popravljanju francusko-papskih odnosa sve dok njegova vladavina nije prekinuta neočekivanom smrću nakon samo osam mjeseci (postoje nagađanja da je otrovan po zapovijedi Williama Nogareta).
Francuski kralj Filip IV. je želio da sljedeći papski izbori daju papu kojim mogao manipulirati.
Kardinali su odgovorili i izabrali Francuza, nadbiskupa Bertran de Gota iz Bordeauxa, koji je dobio ime Klement V. (1305–1314). Filip je novom papi predstavio popis zahtjeva koji su se kretali od bizarnih kao suđenje pokojnom papi Bonifaciji VIII. do premještanja papinskog prebivališta u Francusku. Klement V. pristao je napustiti Rim i preseliti se u Francusku, što je i učinio 1309. godine.
Osnovao je papinsku rezidenciju u gradu Avignonu, koji je bio papinski teritorij koji je Crkvi dao kralj Louis IX (1226-1270); tako, tehnički, Klement V. upravo je premjestio papinsku rezidenciju s jednog papinskog teritorija na drugi.
Praktično, premještanje je bilo motivirano politikom i utjecajem francuskog kralja.
Šok za kršćanstvo – velika bitka velike žene za povratak u Rim
Kršćanstvo je bilo šokirano kada je vidjelo kako je papa sudjelovao u crkvenoj zlouporabi odsutnosti (biskup koji ne živi u svojoj biskupiji).
Pape su živjele u Avignonu sljedećih sedamdeset godina, i tijekom tog vremena smatrane su u puku lutkama francuskog kralja (iako nam povijesna znanost govori da većina to nije bila). Poštovanje papinstva oslabilo je u cijeloj Crkvi i dostiglo je kritičnu nisku točku kad je Katarina Sijenska ušla u bitku za povratak papa u Rim.
Pape su živjele u Francuskoj 67 godina, cijeli život svete Katarine, te je odlučila posjetiti papu Grgura XI (1370-1378) u ljeto 1376. godine. Katarina je provela tri mjeseca u Avignonu neumorno radeći na ostvarenju njezin san da se papa vrati u Rim. Papa Grgur se prilično odupirao, ali je ustrajala i čak ga je uplašila govoreći mu da zna za privatni zavjet Grgura koji je učinio pred Bogom da će, ako bude izabran za papu, vratiti papinsku rezidenciju u Rim.
Naposljetku, skromni papa Grgur je to napravio.
Uspješna u svojoj misiji, Katarina je napustila Avignon i vratila se u Francusku. Kasnije te je jeseni dobila izvješće da se Grgur, pod utjecajem francuskih kardinala, predomislio. Katarina (koja je, iako je naučitelj Crkve, bila nepismena) diktirala je pisma u kojima je poticala papu da ispuni svoje obećanje i donese tešku odluku: “Molim vas, u ime Krista raspetog, da ne budete sramežljivo dijete, već muško: Otvori usta svoja i progutaj gorko za slatko.”
Potaknula ga je da odbaci strah i ignorira savjete svojih kardinala: “Molila sam i molit ću se, slatki i dobri Isuse, da te On oslobodi od svakoga strahovitog straha, i da ostaje jedini sveti strah. Neka u vama bude vatre ljubavi, tako mudro što će vas spriječiti da čujete glas utjelovljenih zloduha, i poslušati savjete izopačenih savjetnika, koji vam dolaze u ljubavi prema sebi, koji vas, kao što sam shvatila, žele uznemiriti, da spriječi vaš povratak, govoreći: Umrijet ćeš. Gore, oče, kao čovjek! Jer kažem vam da se ne morate bojati.”
Grgur XI. poslušao je molbe i molitve sv. Katarine iz Siene i vratio papinstvo u Rim 17. siječnja 1377. godine. Skandal i sramotnost papinstva u Avignonu bili su pri kraju. Skromna mističarka iz Siene umrla je 1380. godine, kanonizirana je 1461. i proglašen je naučiteljicom Crkve 1970.godine, kojih ima svega 36 u cijeloj crkvenoj povijesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
